Book of Common Prayer
U slavu BOŽJE dobrote
1 Slava BOGU!
Slavite ga, vi BOŽJE sluge,
hvalite BOŽJE ime!
2 Neka se BOŽJE ime slavi
od sada pa do vječnosti.
3 Neka se BOŽJE ime hvali
od zore do zalaska sunca.
4 BOG je iznad svih naroda,
slava mu je i nad nebesima.
5 Tko je kao naš BOG?
Visoko na nebu njegov je tron.
6 Nisko se on mora sagnuti,
da bi nebesa i zemlju vidio.
7 Slaboga podiže iz prašine,
jadnika izvlači sa smetlišta.
8 Daje im mjesto pored važnih ljudi,
uz same vođe svoga naroda.
9 Ženi nerotkinji daje dom,
da radosno djecu podiže.
Slava BOGU!
U slavu Jeruzalema
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 Bio sam sretan kad su rekli:
»Hajdemo u BOŽJI Hram!«
2 I evo nas, sada stojimo
na vratima Jeruzalema.
3 Jeruzalem je izgrađen
kao grad jedinstva.
4 Ovdje se plemena okupljaju,
ljudi koji pripadaju BOGU.
Jer, zakon u Izraelu glasi,
da se ovdje BOŽJE ime slavi.
5 Ovdje su prijestolja i sudišta
kraljeva iz Davidove loze.
6 Molite za mir u Jeruzalemu:
»Neka uspjeh prati one koji te vole.
7 Mir neka je među tvojim zidinama,
sigurnost u tvojim utvrdama.«
8 Zbog svoje braće i prijatelja,
molim za mir u ovom gradu.
9 Zbog Hrama našeg BOGA,
molim za dobro ovoga grada.
20 Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel[a]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«
Ana posvećuje Samuela Bogu
21 Kad je Elkana ponovo išao s obitelji prinijeti godišnju žrtvu BOGU i tako izvršiti zavjete, 22 Ana nije išla s njima. Rekla je mužu: »Čim dječaka prestanem dojiti, dovest ću ga pred BOGA jer će ondje ostati cijeli svoj život[b].«
23 Nato je Elkana rekao: »Učini kako misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ne prestaneš dojiti. Neka ti BOG pomogne da ispuniš obećanje.«
Ana je ostala kod kuće dojiti i čuvati svog sina dok ga više nije trebalo dojiti. 24 Kad je prestala dojiti, povela ga je, još onako maloga, u BOŽJE svetište u Šilu. Povela je i junca starog tri godine, nešto brašna i mijeh[c] vina.
25 Kad su zaklali i žrtvovali junca, dječaka su doveli Eliju. 26 Ana mu je tada rekla: »Gospodaru moj! Kunem ti se, ja sam ona žena koja je stajala ovdje pokraj tebe i molila se BOGU. 27 Molila sam tada za ovo dijete, a BOG mi je ispunio molbu koju sam mu uputila. 28 Zato ga sad dajem BOGU—neka mu služi cijeli svoj život.«
Tada se i Elkana[d] poklonio pred BOGOM.
14 Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. 15 Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba[a], Oče!« 16 Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. 17 Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.
Sveti Duh donosi slobodu i slavu
18 Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. 19 Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. 20 Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu 21 da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International