Book of Common Prayer
Pravi način štovanja
Asafova pjesma.
1 Najuzvišeniji BOG govori.
On zemlju poziva
od istoka do zapada.
2 Bog sja sa Siona,
čija je ljepota savršena.
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim proždire vatra,
oko njega bjesni silna oluja.
4 Za svjedoke poziva nebo i zemlju
dok sudi svom narodu:
5 Neka se okupe oko mene moji vjerni,
koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili.
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu
jer sâm Bog sudi narodu.
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9 Ne trebam junce iz tvoje štale,
ni jarce iz tvojih torova,
10 jer moja je svaka šumska životinja
i stoka na tisuću planina.
11 Znam svaku gorsku pticu,
moje je sve što se kreće u polju.
12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13 Jedem li ja meso bikova
ili pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15 Zatim me prizovi u dan nevolje,
izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
16 A zlom čovjeku Bog kaže:
S kojim pravom moje zakone citiraš
i o mom Savezu ustima pričaš,
17 ti, koji mrziš da te odgajam
i moje riječi odbijaš?
18 Kad vidiš lopova, staješ uz njega
i voliš društvo preljubnika.
19 Ustima zlo blebećeš,
jezikom prijevare klepećeš.
20 Sjediš i bližnjega ogovaraš,
brata svoga klevećeš.
21 To si činio, a ja sam šutio
pa si mislio da sam kao ti.
Ali sada te korim
i optužbu pred tebe iznosim.
22 Vi, koji zaboravljate Boga,
shvatite što govorim
inače ću vas raskomadati,
neće biti nikog da vas izbavi.
23 Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti.
Onima koji žive ispravno,
Božje spasenje ću pokazati.
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio.
1 Bože, spasi me od mojih neprijatelja,
zaštiti me od tih nasrtljivaca.
2 Izbavi me od zlonamjernih
i spasi me od krvoločnih
3 jer u zasjedi čekaju da me ubiju!
Silnici su se udružili protiv mene,
a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.
4 Ništa nisam skrivio,
a oni trče i zauzimaju položaje.
Probudi se!
Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!
5 Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov,
ustani i kazni sve pogane.
Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah
6 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
7 Gle, na usta im idu bljuvotine,
režu riječima kao mačevima,
nije ih briga tko ih čuje.
8 A ti im se, BOŽE, smiješ,
svim poganima se izruguješ.
9 Tebe iščekujem, snago moja,
jer ti si mi, Bože, kao tvrđava.
10 Moj Bog me voli i dolazi k meni,
moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima.
11 Nemoj ih samo pobiti
jer moj narod će to zaboraviti.
Nego ih svojom silom rasprši
pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče.
12 Zbog grijeha njihovih usta,
zbog riječi njihovih usana,
neka se uhvate u zamku svoje oholosti.
Zato što govore kletve i laži,
13 u srdžbi ih dokrajči.
Dokrajči ih, da ih više ne bude!
Tako će se znati po cijelom svijetu
da Bog vlada u Jakovljevom narodu.
14 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
15 Lutaju uokolo, jelo traže,
ako se ne nažderu, opet zavijaju.
16 A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi,
o tvojoj vjernoj ljubavi.
Jer, ti si mi kao tvrđava,
utočište u vrijeme nevolje.
17 Snago moja, tebi pjevam hvalospjev.
Ti si mi, Bože, kao tvrđava,
ti si Bog koji mi ljubav pruža.
Molitva naroda nakon poraza
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljan saveza«. Davidov »miktam«, za pouku. Napisan kad se borio protiv Aramejaca iz Naharaima i Sobe, i kad se Joab vratio i pobio dvanaest tisuća Edomaca u Dolini soli.
1 Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas,
bio si ljut, a sada, obnovi nas.
2 Potresao si zemlju i rascijepila se.
Zatvori joj pukotine jer još se trese.
3 Pokazao si svom narodu što su nevolje,
napio nas vinom, posrćemo kao pijanice.
4 Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni,
da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah
5 Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni,
da se mogu spasiti tvoji voljeni.
6 Bog je rekao u svom svetištu:
»Uživat ću u pobjedi
i zemlju svom narodu[a] podijeliti.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
7 Gilead je moj, Manaše je moj,
Efrajim mi je kao kaciga,
Juda moja vladarska palica.
8 Moab mi je posuda za pranje,
na Edom bacam sandalu[b],
nad Filistejom slavim pobjedu.«
9 No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada?
Tko će me dovesti do Edoma?
10 Zar nećeš ti, Bože,
ti koji si nas odbacio,
ti, Bože, koji ne ideš u bitku
s našim vojskama?
11 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska je pomoć ništavna.
12 S Bogom ćemo uspjeti,
on će naše neprijatelje zgaziti.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
Josip kod Potifara
39 Josip je bio odveden u Egipat. Egipćanin Potifar, jedan od faraonovih visokih službenika, zapovjednik dvorske straže, kupio ga je od Išmaelaca koji su ga onamo odveli. 2 BOG je bio s Josipom pa je bio uspješan. Živio je u kući svog egipatskoga gospodara. 3 Kad je njegov gospodar vidio da je BOG s njim i da mu daje uspjeh u svemu što radi, 4 Josip je stekao naklonost svoga gospodara i postao njegov osobni sluga. Potifar ga je postavio za upravitelja svog doma i povjerio mu svu imovinu. 5 Otkad ga je Potifar postavio za upravitelja doma i sve imovine, BOG je zbog Josipa blagoslovio Egipćaninov dom. BOŽJI je blagoslov bio na svemu što je Potifar imao, u kući i na polju. 6 Potifar je Josipu prepustio upravu nad svime što je imao. Tako se Potifar više ni za što nije trebao brinuti, nego samo odlučivati što će jesti.
