Book of Common Prayer
Molitva blagoslova za kralja
Salomonova pjesma.
1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu
i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,
2 da tvom narodu sudi pravično,
da siromašnima dijeli pravdu.
3 Zbog pravednosti će planine i brda
donijeti rod i blagostanje narodu.
4 Neka kralj brani siromašne u narodu,
neka pomogne djeci potrebitih,
neka skrši one koji ih tlače.
5 Neka dugo živi kralj,[a]
dokle god je sunca i mjeseca,
u svakom naraštaju.
6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu,
kao pljuskovi što natapaju zemlju.
7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati,
dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.
8 Kralj će vladati od mora do mora
i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.
9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati,
neprijatelji njegovi prašinu će jesti.
10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak,
a kraljevi Šebe i Sebe darove.
11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi,
služit će mu svi narodi.
12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu,
siromašnima kojima pomoći nema.
13 Na slabe i potrebite se sažalijeva
i živote im spašava.
14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja
jer su mu njihovi životi dragocjeni.
15 Živio kralj!
Dajte mu zlato iz Šebe.
Neprestano molite za njega.
Blagoslivljajte ga svakog dana.
16 Zemlja će dati obilje žita,
prekrivat će čak vrhove gora,
kao Libanon bit će plodna.
Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.
17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka,
sjećat će ga se dok god je sunca.
Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni
i oni će njega blagoslivljati.
18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG
koji jedini čini djela čudesna.
19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka.
Neka mu slava svu zemlju ispunja.
Amen! Amen!
20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.
Jod
73 Stvorio si me i uspravio, a sad pomozi
da tvoje zapovijedi naučim i shvatim.
74 Tvoji vjernici će to vidjeti,
sretni što čekam tvoju riječ.
75 Znam, BOŽE, dobro si prosudio
i pravedno me nesrećom kaznio.
76 Neka me uvijek tvoja ljubav tješi,
kao što si i obećao svome slugi.
77 Smiluj mi se da mogu živjeti
i u tvom učenju uživati.
78 Neka se oholi ljudi srame
jer lažno su me optužili,
a ja ću misliti na tvoje pouke.
79 Dovedi k meni svoje vjerne,
da o tvojim pravilima uče.
80 Daj da tvoje odredbe vršim vjerno,
da se pred drugima ne bih sramio.
Kaf
81 Tjeskobno čekam svoje spasenje,
svu nadu polažem u tvoju riječ.
82 Oči su mi već umorne od čekanja.
Kad ćeš me utješiti?
83 Suh sam kao vinski mijeh na dimu,
no tvoje odredbe nisam zaboravio.
84 Koliko te još dugo trebam čekati,
kad ćeš moje progonitelje kazniti?
85 Oholi mi spremaju zamku
i tvoje učenje zanemaruju.
86 Sve tvoje naredbe su pouzdane,
pomozi, jer nevinog me progone.
87 Zamalo su me posve uništili,
no tvoje pouke nisam zanemario.
88 Ljubi me vjerno i život mi sačuvaj,
a ja ću poštovati sve što kažeš.
Lamed
89 Zauvijek, BOŽE, tvoja riječ
čvrsto stoji na nebesima.
90 Tvoja je vjernost za sve naraštaje,
zemlja stoji kako si je utvrdio.
91 Sve do danas zbog tebe traje,
tvojim se zakonima pokorava.
92 Da u tvom učenju nisam uživao,
moja bi me patnja uništila.
93 Tvoje upute nikad ne zaboravljam
jer po njima moj život čuvaš.
94 Tebi pripadam—spasi me!
Uvijek sam tvoje pouke slijedio.
95 Ubojice me čekaju u zasjedi,
a ja o tvojim pravilima razmišljam.
96 Svako savršenstvo ima svoj kraj,
no vrijednost tvojih naredbi je beskrajna.
18 Trećeg im je dana Josip rekao: »Učinite ovako i ostat ćete na životu jer ja poštujem Boga. 19 Ako ste pošteni ljudi, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a ostali neka odnesu žito vašim izgladnjelim ukućanima. 20 Zatim mi dovedite svoga najmlađeg brata. Tako će se potvrditi istinitost vaših riječi te nećete biti pogubljeni.« I oni su pristali.
