Book of Common Prayer
Molitva za vodstvo i zaštitu
[a] Davidova pjesma.
1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,[b]
2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem.
Ne daj da doživim poniženje,
ne daj da mi se neprijatelji smiju.
3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje,
a sramit će se koji te olako iznevjere.
4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE,
kako trebam živjeti, pouči me.
5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu.
Ti si moj Bog i moj Spasitelj,
tebi oduvijek vjerujem.
6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti
jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.
7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti
niti svega što sam činio iz buntovnosti.
Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti
i u svojoj vjernoj ljubavi.
8 BOG je dobar i postupa pravedno,
grešnike poučava kako živjeti.
9 Skromne usmjerava pravim putem,
vodi ih i pokazuje kako ići dalje.
10 BOG je primjer vjernosti i istine
za one koji drže njegov savez i zapovijedi.
11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela
jer sam učinio toliko zla.
12 Kad ljudi štuju BOGA
on ih uči ispravno živjeti.
13 Oni će uživati u blagostanju,
a njihova će djeca naslijediti zemlju.
14 BOG savjetuje one koji ga štuju,
uči ih o svome savezu.
15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć,
samo on me izbavlja iz nevolje.[c]
16 K meni se okreni i smiluj se
jer sam usamljen i jadan.
17 Riješi moje brige,
oslobodi me nevolja.
18 Pogledaj moj jad i muku
i oprosti sve moje grijehe.
19 Gledaj koliko neprijatelja imam
i koliko me oni mrze.
20 Zaštiti me! Spasi me!
Ne daj da me osramote
jer se uzdam u tebe.
21 Čuvaju me dobrota i iskrenost,
čekam te sve dok ne dođeš.
22 Od svake opasnosti,
spasi narod Izraela, Bože.
Zahvala Bogu za izvršenje pravde
[a] Voditelju zbora, »almut laben«[b]. Davidova pjesma.
1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim,
pričati o svim tvojim čudesnim djelima.
2 Radosno ću radi tebe klicati,
glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.
3 Moji neprijatelji uzmiču,
pred tobom posrću i umiru.
4 Jer, zauzeo si se za moju stvar,
zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.
5 Osudio si narode, uništio zlikovce,
zauvijek izbrisao njihovo ime.
6 Neprijatelji su poraženi!
Razorio si njihove gradove,
nestat će svako sjećanje na njih.
7 No BOG vlada zauvijek.
Njegovo je prijestolje pravde.
8 Svima na svijetu sudi pravedno,
narodima presuđuje pošteno.
9 BOG je sklonište ljudima u patnji,
sigurna luka u vremenima nevolje.
10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju.
BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.
11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte!
Njegova djela svima razglasite.
12 On se osvećuje za prolivenu krv,
i dobro pamti,
a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.
13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE.
Pogledaj, neprijatelji me progone.
Spasi me od ‘vrata smrti’,
14 da te na vratima Jeruzalema[c] pjesmom mogu hvaliti,
da se zbog spasenja mogu radovati.«
15 Narodi su upali u jamu
koju su drugima kopali,
uhvatili su se u svoju zamku.
16 Jer, BOG je poznat da sudi pravedno,
a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon[d] Selah
17 Zli će otići u svijet smrti,
kao i svi narodi koji Boga odbacuju.
18 A oni kojima je potrebna pomoć,
neće ostati zaboravljeni,
njihova nada neće propasti.
19 Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili.
Nek' se narodima pred tobom sudi.
20 Nek' strahuju od tebe, BOŽE,
nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah
BOŽJI prijatelj
Davidova pjesma.
1 Tko može živjeti u tvom šatoru[a], BOŽE?
Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo?
2 Onaj tko živi bez grijeha,
čini što je pravedno
i od srca govori istinu.
3 Takvi jezikom ne kleveću
drugom ne nanose zlo
niti bližnjega vrijeđaju.
4 Preziru one koji Boga odbacuju,
a časte one koji BOGA poštuju.
Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše,
čak i kada je na njihovu štetu.
5 Ako novac posude, ne uzimaju kamatu.
Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne.
Tko tako radi, nikad neće propasti.
