Revised Common Lectionary (Complementary)

Zahvala za izobilje

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.

Prva pošast: voda se pretvara u krv

¹⁴ Tada BOG reče Mojsiju: »Faraonovo je srce okorjelo pa odbija pustiti narod. ¹⁵ Idi ujutro k faraonu. Kad bude išao na rijeku, dočekaj ga na obali Nila. Uzmi u ruku štap, koji se pretvorio u zmiju, ¹⁶ pa mu reci: ‘BOG, koji je Bog Hebreja, poslao me da ti kažem: »Pusti moj narod da me ode štovati u pustinji.« Ali ti dosad nisi poslušao. ¹⁷ BOG ti kaže: »Po ovome ćeš znati da sam ja BOG: udarit ću po vodi Nila štapom, koji mi je u ruci, i ona će se pretvoriti u krv. ¹⁸ Ribe će u Nilu uginuti i rijeka će se usmrditi pa Egipćani neće moći piti vodu iz nje.«’«

¹⁹ BOG je još rekao Mojsiju da kaže Aronu: »Uzmi svoj štap i ispruži ruku nad egipatskim vodama—nad rijekama i kanalima, nad jezercima i svim mjestima gdje se skuplja voda—pa će se pretvoriti u krv. Čak i voda u drvenim i kamenim posudama pretvorit će se u krv. Bit će krvi po čitavoj egipatskoj zemlji.«

²⁰ Mojsije i Aron učinili su kako im je BOG zapovjedio. Pred faraonom i njegovim službenicima, Aron je podigao štap i udario po vodi Nila, a sva se voda pretvorila u krv. ²¹ Ribe u Nilu uginule su i rijeka se toliko usmrdjela da Egipćani nisu mogli piti vodu iz nje. I bilo je krvi po cijelome Egiptu.

²² No egipatski su čarobnjaci svojom magijom učinili isto pa je faraonovo srce ostalo tvrdo i nije htio poslušati Mojsija i Arona, baš kao što je bio nagovijestio BOG. ²³ Faraon se okrenuo i otišao u svoj dvor, ni to ne primivši k srcu.

²⁴ Svi su Egipćani kopali bunare oko Nila u potrazi za pitkom vodom jer nisu mogli piti vodu iz rijeke.

Oluja

¹³ Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. ¹⁴ No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. ¹⁵ Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. ¹⁶ Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. ¹⁷ Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. ¹⁸ Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, ¹⁹ a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. ²⁰ Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.

²¹ Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. ²² No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. ²³ Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. ²⁴ Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ ²⁵ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. ²⁶ No nasukat ćemo se na neki otok.«

²⁷ Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. ²⁸ Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. ²⁹ Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. ³⁰ Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. ³¹ A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« ³² Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.

³³ Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. ³⁴ Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« ³⁵ Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. ³⁶ Svi su se razvedrili pa su jeli. ³⁷ Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. ³⁸ Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.