Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Rođenje Ezava i Jakova
19 Ovo je zapis o Izaku, Abrahamovom sinu.
Abrahamu se rodio Izak. 20 Izak je imao četrdeset godina kad je oženio Rebeku, kćer Aramejca Betuela iz Mezopotamije[a], sestru Aramejca Labana. 21 Izak se pomolio BOGU za svoju ženu jer je bila neplodna. BOG mu je ispunio molbu i njegova je žena Rebeka zatrudnjela. 22 No dvoje se djece u njezinoj utrobi toliko guralo da je odlučila pitati BOGA: »Zašto mi se ovo događa?«
23 BOG joj je rekao:
»Dvije su nacije u tvojoj utrobi.
Iz tvog će se tijela dva naroda odijeliti.
Jedan će biti jači od drugoga.
Provorođeni će služiti onome koji se rodi drugi.«
24 Kad je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da nosi blizance. 25 Prvi je izašao sav crven i dlakav kao ogrtač. Zato su mu dali ime Ezav[b]. 26 Nakon toga je izašao njegov brat, rukom čvrsto držeći Ezava za petu, pa su mu dali ime Jakov[c]. Izak je imao šezdeset godina kad je Rebeka rodila.
27 Dječaci su odrasli. Ezav je postao vješt lovac i volio je biti vani na otvorenom prostoru, a Jakov je bio povučen i volio je biti doma, u šatoru. 28 Izak je više volio Ezava, jer je volio jesti divljač, a Rebeka je više voljela Jakova.
Ezav prodaje pravo prvorodstva
29 Jednom, dok je Jakov kuhao varivo, Ezav je došao izvana užasno gladan. 30 Rekao je Jakovu: »Daj mi toga crvenog variva! Umirem od gladi!« (Zato su ga nazvali Edom[d].)
31 »Prvo mi prodaj svoje pravo prvorodstva[e]«, odgovori Jakov.
32 »Samo što nisam umro od gladi«, rekao je Ezav, »što će mi pravo prvorodstva?«
33 »Prvo mi se zakuni«, rekao je Jakov.
Ezav mu se zakleo i tako prodao svoje pravo prvorodstva Jakovu. 34 Tada je Jakov dao Ezavu kruha i variva od leće. Kad se Ezav najeo i napio, ustao je i otišao. Tako je Ezav omalovažio svoje pravo prvorodstva.
13 Volite i dalje jedni druge kao braća i sestre u Kristu! 2 Ne zaboravite biti gostoljubivi, jer su neki tako ugostili anđele, a da nisu ni znali. 3 Sjetite se utamničenih kao da ste i sami u okovima! Sjetite se onih koji pate kao da i sami patite!
4 Brak moraju svi poštovati, a bračni krevet sačuvati od nevjere. Bog će suditi preljubnicima i razvratnicima. 5 Neka vas ne obuzme ljubav prema novcu! Budite zadovoljni onim što imate! Jer, Bog je rekao:
»Sigurno te neću napustiti;
nikada te neću ostaviti.«[a]
6 Tako možemo odvažno reći:
»Gospodin je moj pomoćnik;
stoga se neću bojati.
Što mi može učiniti čovjek?«[b]
7 Sjetite se svojih prijašnjih duhovnih vođa, onih koji su vam objavili Božju poruku! Sjetite se kako su oni živjeli i umrli! Povodite se za njihovom vjerom! 8 Isus Krist je isti jučer, danas i zauvijek. 9 Ne dajte se zavesti raznim stranim učenjima! Naša srca trebaju se jačati milošću, a ne poštovanjem pravila o hrani. Ta pravila nikada nisu donijela nikakve koristi onima koji su ih slijedili.
10 Mi imamo žrtvenik s kojeg nemaju pravo jesti oni koji služe u Svetom šatoru. 11 Vrhovni svećenik unosi krv životinja u Svetinju nad svetinjama kao žrtvu za grijehe. No tijela žrtvovanih životinja spaljuju se izvan tabora. 12 Tako je i Isus patio izvan grada da bi vlastitom krvlju učinio svoj narod svetim. 13 Pođimo, stoga, Kristu izvan tabora i prihvatimo sramotu koju je podnio! 14 Ovdje nemamo grad koji traje, već očekujemo onaj koji će doći. 15 Prinosimo, dakle, po Isusu, neprekidno žrtvu hvale Bogu! Ta je žrtva slavljenje koje dolazi s usana što izgovaraju njegovo ime. 16 I ne zaboravite činiti dobro i s drugima dijeliti ono što posjedujete! Takvim je žrtvama Bog zadovoljan.
Sveti Duh
37 Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije. 38 Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.« 39 Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.
Isusovo porijeklo
40 Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok[a].«
41 »On je Krist«, rekli su drugi.
A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje! 42 Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?« 43 Imali su različita mišljenja o Isusu. 44 Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.
Židovski vođe ne vjeruju
45 Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.
46 »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.
47 Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti! 48 Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega? 49 Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon—prokleti su!«
50 No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa.[b] On im je rekao: 51 »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«
52 »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok[c] ne dolazi iz Galileje.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International