Book of Common Prayer
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[b].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[c],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[d]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[e] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![f] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Večernja molitva
Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Odgovori mi kad te zovem,
Bože, koji me opravdavaš!
Olakšao si moje nevolje.
Smiluj se i čuj moje molitve.
2 Dokad ćete, ugledni ljudi,
moje dostojanstvo blatiti?
Zar ćete tratiti vrijeme
i protiv mene smišljati laži? Selah
3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne.
BOG me čuje kad mu se molim.
4 Budite ljuti na mene,
ali ne činite grijeh.
Promislite dok ležite u krevetu,
ali ništa ne govorite. Selah
5 Prinesite BOGU prave žrtve,
u njega se pouzdajte.
6 Mnogo ih je koji govore:
»Želimo živjeti sretno,
budi nam dobar,[g] BOŽE.«
7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti
nego oni zbog svoga žita i vina.
8 Kada legnem, mirno spavam
jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
Elifazov govor
4 Tada je Elifaz iz Temana odgovorio:
5 Jobe, ako zavapiš, hoće li ti se tko odazvati?
Kojem ćeš se od anđela[a] obratiti?
2 Jer, bezumnika ubija ogorčenost,
a glupana izjeda zavist.
3 Vidio sam bezumnika kako pušta korijen,
ali ubrzo mu dom postade proklet.
4 Djeca su mu bespomoćna,
nitko ih na sudu ne brani.
5 Žetvu mu jedu gladni,
skupljajući je između trnja,
a pohlepni žude za njegovim bogatstvom.
6 Nedaća ne dolazi iz prašine,
niti nevolja niče iz zemlje.
7 Naprotiv, čovjek je uzrok vlastite patnje,
kao što je sigurno da iskre lete iz vatre.
8 Na tvome bih mjestu potražio Boga
i iznio mu svoj hvalospjev.
9 On čini nezamisliva čuda,
čudesa koja se ne mogu izbrojati.
10 On zemlji daruje kišu
i poljima šalje vodu.
11 Ponižene podiže visoko,
žalosnima daje spokoj.
17 Blago čovjeku koga Bog ispravlja.
Zato ne preziri kaznu Svemoćnoga.
18 On ranjava, ali i previja;
udara, ali i liječi svojim rukama.
19 Izbavit će te iz mnogih nevolja,
nikakvo te neće snaći zlo.[a]
20 U vrijeme gladi otkupit će te od smrti,
a u ratu od sile mača.
21 Štitit će te od opakog jezika,
neće te biti strah kad dođe uništenje.
26 Do groba ćeš stići u dubokoj starosti,
bujat ćeš kao žito dok ga ne požanju.
27 Spoznali smo da je to istina.
Stoga, poslušaj pa i ti spoznaj.
19 Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga.
Savao govori o Isusu
Savao je ostao nekoliko dana s učenicima u Damasku, 20 a zatim je krenuo od sinagoge do sinagoge[a] i počeo širiti vijest o Isusu, govoreći: »Isus je Božji Sin.«
21 Svi koji su ga čuli bili su zapanjeni i govorili su: »Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu pokušao uništiti one koji vjeruju u to ime? Nije li ovamo došao uhititi ih i odvesti svećeničkim glavarima?«
22 A Savao je postajao sve snažniji. Dokazivao je da je Isus—Krist, tako da Židovi, koji su živjeli u Damasku, nisu znali što bi mu odgovorili.
Savao bježi
23 Prošlo je dosta vremena i Židovi su se urotili da ubiju Savla. 24 Čuvali su danju i noću gradska vrata kako bi ga ubili, ali on je doznao za njihovu zavjeru. 25 Učenici su noću uzeli Savla i spustili ga u košari preko zidina.
Savao u Jeruzalemu
26 Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se priključiti učenicima, ali oni su ga se bojali i nisu vjerovali da je stvarno učenik. 27 No Barnaba ga je prihvatio i odveo k apostolima. Ispričao im je kako se Gospodin ukazao Savlu na putu u Damask i razgovarao s njim te kako je Savao u Damasku hrabro govorio u Isusovo ime.
28 Savao je ostao s njima. Slobodno se kretao u Jeruzalemu i hrabro propovijedao u Gospodinovo ime. 29 Obraćao se Židovima, koji su govorili grčkim jezikom, i raspravljao s njima, a oni su ga nastojali ubiti. 30 Kad su braća za to doznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz.
31 Tako je Crkva širom Judeje, Galileje i Samarije bila u miru i izgrađivala se. Živjela je u strahopoštovanju prema Gospodinu i brojem je rasla ohrabrenjem Svetog Duha.
52 Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«
53 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. 54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. 57 Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. 58 Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« 59 Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi[a] u Kafarnaumu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International