Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Jakov vara oca

27 Izak je ostario i oči su mu toliko oslabile da više nije mogao vidjeti. Pozvao je svoga prvorođenog sina Ezava: »Sine moj!«

A on odgovori: »Evo me, slušam.«

² Izak je rekao: »Kao što vidiš, ostario sam i mogao bih uskoro umrijeti. ³ Zato uzmi svoje oružje—svoj lûk i tobolac sa strijelama—pa idi u lov i donesi mi neku divljač. ⁴ Pripremi mi ukusno jelo, onako kako volim, pa mi donesi da jedem, da te mogu blagosloviti prije nego što umrem.«

⁵ Rebeka je slušala dok je Izak govorio sinu Ezavu. Kad je Ezav otišao u lov po divljač, ⁶ Rebeka je rekla svome sinu Jakovu: »Upravo sam čula kako je tvoj otac rekao tvome bratu Ezavu: ⁷ ‘Donesi mi divljač i pripremi mi ukusno jelo, da ga pojedem i da te blagoslovim pred BOGOM prije nego što umrem.’ ⁸ Zato me sad poslušaj, sine, i učini što ti kažem. ⁹ Idi do stada i donesi mi dva lijepa kozlića, da za tvog oca spremim ukusno jelo, kakvo voli. ¹⁰ Zatim ćeš ga ti odnijeti ocu da jede, da tebe blagoslovi prije nego što umre.«

¹¹ Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: »Ali moj je brat Ezav dlakav, a moja je koža glatka. ¹² Što ako me otac dotakne? Ispast ću varalica u njegovim očima pa ću na sebe navući prokletstvo, a ne blagoslov.«

¹³ »Sine«, reče mu majka, »neka tvoje prokletstvo padne na mene. Samo ti mene poslušaj: idi i donesi mi kozliće.« ¹⁴ I on ode, uhvati kozliće i donese ih majci, a ona spremi ukusno jelo, kako je njegov otac volio. ¹⁵ Rebeka je zatim uzela najljepšu odjeću svog starijeg sina Ezava, koju je imala u kući, pa obukla svoga mlađeg sina Jakova, ¹⁶ a oko ruku i vrata mu omotala kožu od kozlića. ¹⁷ Zatim je svome sinu Jakovu dala ono ukusno jelo i kruh koje je spremila.

Naša borba protiv grijeha

⁷ Što da kažemo? Znači li to da je Zakon isto što i grijeh? Naravno da ne! Ali ja ne bih znao što je grijeh da nije bilo Zakona. Na primjer, ne bih znao što znači željeti nešto što pripada drugome da u Zakonu ne piše: »Nemoj žudjeti za onim što pripada drugome.«^{[a] 8} Grijeh je iskoristio priliku i tom zapovijedi izazvao u meni sve moguće nedolične želje jer grijeh bez Zakona nema nikakve snage. ⁹ To je bilo vrijeme u kojem sam živio bez Zakona. Ali kada sam saznao za zapovijed Zakona, tada je grijeh počeo živjeti, ¹⁰ a ja sam umro. Zapovijed, koja mi je trebala donijeti život, donijela mi je smrt. ¹¹ Grijeh je iskoristio priliku i prevario me. Iskoristio je zapovijed i ubio me njome.

¹² Zakon je svet, a isto su tako i zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre. ¹³ Znači li to da mi je dobra stvar donijela smrt? Naravno da ne! Ali grijeh, da bi se pokazao grijehom, iskoristio je dobru stvar da bi mi prouzročio smrt. To pokazuje kako je grijeh loš—pomoću dobre zapovijedi može proizvesti još gori ishod.

Sukob u čovjeku

¹⁴ Znamo da je Zakon duhovan. No ja nisam duhovan i podložan sam grijehu kao njegov rob. ¹⁵ Ne razumijem što činim jer ne radim stvari koje želim, nego stvari koje mrzim. ¹⁶ Ako radim stvari koje ne želim, znači da se slažem da je Zakon dobar. ¹⁷ Zapravo, nisam ja taj koji radi te stvari, nego ih radi grijeh što živi u meni. ¹⁸ Da, znam da u meni, odnosno u mojoj tjelesnoj naravi, ne živi ništa dobro. Želja da radim dobro živi u meni, ali ne i sposobnost da činim dobro. ¹⁹ Ne činim dobro koje želim, nego činim zlo koje ne želim. ²⁰ Ako činim zlo, a to ne želim, očito to ne činim ja, nego grijeh koji živi u meni.