Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
25 Kad ga je Laban sustigao, Jakov je već bio razapeo svoje šatore u gorskom kraju Gileadu pa su se ondje utaborili i Laban i njegovi rođaci.
26 Laban je rekao Jakovu: »Što si učinio? Zavarao si me i odveo mi kćeri kao da su ratni zarobljenici. 27 Zašto si pobjegao potajno i zavarao me? Zašto mi nisi ništa rekao? Bio bih te ispratio s veseljem i pjesmom, uz tamburine i lire. 28 Nisi mi dao ni da izljubim svoje unuke i kćeri na odlasku. Glupo si postupio. 29 Mogao bih ti nauditi, ali mi je Bog tvog oca noćas rekao: ‘Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.’ 30 Znam da si otišao jer si čeznuo za domom svog oca. No zašto si mi ukrao bogove?«
31 Jakov odgovori Labanu: »Bojao sam se da ćeš mi silom oduzeti svoje kćeri. 32 Ako kod nekoga nađeš svoje bogove, taj neće ostati na životu. Pred našim rođacima, kao svjedocima, pogledaj je li nešto tvoje kod mene, pa ako jest, uzmi to natrag.« A Jakov nije znao da je Rahela ukrala kipove bogova.
33 Laban je ušao u Jakovljev šator, u Lein šator i u šator gdje su boravile dvije sluškinje, ali nije našao bogove. A zatim je otišao u Rahelin šator. 34 No kad je Rahela ukrala kućne bogove, sakrila ih je u devino sedlo pa je baš sjedila na njima. Laban je pretražio cijeli šator i nije ih našao.
35 Rahela je rekla svome ocu: »Ne ljuti se na mene, gospodaru, što ne mogu ustati pred tobom, imam mjesečnicu.« Tako je Laban tražio, ali nije mogao pronaći kućne bogove.
36 Tada se Jakov razljutio pa počeo koriti Labana. »Kakav sam to prekršaj napravio?« upita on Labana. »Koji sam to grijeh počinio da me tako progoniš? 37 Sad kad si pretražio sve moje stvari, jesi li našao išta što pripada tvom domu? Stavi to ovdje pred svoje i moje rođake pa neka presude između nas dvojice.
38 Za ovih dvadeset godina, koliko sam bio kod tebe, tvoje ovce i koze nisu pobacile. Nisam jeo ovnove iz tvojih stada. 39 Nisam ti pravdao stoku, koju su rastrgale divlje zvijeri, nego sam sâm nadoknađivao gubitak. Od mene si tražio da ti platim za sve što je ukradeno, bilo danju ili noću. 40 Evo kako mi je bilo: danju me morila vrućina, a noću hladnoća, pa nisam mogao spavati. 41 Dvadeset sam godina bio kod tebe. Četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri i šest za moje stado, a plaću si mi mijenjao deset puta. 42 Da Bog mog oca nije bio za mene—Abrahamov Bog i strahopoštovani Izakov Bog—ti bi me sigurno otpremio praznih ruku. No Bog je vidio moju muku i trud i zato te noćas ukorio.«
Jakov i Laban sklapaju savez
43 Laban odgovori Jakovu: »Ove su žene moje kćeri, ova su djeca moja krv, ova su stada moja, i sve što vidiš, pripada meni. No što da sad učinim u vezi svojih kćeri i njihove djece? 44 Hajde da ti i ja sklopimo savez pa neka bude svjedokom između mene i tebe.«
45 Tada je Jakov uzeo jedan kamen, uspravio ga kao znak 46 pa rekao svojim rođacima: »Nakupite kamenja.« Oni su uzeli kamenje i napravili hrpu te su pored nje jeli. 47 Laban je hrpu nazvao Jegar Sahaduta[a], a Jakov ju je nazvao Galed[b].
48 Laban je rekao: »Ova je hrpa danas svjedok između tebe i mene.« Zato su joj dali ime Galed.
49 A nazvali su je i Mispa[c] jer je Laban rekao: »Neka BOG stražari nada mnom i nad tobom kad budemo daleko jedan od drugoga. 50 Ako budeš loše postupao s mojim kćerima, ili uzimao druge žene pored njih, premda ja za to ne bih doznao, imaj na umu da je Bog svjedok između tebe i mene.«
12 Draga dječice, pišem vam
jer su vam kroz Krista oprošteni grijesi.
13 Očevi, pišem vam jer ste upoznali
onoga koji je od početka.
Mladići, pišem vam jer ste pobijedili Zloga.
14 Djeco, pišem vam jer ste upoznali Oca.
Očevi, pišem vam jer ste upoznali
onoga koji je od početka.
Mladići, pišem vam jer ste snažni.
Božja riječ živi u vama i pobijedili ste Zloga.
15 Nemojte voljeti svijet ni ono što je u svijetu! Tko voli svijet, u njemu nema Očeve ljubavi. 16 Jer, ono što je u svijetu—požuda tijela, pohlepa očiju i ponos na imetak—ne dolazi od Oca.
17 Ovaj svijet sa svojim požudama prolazi, a tko izvršava Božju volju živi zauvijek.
Pastir i njegove ovce
10 »Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. 2 Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. 3 Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. 4 Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« 6 Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći.
7 Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. 9 Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. 10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.
11 Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. 12 Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. 13 A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.
14 Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. 15 Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. 16 Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.[a] 17 Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. 18 Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International