Revised Common Lectionary (Complementary)
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
16 Zbog toga ja plačem,
oči mi suze liju.
Jer, daleko je od mene tješitelj,
onaj koji me može u život vratiti.
Djeca su mi bez igdje ičega
jer ih je nadjačao neprijatelj.«
17 Kći Sion pruža ruke,
ali nema nikoga da je utješi.
BOG je naredio da susjedni narodi
postanu Jakovu neprijatelji.
Kći Jeruzalem je za njih
kao prljava, nečista krpa.
18 »BOG je postupio pravedno«,
kaže prijestolnica,
»jer sam se pobunila
protiv njegove zapovijedi.
Slušajte, svi narodi!
Gledajte moju bol!
Moje djevojke i mladići
otišli su u progonstvo.
19 Pozvala sam svoje saveznike,
ali oni su me napustili.
Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu,
tražeći hranu da se održe na životu.
20 Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji.
Utroba mi ključa, srce se u meni grči
jer sam se žestoko pobunila.
Vani hara mač, a u kući smrt.
21 Svi su čuli moje zapomaganje,
ali nema nikoga da me utješi.
Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju
i raduju se što si to učinio.
Daj da dođe dan koji si najavio,
da i oni postanu kao ja.
22 Pogledaj koliko su učinili zla.
Kazni i njih okrutno
kao što si mene kaznio
zbog svih mojih grijeha.
Jer, ne mogu se prestati jadati,
a srce mi je izmučeno.«
2 Napravite mjesta za nas u svojim srcima! Nikome nismo nanijeli nepravdu. Nikoga nismo upropastili. Nikoga nismo iskoristili. 3 Ne govorim vam ovo da bih vas korio. Već sam vam prije rekao da ste nam toliko u srcu da smo spremni i živjeti i umrijeti s vama. 4 Pouzdajem se u vas i vrlo se ponosim vama! Utješili ste nas i ispunili radošću usred svih naših nevolja.
5 Jer, čak i kad smo došli u Makedoniju, nismo imali odmora, nego smo trpjeli na sve moguće načine. Izvana smo imali napade, a iznutra strahove. 6 Ali Bog, koji tješi potištene, ohrabrio nas je Titovim dolaskom, 7 i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom koju ste mu pružili. On nam je pričao o vašoj želji da nas vidite, o vašoj žalosti i brizi za mene. To me još više obradovalo.
8 Premda sam vas svojim pismom rastužio, ne žalim što sam ga napisao. Ako sam i zažalio, sada vidim da vas je to pismo samo nakratko rastužilo. 9 Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili. 10 Ta je žalost po Božjoj volji, ona uzrokuje obraćenje koje vodi spasenju—i ne ostavlja žaljenje. A žalost ovoga svijeta uzrokuje smrt. 11 Pogledajte sada što vam je sve donijela ta žalost koja je po Božjoj volji. Koliku želju da obranite svoju nevinost, koliku ljutnju, koliki strah, koliku želju da nas vidite, koliku zabrinutost i želju za pravednom kaznom onome koji je griješio! I u svemu ste pokazali da ste u tome bili nevini. 12 Dakle, ako sam vam pisao, to nije bilo zbog onoga koji je pogriješio niti zbog onoga kojem je učinjeno zlo. Pisao sam da pred Bogom uvidite svoju brigu za nas. 13 Zato smo se i utješili. Osim te utjehe, još smo više sretni zbog Titove radosti jer ste ga svi vi obnovili.
14 A ja se nisam osramotio zbog svih dobrih stvari koje sam mu pričao o vama. Baš kao što je sve što smo mi vama pričali bilo istinito, tako su se i naše pohvale pred Titom pokazale istinitima. 15 Njegovi su osjećaji prema vama sad još jači kad se sjeti kako ste svi bili poslušni i kako ste ga primili sa strahopoštovanjem. 16 Sretan sam što mogu u vas imati potpuno povjerenje.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International