Josip je bio lijep i dobro građen 7 pa je nakon nekog vremena žena njegovoga gospodara bacila oko na njega i rekla mu: »Spavaj sa mnom«.
8 No on je odbio i rekao joj: »Otkad sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući—sve što ima povjerio je meni. 9 U ovoj kući imam vlast poput njega. Gospodar mi nije uskratio ništa osim tebe jer si mu žena. Kako bih onda mogao učiniti takvo veliko zlo i sagriješiti protiv Boga?«
10 I premda ga je ona iz dana u dan nagovarala, odbijao je spavati s njom, čak je izbjegavao i družiti se s njom. 11 Jednoga je dana Josip ušao u kuću obavljati svoj posao, a nije bilo nikog od posluge. 12 Ona ga uhvati za ogrtač i kaže: »Spavaj sa mnom!« Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci i pobjegne. 13 Kad je vidjela da je ostavio ogrtač u njezinoj ruci i pobjegao, 14 pozvala je sluge pa im rekla: »Gledajte! Moj je muž doveo ovog Hebreja da nas osramoti! Došao je k meni i htio spavati sa mnom, ali sam počela vrištati. 15 Kad je čuo da vrištim, ostavio je svoj ogrtač kod mene i pobjegao.«
16 Držala je Josipov ogrtač pokraj sebe sve dok njegov gospodar nije došao kući, 17 a zatim i njemu ispričala istu priču: »Onaj sluga Hebrej, kojeg si nam doveo, ušao je k meni da me osramoti. 18 Ali, čim sam zavrištala, ostavio je svoj ogrtač kod mene i pobjegao.« 19 Kad je njegov gospodar čuo priču svoje žene, kako je njegov sluga postupio s njom, razljutio se. 20 Uhvatio je Josipa i bacio ga u zatvor, na mjesto gdje su držali kraljeve zatvorenike.
Josip u zatvoru
Dok je Josip bio u zatvoru, 21 BOG je bio s njim i pokazao mu svoju vjernost i ljubav. Učinio je da stekne naklonost upravitelja zatvora, 22 koji je sve zatvorenike povjerio Josipu te je on upravljao svime što se ondje radilo. 23 Upravitelj zatvora nije se brinuo ni za što pod Josipovom upravom jer je BOG bio s njim. I što god je Josip radio, BOG mu je davao uspjeh.
14 Čovjek koji u sebi nema Duha, ne prihvaća istine koje nam obznanjuje Božji Duh jer su te istine za njega ludost. On ih ne može razumjeti jer se one moraju promišljati uz pomoć Duha. 15 Duhovan čovjek može prosuđivati ove istine, ali njega nitko ne može prosuđivati. Jer, kao što piše u Svetom pismu:
16 »Tko zna kako razmišlja Gospodin?
Tko ga može poučiti?«[a]
No mi razmišljamo poput Krista.
Podjele u Crkvi
3 Ali, braćo i sestre, ja vam nisam mogao govoriti kao ljudima koji su vođeni Duhom, nego kao ljudima koji su vođeni ljudskom naravi, kao novorođenčadi u Kristu. 2 Hranio sam vas mlijekom, a ne čvrstom hranom, jer još niste bili spremni jesti čvrstu hranu. Ni sada još niste spremni jesti čvrstu hranu. 3 Još uvijek ste vođeni ljudskom naravi. Kad ste ljubomorni jedni na druge i međusobno se prepirete, zar niste vođeni ljudskom naravi? Zar ne postupate kao ljudi u svijetu? 4 Neki od vas kažu da pripadaju Pavlu, a drugi da pripadaju Apolonu. Kad tako govorite, zar se ne ponašate kao ljudi ovoga svijeta?
5 Naime, tko je Apolon i tko je Pavao? Mi smo samo sluge uz čiju ste pomoć povjerovali, a svaki od nas radi ono što mu je namijenio Bog. 6 Ja sam posijao sjeme, Apolon ga je zalijevao, ali Bog je učinio da raste. 7 Dakle, nije važan onaj koji sije sjeme ni onaj koji ga zalijeva, nego Bog koji čini da raste. 8 Onaj koji sije sjeme i onaj koji ga zalijeva imaju isti cilj i svaki će od njih primiti nagradu prema uloženom trudu. 9 Mi zajedno radimo za Boga, a vi ste Božje polje.
Vi ste i Božja građevina. 10 Koristeći dar milosti, koji mi je dao Bog, postavio sam temelj, kao vješti graditelj. Drugi grade na tom temelju. No svatko treba paziti kako gradi. 11 Nitko ne može položiti drugi temelj osim onoga koji je već položen, a to je Isus Krist. 12 Svatko može graditi na tom temelju, upotrebljavajući zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno ili slamu. 13 No rad svakoga čovjeka jasno će se vidjeti jer će ga prokazati Dan suda. Taj će se Dan pojaviti s vatrom i ta će vatra otkriti kakav je rad svakoga čovjeka. 14 Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, odoli vatri, 15 on će primiti nagradu. Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, izgori, čovjek će pretrpjeti gubitak. Međutim, on sâm bit će spašen, ali kao onaj koji je pobjegao kroz vatru.
Isus ozdravlja nepokretnoga
(Mt 9,1-8; Lk 5,17-26)
2 Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. 2 Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. 3 Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. 4 Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. 5 Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«
6 Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: 7 »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«
8 A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate? 9 Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? 10 Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: 11 Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« 12 Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International