Book of Common Prayer

Molitva za obnovu Izraela

Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.

Sjećanje na veličanstvena Božja djela

Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.

Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu

Asafova pjesma.

Juda moli za Benjamina

¹⁸ Tada mu je Juda prišao i rekao: »Molim vas, gospodaru, dopustite da vaš sluga nešto kaže i ne ljutite se na slugu iako ste ravni samom faraonu. ¹⁹ Vi ste, gospodaru, pitali svoje sluge ako imaju oca ili brata, ²⁰ i mi smo odgovorili: ‘Imamo starog oca i mladog brata, koji mu se rodio u starosti. No njegov je brat poginuo i samo je on ostao od sinova svoje majke. I otac ga jako voli.’ ²¹ Vi ste zatim rekli svojim slugama da vam ga dovedemo jer ga želite vidjeti. ²² A mi smo vam odgovorili da dječak ne može otići od oca jer bi otac umro kad bi ga napustio dječak. ²³ Tada ste rekli svojim slugama da vam ne dolazimo na oči ako naš najmlađi brat ne dođe s nama.

²⁴ Kad smo se vratili vašem slugi, mome ocu, prenijeli smo mu vaše riječi, gospodaru. ²⁵ I kad nam je otac rekao da se vratimo ovdje i kupimo još hrane, ²⁶ odgovorili smo: ‘Ne možemo ići ako naš najmlađi brat ne ide s nama. Ne smijemo onome čovjeku doći na oči bez najmlađeg brata.’ ²⁷ Vaš sluga, moj otac, rekao nam je: ‘Znate da mi je žena rodila dvojicu sinova. ²⁸ Jedan je nestao, sigurno rastrgan na komade, i nisam ga više nikad vidio. ²⁹ Ako mi i ovog odvedete, pa ga snađe neko zlo, otjerat ćete me starog i tužnog u grob^[a].’

³⁰ Ako se sad vratim vašem slugi, mome ocu, koji se jako vezao za dječaka, ³¹ pa on vidi da ga nema s nama, umrijet će. Tako bi vaše sluge otjerale svog oca, i vašeg slugu, starog i tužnog u grob. ³² A ja sam jamčio svome ocu za dječaka. ‘Ako ti ga ne dovedem natrag’, rekao sam, ‘cijelog ću života snositi krivnju pred tobom!’ ³³ Zato, gospodaru, molim vas dopustite da ja ostanem ovdje umjesto dječaka kao vaš rob, a dječaka pustite natrag s njegovom braćom. ³⁴ Jer, kako bih se mogao vratiti ocu bez dječaka? Ne bih mogao podnijeti jad koji bi ga snašao.«

Vjenčati se ili ne

²⁵ A sad, što se tiče neoženjenih, nemam nikakvu zapovijed od Gospodina. Ali, dat ću vam savjet, kao netko tko je vrijedan povjerenja, jer mi je Bog iskazao milost. ²⁶ Mislim da je, zbog sadašnjih teških vremena, bolje za čovjeka da ostane u onom stanju u kojemu jest. ²⁷ Ako si oženjen, ne traži rastavu. Ako si slobodan, ne traži ženu. ²⁸ Ali ako se oženiš, ne činiš grijeh. I ako se djevojka uda, ne čini grijeh. Ali imat ćete teškoće koje dolaze s brakom^[a] u ovome životu, a ja vas pokušavam poštedjeti.

²⁹ Ovo vam želim reći, braćo i sestre: nema još mnogo vremena. Od sada oni koji imaju žene neka budu kao oni koji ih nemaju. ³⁰ Oni koji tuguju neka se ponašaju kao da ne tuguju. Oni koji su sretni—kao da nisu. Oni koji kupuju—kao da nemaju ništa. ³¹ Oni koji koriste svjetovna dobra neka ne mare za njih. Jer, svijet u svome sadašnjem obliku prolazi.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)

²¹ Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. ²² Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. ²³ Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴ Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵ Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶ No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷ I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. ³⁸ Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. ³⁹ Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« ⁴⁰ Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. ⁴¹ Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« ⁴² Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, ⁴³ a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.