Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Bog poziva Mojsija
3 Mojsije je čuvao stado svog tasta Jitra, koji je bio svećenik u zemlji Midjan. Poveo je stado kroz divljinu i došao do Božje planine Horeb[a]. 2 Ondje mu se ukazao BOŽJI predstavnik u plamenu vatre, usred grma.
Mojsije je gledao kako grm gori, ali ne sagorijeva. 3 Pomislio je: »Kakva čudesna pojava! Prići ću i pogledati zašto grm ne izgara.«
4 Kad je BOG vidio da je Mojsije prišao da pogleda, pozvao ga je iz grma: »Mojsije! Mojsije!«
Mojsije odgovori: »Evo me.«
5 »Ne prilazi bliže«, rekao je Bog. »Izuj obuću s nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo.« 6 Zatim je rekao: »Ja sam Bog tvog oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.«
Nato je Mojsije zaklonio lice zato što se bojao gledati u Boga.
7 »Vidio sam jad svog naroda u Egiptu. Čuo sam njegov vapaj pod goničima robova. Znam za njegove patnje«, rekao je BOG. 8 »Zato sam sišao da ga spasim od Egipćana i da ga iz te zemlje odvedem u dobru i prostranu zemlju. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko, gdje žive Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. 9 Znaj da su vapaji Izraelaca doprli do mene i da sam vidio kako ih tlače Egipćani. 10 A sad, hajde! Šaljem te faraonu, da moj narod, Izraelce, izvedeš iz Egipta.«
11 »Tko sam ja«, upita Mojsije Boga, »da idem faraonu i da Izraelce izvedem iz Egipta?«
12 »Ja ću biti s tobom«, odgovori mu Bog, »i to će ti biti znak da sam te poslao. Kad izvedem narod iz Egipta, štovat ćete me na ovoj planini.«
Božje ime
13 Potom Mojsije reče Bogu: »Ako odem Izraelcima i kažem: ‘Bog vaših predaka poslao me k vama’, a oni me pitaju: ‘Kako se zove?’, što da im odgovorim?«
14 »JA SAM KOJI JESAM«, rekao je Bog Mojsiju. »Ovako reci Izraelcima: ‘JA JESAM poslao me k vama.’« 15 Bog je dalje rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: ‘JAHVE[b], Bog vaših predaka, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama’. To je moje ime zauvijek. Tako će me zvati u svim naraštajima.
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[a].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
9 Vaša ljubav mora biti iskrena. Mrzite zlo i radite što je dobro. 10 Volite jedni druge kao vlastitu obitelj. Poštujte jedni druge i svatko od vas neka cijeni drugoga više nego samoga sebe. 11 Nemojte biti lijeni ondje gdje trebate biti revni. Sa žarom u Duhu služite Gospodinu! 12 Zbog nade koju imate, budite radosni, kad ste u nevoljama, budite strpljivi, a u molitvi budite ustrajni. 13 Pomažite Božjim svetima, kojima je pomoć potrebna, i gostoljubivo primajte ljude u svoje domove.
14 Molite za one koji vas progone. Želite im samo dobro i nemojte ih proklinjati. 15 Radujte se s onima koji se raduju i tugujte s onima koji su tužni. 16 Živite u skladu jedni s drugima! Nemojte se uzvisivati, nego se družite s onima koje drugi smatraju manje vrijednima. Nemojte biti umišljeni!
17 Nemojte vraćati zlo za zlo. Nastojte činiti što je dobro u očima svih ljudi. 18 Trudite se živjeti u miru sa svima, koliko je do vas. 19 Prijatelji, nemojte se osvećivati, već to prepustite Bogu. Kao što piše:
»‘Osveta je moja,
ja ću uzvratiti’, kaže Gospodin.«[a]
20 Umjesto toga, činite ovo:
»Ako je vaš neprijatelj gladan, nahranite ga!
Ako je žedan, napojite ga!
To je kao da mu sipate žar po glavi[b].«[c]
21 Ne dajte da vas pobijedi zlo, nego vi pobijedite zlo dobrim.
Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mk 8,31–9,1; Lk 9,22-27)
21 Od toga je vremena Isus počeo svojim učenicima objašnjavati da mora ići u Jeruzalem i da će ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i učitelja Zakona; da mora biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan.
22 Tada ga je Petar poveo na stranu i počeo ga odvraćati, govoreći mu: »Gospodine, neka ti Bog bude milostiv! To se tebi nikada ne smije dogoditi.«
23 Isus se okrenuo Petru i rekao: »Odlazi od mene, Sotono[a]! Samo mi smetaš jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.«
24 Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom. 25 Tko god želi spasiti svoj život—izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene—naći će ga. 26 Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? 27 Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela. 28 Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim Kraljevstvom.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International