Book of Common Prayer
Božja dobrota prema njegovom narodu
1 Slavite BOGA!
Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
njegova ljubav traje zauvijek.
2 Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela,
tko mu može dovoljno zahvaliti?
3 Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi,
koji uvijek čine što je ispravno.
4 Sjeti me se, BOŽE,
kad pokazuješ naklonost svom narodu,
u pomoć mi pritekni i spasi me.
5 Daj da vidim napredak tvojih izabranika,
da se radujem s tvojim narodom,
da se ponosim tvojim nasljednicima.
6 Griješili smo kao naši preci,
činili smo zlo i postupali opako.
7 Kad su nam preci bili u Egiptu,
nisu razumjeli tvoja čudesa.
Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi
pa su se kraj Crvenog mora pobunili.
8 Ali on ih je spasio zbog svog imena,
da pokaže svoju veliku silu.
9 Zaprijetio je Crvenom moru
i ono je presušilo,
kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju.
10 Spasio ih je od mrzitelja,
izbavio ih od neprijatelja.
11 Vode su prekrile njihove neprijatelje,
nitko od njih nije ostao živ.
12 Tada su njegovim riječima povjerovali
i hvalospjev mu otpjevali.
13 Ali brzo su zaboravili njegova djela,
nisu čekali na njegovo vodstvo.
14 Žudjeli su za hranom u pustinji,
iskušavali su Boga u pustoši.
15 Što su tražili, to im je dao,
ali im je i opaku bolest poslao.
16 U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju
i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu.
17 Zemlja se otvorila i progutala Datana,
prekrila pristaše Abirama.
18 Vatra je planula na njihove sljedbenike,
plamen je spalio te zlikovce.
19 Kod Horeba su tele napravili
pa su metalni kip štovali.
20 Tako su zamijenili Božju slavu
kipom vola koji jede travu.
21 Zaboravili su Boga koji ih je spasio,
koji je velika djela u Egiptu činio:
22 čudesna djela u Hamovoj zemlji[a]
i strašna djela kraj Crvenog mora.
23 Zato je rekao da će ih istrijebiti,
ali je Mojsije, njegov izabranik,
stao između da mu gnjev odvrati,
da ne budu uništeni.
24 Zatim su prezreli dobru zemlju,
nisu vjerovali njegovom obećanju.
25 Gunđali su u svojim šatorima,
nisu slušali BOŽJI glas.
26 Zato im se svečano zakleo
da će popadati mrtvi po pustinji,
27 da će im raštrkati potomke među narode,
gdje će pomrijeti u stranim zemljama.
28 Dali su se bogu Baalu u Peoru
i jeli žrtve u čast mrtvima[b].
29 Svojim djelima razljutili su BOGA
pa je pomor izbio među njima.
30 Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce,
pa je pomor prestao.[c]
31 To mu se uračunalo u pravednost,
zauvijek, za sve naraštaje.
32 Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe
pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:
33 toliko su ga ogorčili,
da je izgovorio nesmotrene riječi.
34 Nisu uništili kanaanske narode,
kao što im je BOG zapovjedio,
35 nego su se pomiješali s njima
i činili zlo baš kao oni.
36 Služili su njihovim idolima,
koji su im postali kao zamka.
37 Svoje sinove i kćeri
žrtvovali su demonima.
38 Nevinu krv su prolijevali,
krv svojih sinova i kćeri.
Kanaanskim idolima su ih žrtvovali,
i zemlja se onečistila zbog krvi.
39 Tako su se svojim postupcima zaprljali,
svojim djelima Bogu su postali nevjerni.
40 Stoga, BOG se na svoj narod razljutio,
njegovo mu se nasljedstvo zgadilo.
41 Predao ih je u ruke drugih naroda
pa su njima zavladali njihovi mrzitelji.
42 Neprijatelji su ih potlačili
i svojoj vlasti podvrgli.
43 Mnogo puta Bog ih je spašavao,
a oni su i dalje bili buntovni
i sve su dublje u grijeh tonuli.
44 Ipak, na njihovu je nevolju pogledao
kad im je vapaj začuo.
45 Radi njih sjetio se svog saveza
i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi.
46 Učinio je da im se smiluju
svi koji su ih porobili.
