Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Izak kod Filistejaca
26 U zemlji je zavladala glad kao u Abrahamovo vrijeme pa je Izak otišao u grad Gerar k Abimeleku, kralju Filistejaca. 2 BOG se pokazao Izaku i rekao: »Ne idi dolje u Egipat, nego se nastani u zemlji koju ću ti pokazati. 3 Boravi neko vrijeme kao stranac ondje, a ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te. Tebi i tvojim potomcima dat ću sve ove zemlje. Ostvarit ću zakletvu koju sam izrekao tvome ocu Abrahamu. 4 Učinit ću tvoje potomke brojnima kao zvijezde na nebu i dat ću im sve ove zemlje. Svi narodi na zemlji bit će blagoslovljeni kroz tvoje potomstvo 5 zato što me Abraham slušao i držao se mojih naloga, zapovijedi, uredbi i zakona.«
6 Tako se Izak nastanio u Geraru.
Izakovo bogatstvo
12 Izak je posijao usjeve u toj zemlji, a iste je godine požeo stostruk urod. BOG ga je blagoslovio 13 i on se obogatio. Nastavio se bogatiti dok nije postao vrlo bogat. 14 Stekao je toliko sitne i krupne stoke i toliko slugu da su mu zavidjeli Filistejci. 15 Stoga su zatrpali zemljom sve bunare koje su bili iskopali sluge Izakovog oca Abrahama. 16 Tada je Abimelek rekao Izaku: »Odlazi od nas jer si postao moćniji nego mi!«
17 Tako je Izak otišao odande pa se utaborio u Gerarskoj dolini i ondje se nastanio. 18 Ponovo je iskopao bunare, koji su bili iskopani u vrijeme njegovog oca Abrahama, a koje su Filistejci nakon Abrahamove smrti zatrpali. I nazvao ih je imenima koja im je bio dao njegov otac.
19 Kad su Izakovi sluge kopali u dolini i otkrili bunar s izvorskom vodom, 20 gerarski su se pastiri posvađali s Izakovim pastirima. Govorili su: »To je naša voda!«
Izak je taj bunar nazvao Esek[a] jer su se prepirali s njim. 21 Zatim su Izakovi sluge iskopali drugi bunar, ali i oko njega je izbila svađa. Zato ga je Izak nazvao Sitna[b]. 22 Izak se preselio odande pa iskopao još jedan bunar, a oko njega nije bilo svađe. Izak ga je nazvao Rehobot[c]. Rekao je: »BOG nam je sad napravio prostora da napredujemo u ovoj zemlji.«
23 Odande je Izak otišao u Beer Šebu. 24 Te mu se noći pokazao BOG i rekao: »Ja sam Bog tvog oca Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom. Blagoslovit ću te i dati ti mnogo potomaka zbog svog sluge Abrahama.« 25 Izak je ondje napravio žrtvenik i štovao BOGA[d]. Razapeo je svoj šator, a njegovi su sluge iskopali bunar.
Izak sklapa savez s Abimelekom
26 U to je vrijeme k njemu došao kralj Abimelek iz Gerara, sa savjetnikom Ahuzatom i sa zapovjednikom vojske Fikolom.
27 Izak ih je upitao: »Zašto ste došli k meni nakon što ste me u mržnji otjerali?«
28 »Sad nam je jasno da je BOG s tobom«, odgovore oni, »pa smo htjeli da se zakunemo jedni drugima. Daj da sklopimo savez s tobom 29 da nam nećeš nauditi, kao što mi tebi nismo naudili. Uvijek smo ti činili dobro i pustili smo te da odeš u miru, a sad si BOŽJI blagoslovljenik.«
30 Tada im je Izak spremio gozbu na kojoj su zajedno jeli i pili. 31 Ujutro su rano ustali i zakleli se jedan drugome. Izak ih je zatim ispratio te su ga napustili u miru.
32 Toga su dana došli Izakovi sluge i javili mu o bunaru koji su iskopali. »Našli smo vodu«, rekli su mu, 33 a on je bunar nazvao Šiba[e]. Zato se i danas taj grad zove Beer Šeba[f].
17 Budite poslušni svojim crkvenim vođama i budite pokorni njihovom autoritetu! Oni bdiju nad vašim dušama poput onih koji moraju položiti račun za vas. Slušajte ih tako da njihov trud bude s radošću, a ne s tugom u srcu. To ni vama ne bi koristilo.
18 Molite za nas! Mi smo sigurni da nam je savjest čista i da želimo uvijek činiti što je ispravno. 19 Osobito vas molim da to činite kako bih se što prije vratio k vama.
20 Bog je podigao iz mrtvih našega Gospodina Isusa, koji je Veliki pastir svojim ovcama, jer je dao svoju krv za vječni Savez. Neka vas Bog mira 21 opremi svakim dobrom koje trebate da biste vršili njegovu volju. Neka po Isusu Kristu učini u nama ono što je njemu ugodno. Slava Kristu zauvijek! Amen.
22 Molim vas, braćo i sestre, da strpljivo saslušate ovu poruku ohrabrenja. Napisao sam je zaista ukratko. 23 Javljam vam i da je naš brat Timotej pušten iz zatvora. Zajedno ćemo vas posjetiti ako uskoro dođe k meni.
24 Pozdravite sve svoje vođe i sve Božje svete! Pozdravljaju vas vjernici iz Italije.
25 Neka Božja milost bude sa svima vama!
53 Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući.[a]
Preljubnica
8 Isus je pak otišao na Maslinsku goru. 2 U zoru se ponovo vratio u Hram. Svi su se opet okupili oko njega. Isus je sjeo i počeo poučavati. 3 Uto su učitelji Zakona[b] i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu i postavili je pred ljude. 4 Rekli su Isusu: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu. 5 Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. Što ti kažeš na to?« 6 Ovo je pitanje bila zamka—da bi ga imali za što optužiti. No Isus se sagnuo i počeo nešto pisati prstom po zemlji. 7 Kako nisu prestajali ispitivati, uspravio se i rekao: »Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!« 8 Potom se ponovo sagnuo i nastavio pisati po zemlji.
9 Kad su to čuli, počeli su odlaziti jedan po jedan; stariji su otišli prvi. Na kraju je Isus ostao sâm sa ženom koja je još uvijek stajala pred njim. 10 Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?«
11 »Nitko, gospodine«, odgovorila je.
»Ni ja te ne osuđujem«, rekao joj je Isus. »Idi i od sada više ne griješi!«[c]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International