21 »Ovo nas je sigurno stigla kazna za ono što smo učinili svome bratu«, rekli su jedan drugome. »Gledali smo kako se muči i preklinje nas za milost, ali nismo ga htjeli poslušati. Zbog toga nas je snašla ova nevolja.«
22 Ruben ih ukori: »Zar vam nisam rekao da ne činite zlo dječaku? Ali niste me htjeli slušati. Sad moramo položiti račun za njegovu prolivenu krv.«
23 Nisu znali da ih Josip razumije jer je razgovarao s njima preko prevoditelja. 24 Otišao je od njih i zaplakao, a zatim se vratio i ponovo im govorio. Izdvojio je Šimuna i zapovjedio da ga pred njihovim očima svežu.
Josipova braća vraćaju se u Kanaan
25 Zatim je Josip zapovjedio da im vreće napune žitom, da ih opskrbe za put te da svakom od njih potajno u vreću vrate novac[a] kojim su platili žito. Kad je to učinjeno, 26 natovarili su žito na svoje magarce i otišli.
27 Kad su stali da prenoće, jedan je od braće otvorio vreću da nahrani magarca i vidio novac u vreći.
28 »Novac mi je vraćen!« viknuo je braći. »Evo ga u mojoj vreći!«
Nato im je srce zastalo pa su, tresući se od straha, govorili: »Što nam to čini Bog?«
9 Pisao sam vam u pismu da se ne družite s onima koji su seksualno nemoralni. 10 Nisam mislio da se ne družite općenito s ljudima ovoga svijeta, s onima koji su seksualno nemoralni, koji su pohlepni i varalice ili koji štuju lažne bogove. U tom biste slučaju morali otići iz ovoga svijeta.
11 Ne, pisao sam vam da se ne družite s onim tko se naziva vašim bratom u Kristu, a bludnik je ili je pohlepan, štuje lažne bogove, ogovara, pijanac je ili varalica. Nemojte čak ni jesti s takvim čovjekom!
12 Nije moja dužnost suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Ne biste li trebali i vi suditi onima koji pripadaju Crkvi? 13 Bog će suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Jer, pisano je: »Izbacite zlu osobu iz svoje sredine.«[a]
Sporovi među kršćanima
6 Kad netko od vas ima spor s drugom osobom, zašto idete na sud pred bezbožne suce? Zašto ne raspravite tu stvar među Božjim svetim ljudima? 2 Zar ne znate da će Božji ljudi suditi svijetu? A ako ćete suditi svijetu, zar niste dostojni da presudite i u malim stvarima? 3 Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima, a da onda ne spominjem svakodnevne stvari? 4 Dakle, ako imate svakodnevne sporove koje treba presuditi, zašto ih iznosite pred ljude koji nemaju nikakvog značenja za Crkvu? 5 Govorim vam to da bih vas posramio! Zar je došlo do toga da među vama nema ni jednoga mudrog čovjeka koji može izgladiti spor među dvojicom braće? 6 Nego, sada jedan brat tuži drugoga, a vi dopuštate ljudima koji nisu vjernici da presuđuju!
7 Zapravo, već je porazno za vas što imate parnice jedni s drugima. Zašto radije ne podnesete nepravdu? Zašto radije ne pretrpite štetu? 8 Nego vi sami varate, i to svoju braću i sestre!
Usporedba o sijaču
(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)
4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. 2 Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: 3 »Slušajte! Sijač je otišao sijati. 4 Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. 5 Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. 6 Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. 7 Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. 8 A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«
9 I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«
Zašto Isus govori u usporedbama?
(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)
10 Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.
11 Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama 12 jer:
‘Oni gledaju i gledaju, ali ne vide;
slušaju i slušaju, ali ne razumiju.
Inače bi se okrenuli Bogu
i on bi im oprostio!’«[a]
Značenje usporedbe o sijaču
(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)
13 »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? 14 Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. 15 Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. 16 A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, 17 ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. 18 A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, 19 ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. 20 Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International