Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Jakovljev sin Josip

37 Jakov je živio u zemlji Kanaan, gdje je kao stranac živio i njegov otac.

² Ovo je priča o Jakovljevoj obitelji:

Kad je Josip bio mladić od sedamnaest godina, čuvao je stada ovaca i koza sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, žene njegovog oca. Josip je ispričao ocu da su braća činila neke loše stvari. ³ A Jakov je, još zvan Izrael^[a], od svih svojih sinova najviše volio Josipa jer mu se rodio u starosti. Stoga mu je napravio poseban, bogato ukrašen ogrtač. ⁴ Kad su Josipova braća vidjela da ga njihov otac voli više od njih, toliko su ga zamrzili da ga nisu mogli niti pozdraviti u miru.

Josip prodan u roblje

¹² Kad su jednom njegova braća otišla napasati očeva stada blizu Šekema, ¹³ Izrael je rekao Josipu: »Tvoja braća napasaju stada blizu Šekema. Hajde, poslat ću te k njima.«

»Dobro. Idem«, odgovori Josip.

¹⁴ »Provjeri li je sve u redu s tvojom braćom i stadima«, rekao mu je Izrael, »pa se vrati da mi javiš.« Tako ga je poslao iz Hebronske doline.

Kad je Josip stigao u Šekem, ¹⁵ neki ga je čovjek vidio kako luta poljima pa ga upitao: »Što tražiš?«

¹⁶ »Tražim svoju braću«, odgovori Josip. »Možete li mi reći gdje napasaju stada?«

¹⁷ »Otišli su odavde«, rekao je čovjek. »Čuo sam ih da govore da idu u Dotan.«

Josip je otišao za braćom i našao ih kod Dotana, ¹⁸ a oni su ga već izdaleka opazili i počeli se dogovarati da ga ubiju.

¹⁹ »Eno, dolazi onaj sanjar«, rekli su jedan drugome. ²⁰ »Hajde da ga ubijemo i bacimo u jednu od ovih jama. Zatim ćemo reći da ga je proždrla divlja zvijer pa da vidimo što će biti od njegovih snova!«

²¹ Kad je to čuo Ruben, pokušao ga je spasiti. Rekao je: »Poštedimo mu život! ²² Nemojte prolijevati krv! Bacite ga u ovu jamu ovdje u pustinji, ali nemojte ga ozlijediti.« Ruben je to rekao da bi spasio Josipa i vratio ga ocu. ²³ Kad je Josip stigao k braći, svukli su s njega onaj bogato ukrašeni ogrtač ²⁴ pa ga primili i bacili u jamu. Jama je bila prazna i suha.

²⁵ Zatim su sjeli da jedu. Kad su podigli pogled, ugledali su karavanu trgovaca, Išmaelaca, kako dolazi iz Gileada. Deve su im bile natovarene začinima, balzamom i smirnom^[a] koje su nosili u Egipat. ²⁶ Juda je rekao svojoj braći: »Što imamo od toga da ubijemo brata i zatajimo njegovu smrt? ²⁷ Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima. Tako ga nećemo ozlijediti jer nam je ipak brat, naš rod.« I braća su se složila. ²⁸ Kad su trgovci Išmaelci^[b] prolazili pokraj njih, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga za dvadeset srebrnjaka. Zatim su ga Išmaelci odveli u Egipat.

Bog je vjeran svom narodu

⁵ O opravdanju, koje dolazi po Zakonu, Mojsije piše: »Onaj tko izvrši zapovijedi Zakona, imat će život po njima.«^{[a] 6} Ali u Svetom pismu se govori o opravdanju koje dolazi po vjeri: »Nemojte se pitati: ‘Tko će uzići na Nebo?’—što znači: ‘Tko će dovesti Krista s Neba na Zemlju?’ ⁷ I nemojte se pitati: ‘Tko će sići u podzemni svijet?’—što znači: ‘Tko će sići da dovede Krista od mrtvih?’«

⁸ Ovako piše u Svetom pismu: »Božja vam je riječ blizu, ona je na vašim usnama i u vašem srcu.«^[b] Ta je riječ poruka vjere koju propovijedamo. ⁹ Dakle, ako svojim ustima priznaš »Isus je Gospodar« i ako u svom srcu vjeruješ da ga je Bog podigao iz mrtvih, bit ćeš spašen. ¹⁰ Srcem vjerujemo i tako smo opravdani, a ustima priznajemo vjeru i tako smo spašeni.

¹¹ U Svetom pismu piše: »Nitko tko vjeruje u njega, neće se razočarati.«^{[c] 12} Zato što nema razlike između Židova i nežidova jer Gospodin je jedan i isti za sve ljude te bogato blagoslivlja one koji ga zazivaju. ¹³ Tako i piše u Svetom pismu: »Svi koji zazovu Gospodina, bit će spašeni.«^[d]

¹⁴ Ali prije nego što zazovu Boga, moraju u njega vjerovati. A opet, ne mogu vjerovati u njega ako nisu čuli o njemu. A da bi čuli o Gospodinu, netko im mora o njemu govoriti. ¹⁵ Kako će pak netko govoriti ljudima o njemu ako ga nitko nije poslao? Kao što piše u Svetom pismu: »Kako je lijepo vidjeti glasnika koji donosi Radosnu vijest!«^[e]

Isus hoda po vodi

(Mk 6,45-52; Iv 6,16-21)

²² Odmah nakon toga Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađu i otplove na drugu stranu jezera prije njega, a on će poslati narod kući. ²³ Nakon što je otpustio narod, popeo se na brdo da bi molio u samoći. Uvečer je još uvijek bio ondje sâm. ²⁴ A lađa je bila daleko od obale, šibana valovima, jer je plovila usuprot vjetru.

²⁵ Između tri i šest sati ujutro Isus je došao k učenicima, hodajući po vodi. ²⁶ Oni su, vidjevši ga kako hoda po vodi, prestrašeno kriknuli: »Duh!« i počeli od straha vikati.

²⁷ No Isus im je odmah rekao: »Budite hrabri! To sam ja. Ne bojte se!«

²⁸ Petar mu je na to rekao: »Gospodine, ako si to ti, naredi mi da dođem k tebi hodajući po vodi.«

²⁹ Isus mu je rekao: »Dođi!«

Petar je izašao iz lađe i, hodajući po vodi, krenuo prema Isusu. ³⁰ Ali kad je primijetio koliko je vjetar jak, uplašio se i počeo tonuti te povikao: »Gospodine, spasi me!«

³¹ Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: »Premala je tvoja vjera. Zašto si posumnjao?«

³² Kad su ušli u lađu, vjetar je prestao. ³³ A oni koji su bili u lađi, poklonili su se Isusu govoreći: »Ti si zaista Božji Sin!«