Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Josip se otkriva braći

45 Josip se više nije mogao svladavati pred svojim slugama pa je povikao: »Neka svi izađu!« Kad više nije bilo nikog od slugu, Josip se otkrio svojoj braći. ² Ali je toliko glasno plakao da su ga i Egipćani čuli te se za to saznalo i na faraonovom dvoru. ³ Josip je rekao svojoj braći: »Ja sam, Josip! Je li moj otac još živ?« No oni su se toliko bili zaprepastili da mu nisu mogli odgovoriti.

⁴ Tada im je Josip rekao: »Priđite bliže, molim vas.« Kad su se približili, reče im: »Ja sam vaš brat Josip, onaj kojeg ste prodali u Egipat! ⁵ Ali, ne brinite se i ne ljutite se na sebe što ste me ovamo prodali jer Bog me pred vama poslao da se sačuvaju životi. ⁶ Već dvije godine vlada glad u zemlji, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve. ⁷ Bog me poslao pred vama, da čudesno spasi vaše živote i da imate potomstvo na zemlji^[a]. ⁸ Zapravo, niste me ovamo poslali vi, nego Bog. Postavio me za najvišega faraonovog službenika^[b], za gospodara nad svim faraonovom domom i za vladara cijelog Egipta.«

Jakov pozvan u Egipat

⁹ Josip je zatim rekao: »A sad požurite natrag mome ocu i recite mu: ‘Tvoj sin Josip kaže ovako: Bog me postavio za gospodara cijelog Egipta. Dođi k meni bez oklijevanja. ¹⁰ Živjet ćeš u kraju Gošen i bit ćeš mi blizu—ti, tvoja djeca i unuci, tvoja stada sitne i krupne stoke, i sve što imaš. ¹¹ Ja ću se ovdje brinuti o tebi jer dolazi još pet godina gladi. Tako nećete osiromašiti ni ti, ni tvoji ukućani, ni tvoje imanje’. ¹² Sami se možete svojim očima uvjeriti, kao i vaš brat Benjamin, da to zaista ja s vama razgovaram. ¹³ Ispričajte ocu o mom veličanstvu u Egiptu i o svemu što ste vidjeli. Požurite i dovedite ga ovamo!« ¹⁴ Zatim je zagrlio svog brata Benjamina i obojica su plakali u zagrljaju. ¹⁵ Potom je plačući izljubio svu braću, a nakon toga su se braća napričala s njim.

Živjeti zajedno u miru

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Bog nije zaboravio svoj narod

11 Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. ² Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je:

²⁹ Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude. ³⁰ Nekad ste bili neposlušni, ali sada ste primili Božju milost zbog njihove neposlušnosti. ³¹ Oni su sada postali neposlušni zbog Božje milosti prema vama, da bi i oni mogli primiti Božju milost. ³² Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost.

¹⁰ Isus je dozvao narod k sebi ¹¹ te im rekao: »Poslušajte i razumijte! Ne čini čovjeka nečistim ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi.«

¹² Tada su mu pristupili učenici i rekli: »Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?«

¹³ Isus im je odgovorio: »Svaka sadnica, koju nije posadio moj nebeski Otac, bit će iščupana. ¹⁴ Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.«

¹⁵ Petar mu je na to rekao: »Objasni nam značenje usporedbe o tome što čini čovjeka nečistim.«

¹⁶ Isus je odgovorio: »Zar ni vi još ne shvaćate? ¹⁷ Zar ne shvaćate da sve što ulazi kroz čovjekova usta ide u trbuh, a zatim se izbacuje iz tijela? ¹⁸ No ono što izlazi iz usta dolazi iz srca, i to onečišćuje čovjeka. ¹⁹ Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, seksualni grijesi, krađe, laži i psovke. ²⁰ To onečišćuje čovjeka. A jesti neopranim rukama ne onečišćuje čovjeka.«

Isus pomaže nežidovki

(Mk 7,24-30)

²¹ Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. ²² Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«

²³ Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«

²⁴ Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«

²⁵ Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«

²⁶ Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«

²⁷ Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«

²⁸ Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.