Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Živjeti zajedno u miru

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Josip upravlja Egiptom

³⁷ I prijedlog se svidio faraonu i svim njegovim službenicima. ³⁸ Faraon upita svoje službenike: »Možemo li naći čovjeka kao što je ovaj, u kojem je Božji duh?« ³⁹ Zatim je faraon rekao Josipu: »Budući da ti je Bog sve ovo obznanio, nema nitko tako sposoban i mudar kao što si ti. ⁴⁰ Bit ćeš upravitelj mog dvora i sav moj narod pokoravat će se tvojim zapovijedima. Jedino ću ja, jer sam na prijestolju, biti iznad tebe.«

⁴¹ Faraon je još rekao Josipu: »Ovime te postavljam za upravitelja nad čitavom egipatskom zemljom.« ⁴² Zatim je skinuo prsten pečatnjak sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku. Odjenuo ga je u odjeću od finog lana, a oko vrata mu objesio zlatan lanac. ⁴³ Dao mu je da se vozi u kolima odmah iza svojih i pred njim su vikali: »Na koljena, poklonite se!« Tako ga je postavio za upravitelja nad cijelim Egiptom.

⁴⁴ Faraon je rekao Josipu: »Ja sam faraon, ali u cijelom Egiptu nitko ne smije maknuti prstom bez tvog odobrenja.« ⁴⁵ Faraon je Josipu dao ime Safenat Panea^[a], a za ženu mu je dao Asenatu, kćer Potifere, svećenika u hramu On^[b]. I Josip je preuzeo vlast nad cijelim Egiptom.

⁴⁶ Josip je imao trideset godina kad je stupio u službu kod faraona, egipatskog kralja. Zatim je otišao od faraona i putovao po cijelom Egiptu. ⁴⁷ Tijekom sedam godina izobilja zemlja je obilno rađala. ⁴⁸ Josip je sakupljao svu hranu proizvedenu u sedam godina izobilja u Egiptu i skladištio je u gradovima. U svakom je gradu skladištio hranu s okolnih polja. ⁴⁹ Tako je nagomilao žita u tolikom izobilju da ga je bilo kao morskog pijeska. Čak ga je prestao mjeriti jer ga se nije dalo izmjeriti.

⁵⁰ Prije nego što su nastupile godine gladi, Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu, rodila je Josipu dvojicu sinova. ⁵¹ Svom je prvorođenom sinu Josip dao ime Manaše^[c]. Rekao je: »Bog je učinio da zaboravim svu svoju muku i cijeli očev dom.«

⁵² Drugom je sinu dao ime Efrajim^[d]. Rekao je: »Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.«

Glad

⁵³ Sedam godina izobilja u Egiptu došlo je kraju ⁵⁴ i počelo je sedam godina gladi, baš kao što je rekao Josip. U svim je zemljama vladala glad, a u čitavom je Egiptu bilo hrane. ⁵⁵ A kad je i sav Egipat ostao bez hrane, narod je zavapio faraonu za kruh. Tada je faraon rekao svim Egipćanima: »Idite Josipu i učinite što vam kaže.«

⁵⁶ Kad se glad proširila po cijeloj zemlji, Josip je otvorio skladišta i počeo prodavati žitarice Egipćanima jer je u Egiptu vladala strašna glad. ⁵⁷ Štoviše, iz cijeloga su svijeta dolazili kupiti žito k Josipu u Egipat jer je posvuda bila strašna glad.

¹⁹ Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. ²⁰ No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.

Povratak u Antiohiju u Siriji

²¹ U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. ²² Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« ²³ U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.

²⁴ Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. ²⁵ Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. ²⁶ Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.

²⁷ Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. ²⁸ Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.