27 Ne hvali se što ćeš sutra učiniti,
jer ne znaš što ti ono donosi.
2 Nemoj se hvaliti sam,
neka te hvale drugi.
3 Težak je kamen, težak je i pijesak,
ali teže je podnijeti divljanje budale.
4 Srdžba je okrutna, gnjev je žestok,
a tko će opstati pred ljubomorom?
5 Bolje javni prijekor
nego potajna ljubav.
6 Dobronamjerni su prijekori prijatelja,
a zlonamjerni poljupci neprijatelja.
10 Ne ostavljaj ni svog ni očevog prijatelja,
i ne idi k bratu kad te snađe nevolja;
bolji je susjed blizu nego brat daleko.
11 Sine, budi mudar i razveseli me,
da mogu odgovoriti kad mi prigovore.
12 Pametan vidi opasnost pa se sklanja,
a glupan ide dalje i nastrada.
Jedinstvo i briga za bližnje
2 Ako imate ohrabrenje u zajedništvu s Kristom, ako imate utjehu u njegovoj ljubavi, ako imate zajedništvo s Duhom, nježnost i suosjećajnost, 2 učinite da moja radost bude potpuna—imajte istu misao i budite ujedinjeni u ljubavi jedni prema drugima, međusobno se slažite i stremite istome cilju. 3 Ne činite ništa iz sebičnosti ni iz ponosa. Nego, u poniznosti, smatrajte jedan drugoga boljim od sebe. 4 Neka nitko ne gleda samo vlastitu korist nego i korist drugih. 5 Razmišljajte i živite onako kako je razmišljao i živio Isus Krist.
6 Krist je po svojoj prirodi bio Bog. Bio je jednak Bogu.
No nije smatrao da tu jednakost s Bogom mora zadržati,
7 nego se odrekao svega.
Uzeo je narav sluge i postao sličan ljudima.
Postao je čovjek.
8 Ponizio se i ostao poslušan sve do smrti,
i to smrti na križu.
9 Zato ga je Bog uzdignuo na najviše mjesto
i dao mu ime koje je iznad svakoga drugog imena,
10 kako bi se sva bića poklonila Isusovom imenu
—ona na Nebu, ona na Zemlji i ona pod zemljom.
11 I kako bi svatko priznao, na slavu Boga Oca:
Isus Krist je Gospodin!
Ustrajte u spasenju
12 Dragi moji prijatelji, uvijek ste me slušali dok sam bio s vama. Zato sada, kad nisam s vama, budite još poslušniji i s ozbiljnošću i strahopoštovanjem prema Bogu ustrajte živjeti tako da napredujete u svojem spasenju. 13 Bog u vama stvara želju da činite ono što je njemu po volji i daje vam snagu za to.
Petar se odriče Isusa
(Mt 26,69-70; Mk 14,66-68; Lk 22,55-57)
15 Šimun Petar i jedan drugi učenik išli su za Isusom. Toga je učenika vrhovni svećenik dobro poznavao pa je on ušao s Isusom u dvorište vrhovnog svećenika. No Petar je ostao vani, pred vratima. 16 Tada je taj drugi učenik, kojeg je vrhovni svećenik dobro poznavao, izašao, porazgovarao s vrataricom i uveo Petra u dvorište. 17 Sluškinja, vratarica, upitala je Petra: »Zar nisi i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?«
»Nisam!« odgovorio je.
18 Robovi i hramska straža naložili su vatru. Bilo je hladno pa su stajali uz nju i grijali se. I Petar je bio s njima i grijao se.
Petar ponovo niječe Isusa
(Mt 26,71-75; Mk 14,69-72; Lk 22,58-62)
25 A Šimun Petar stajao je pokraj vatre i grijao se. Upitali su ga: »Zar nisi i ti jedan od njegovih učenika?«
On je zanijekao. »Nisam«, rekao je.
26 Jedan od slugu vrhovnog svećenika, rođak onoga čovjeka kojemu je Petar odrezao uho, rekao mu je: »Zar te nisam vidio s njim u vrtu?«
27 Tada je Petar još jednom zanijekao, a pijetao je odmah zapjevao.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International