47 Spasi nas, BOŽE naš,
i saberi nas iz drugih naroda,
da tvome svetom imenu zahvaljujemo
i da te pobjedonosno slavimo.
48 Neka je slavljen Izraelov BOG,
oduvijek i zauvijek.
Neka sav narod kaže: »Amen!«
Slavite BOGA!
Mikini idoli
17 U Efrajimovom je gorju živio čovjek po imenu Mika. 2 Rekao je svojoj majci: »Sjećaš li se onih tisuću i sto srebrnjaka[a] koji su ti bili ukradeni? Čuo sam te kad si izrekla kletvu zbog njih. Ti su srebrnjaci kod mene. Ja sam ih uzeo.«
Njegova je majka uzvratila: »BOG te blagoslovio, sine moj!«
3 Mika je vratio majci srebrnjake, a ona je rekla: »Ovo srebro posvećujem BOGU. Dat ću ga svome sinu za izradu kipa od lijevanog srebra. Zato ga sada, sine, predajem tebi.«
4 Tako je Mika vratio srebrnjake majci, a ona je uzela dvjesto srebrnjaka. Dala ih je srebrnaru koji je od njih izlio srebrni kip. Kip je stajao u Mikinoj kući. 5 Mika je imao svetište za štovanje idola. Napravio je svećenički prsluk[b] i kućne idole. Jednog je od svojih sinova postavio za svećenika. 6 U to vrijeme Izrael nije imao kralja pa je svatko činio što je sâm mislio da je ispravno.
7 Jedan mladić, Levit iz grada Betlehema u Judi, koji je živio među ljudima iz Judinog plemena, 8 napustio je Betlehem u potrazi za mjestom gdje bi se nastanio. Put ga je naveo u Efrajimovo gorje i u Mikinu kuću.
9 Mika ga je upitao: »Odakle dolaziš?«
»Ja sam Levit iz Betlehema u Judi«, odgovorio je mladić. »Tražim mjesto gdje bih se mogao nastaniti.«
10 »Ostani kod mene«, rekao mu je Mika. »Budi mi kao otac i svećenik. Dat ću ti deset srebrnjaka godišnje, odijelo i hranu.«
Levit je pristao. 11 Složio se da ostane živjeti kod Mike. Bio mu je poput sina. 12 Mika je postavio Levita za svećenika. Mladić je tako postao svećenik i živio je u njegovoj kući.
13 Tada je Mika rekao: »Sad znam da će BOG biti dobar prema meni jer imam Levita za svećenika.«
44 Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. 45 Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. 46 David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu. 47 No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio.
48 Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka.
49 ‘Gospodin kaže: Nebo je moje prijestolje,
a Zemlja postolje mojim nogama.
Kakav ćete mi dom sagraditi?
Gdje će mi biti mjesto odmora?
50 Nije li moja ruka sve stvorila?’[a]
51 O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci! 52 Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili. 53 Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.«
Stjepanova smrt
54 Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. 55 A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. 56 I rekao je: »Pogledajte! Evo, nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.«
57 Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. 58 Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao. 59 Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« 60 Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.
8 A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.
Bog je Isusu dao vlast
19 Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Sin sâm od sebe ne može učiniti ništa, već samo ono što vidi da čini Otac. Što god čini Otac, to čini i Sin. 20 Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih. Tada ćete svi ostati zadivljeni. 21 Jer, kao što Otac podiže ljude od mrtvih i daruje im život, tako i Sin daruje život kome hoće. 22 Otac ne sudi nikome, nego je pravo donošenja suda prenio na svoga Sina, 23 da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.
24 Govorim vam istinu, tko čuje moje riječi i povjeruje u onoga koji me poslao, ima vječni život. Njemu se neće suditi. On je iz smrti prešao u život. 25 Govorim vam istinu. Dolazi vrijeme—zapravo, već je došlo—kad će svi mrtvi čuti glas Božjega Sina. I svi koji čuju njegov glas, oživjet će. 26 Kao što je Otac izvor života, tako je i svojega Sina učinio izvorom života. 27 A dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji. 28 Neka vas ovo ne začudi! Jer, dolazi vrijeme kad će svi mrtvi čuti glas Sina Čovječjega te 29 izaći iz svojih grobova. Oni koji su činili dobro, ustat će i primiti vječni život, a oni koji su činili zlo, ustat će i primiti osudu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International