Book of Common Prayer
Bog kraljuje i donosi radost pobožnima
1 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja,
neka se raduju zemlje daleke!
2 Oko njega su oblaci i gusta tama,
pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.
3 Pred njim vatra ide
i uništava mu neprijatelje.
4 Munje njegove svijet obasjavaju,
zemlja to gleda i drhti.
5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope,
pred Gospodarom cijele zemlje.
6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju
i svi narodi gledaju mu slavu.
7 Osramoćeni će biti
svi koji štuju kipove,
koji se idolima ponose.
Bogu se poklonite, svi bogovi!
8 Sion to čuje i raduje se,
vesele se gradovi Jude
zbog tvojih presuda, BOŽE.
9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji,
od svih bogova daleko si uzvišeniji.
10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo.
On čuva živote svojih vjernika,
iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.
11 Svjetlost obasjava pravedne
i radost u srcu čestite.
12 Pravednici, u BOGU se radujte,
i njegovu svetost slavite!
Bog je moćan i svet Kralj
1 BOG kraljuje—
neka drhte narodi!
Na prijestolju sjedi među krilatim bićima[a]—
neka se trese zemlja!
2 Velik je BOG na Sionu,
uzvišen nad svim narodima.
3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime.
Jer, ti si svet!
4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu,
uspostavio si je u Jakovljevom narodu
i činiš što je pravedno i ispravno.
5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se
kod podnožja njegovog prijestolja,
jer on je svet!
6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici,
Samuel je bio zastupnik i molitelj.
Molili su BOGA i on im je odgovarao.
7 Govorio im je iz stupa od oblaka,
a oni su držali njegove zapovijedi
i zakone koje su od njega primili.
8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve,
pokazao si se kao Bog koji prašta,
ali i kažnjava ljude za zla djela.
9 Našeg BOGA slavite,
na njegovoj svetoj gori ga štujte!
Jer, svet je naš BOG!
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Bog se osvećuje za nepravdu
1 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![a]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[b].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Poziv na štovanje i poslušnost
1 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[c]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Jakov bježi od Labana
31 Jakov je čuo kako Labanovi sinovi govore: »Jakov je uzeo sve što je imao naš otac. Sve je ovo bogatstvo stekao na onome što je pripadalo našemu ocu.« 2 Jakov je primijetio i da se Laban prema njemu više ne odnosi prijateljski kao prije.
3 Tada je BOG rekao Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih predaka, svojoj rodbini. Ja ću biti s tobom.«
4 Jakov je poslao po Rahelu i Leu, da dođu na polje gdje su mu bila stada. 5 Rekao im je: »Vidim da se vaš otac više ne odnosi prema meni kao prije. No Bog mog oca bio je sa mnom. 6 Znate da sam vašem ocu služio svom snagom, 7 a on me ipak varao i deset puta mi mijenjao plaću. Ali Bog mu nije dao da mi naudi. 8 Kad god je Laban rekao: ‘Pjegava mladunčad bit će ti plaća’, u svim stadima se rađala pjegava mladunčad. Kad god je rekao: ‘Prugasti će ti biti plaća’, u svim su se stadima rađali prugasti mladi. 9 Tako je Bog oduzeo stoku vašem ocu i dao je meni.
10 Jednom sam, u vrijeme parenja stada, u snu vidio da su jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. 11 Božji mi je anđeo rekao u snu: ‘Jakove!’, a ja sam odgovorio: ‘Evo me, slušam!’ 12 Nastavio je: ‘Pogledaj i vidjet ćeš da su svi jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. Jer, vidio sam što ti Laban radi. 13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao kameni stup i zavjetovao mi se. Sad idi iz ove zemlje i vrati se u svoj rodni kraj.’«
14 Rahela i Lea mu odgovore: »Mi više nemamo nasljedstva u kući svoga oca. 15 Postupa s nama kao da smo strankinje. Ne samo što nas je prodao već je potrošio sav novac koji je dobio zbog nas. 16 Sve bogatstvo, koje je Bog oduzeo našem ocu, i dao tebi, svakako pripada nama i našoj djeci. Stoga, učini što ti je Bog rekao.«
17 Tada je Jakov natovario svoju djecu i žene na deve, 18 pokrenuo svu svoju stoku, ponio sva dobra, koja je stekao u Mezopotamiji, pa krenuo svome ocu Izaku u zemlju Kanaan.
19 Kad je Laban bio otišao šišati vunu s ovaca, Rahela je ukrala kipove raznih bogova iz njegove kuće.[a] 20 Jakov je zavarao Aramejca Labana jer mu nije rekao da odlazi. 21 Tako je pobjegao sa svime što je imao. Kad je prešao preko rijeke Eufrat, zaputio se u gorski kraj Gilead.
Laban u potjeri za Jakovom
22 Trećeg su dana javili Labanu da je Jakov pobjegao. 23 Laban je sa sobom poveo rođake pa je sedam dana gonio Jakova prije nego što ga je sustigao u gorskom kraju Gileadu. 24 No Bog je noću došao Aramejcu Labanu u snu i rekao mu: »Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.«[b]
Isus—naš zastupnik
2 Moja draga dječice, pišem vam ovo da ne biste griješili. No, ako tko i sagriješi, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Krista, pravednika. 2 On je žrtva koja uklanja naše grijehe, i ne samo naše nego i grijehe cijeloga svijeta.
3 Ako vršimo Božje zapovijedi, po tome znamo da ga zaista poznajemo. 4 Tko kaže »Poznajem Boga!«, a ne vrši njegove zapovijedi, lažljivac je i u njemu nema istine. 5 Ali tko živi onako kako uči Bog, u njemu je zaista Božja ljubav postala savršena. Po ovome znamo da živimo u njemu: 6 tko tvrdi da živi u Bogu, taj mora živjeti kao što je živio Isus.
Isusova zapovijed
7 Dragi moji prijatelji, ne pišem vam novu zapovijed, već staru, onu koju ste primili na početku. Ta je stara zapovijed učenje koje ste već čuli. 8 S druge strane, pišem vam tu zapovijed kao novu. Njezina istinitost vidi se u Isusu i u vama. Tama prolazi, a pravo svjetlo već svijetli.
9 Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata ili sestru, još uvijek je u tami. 10 Tko ljubi svoga brata ili sestru, živi u svjetlu i ne čini ništa zbog čega bi izgubio vjeru. 11 Ali tko mrzi svoga brata ili sestru, živi u tami. Tapka u mraku i ne zna kamo ide. Tama ga je zaslijepila.
18 Židovi mu nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao pa su pozvali njegove roditelje 19 i ispitivali ih: »Je li ovo vaš sin, za kojega kažete da je bio slijep od rođenja? Pa kako onda sada vidi?«
20 Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je on naš sin i da se rodio slijep, 21 ali ne znamo kako je progledao niti tko mu je otvorio oči. Pitajte njega! Dovoljno je odrastao da govori sâm za sebe.« 22 Tako su govorili jer su se bojali Židova. Židovi su bili odlučili da svakoga tko prizna da je Isus Mesija izopće iz sinagoge. 23 Zato su njegovi roditelji rekli: »Pitajte njega! Dovoljno je odrastao.«
24 Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.«
25 »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!«
26 »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?«
27 Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?«
28 Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. 29 Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.«
30 »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči! 31 Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava. 32 Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja. 33 Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.«
34 Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge.
Duhovna sljepoća
35 Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?«
36 »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.«
37 »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.«
38 »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom.
39 A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.«
40 Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?«
41 »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International