Revised Common Lectionary (Complementary)
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
27 Neki su ipak otišli sakupljati hranu sedmog dana, ali nisu ništa pronašli. 28 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Dokle ćete odbijati držati se mojih zapovijedi i uputa? 29 Gledajte, BOG vam je dao šabat pa vam šestog dana daje hrane za dva dana. Sedmog dana neka svatko ostane tamo gdje se nalazi—ne odlazite od svoga mjesta.« 30 Tako se sedmoga dana narod odmarao.
31 Izraelski je narod ovu hranu nazvao mana[a]. Bila je bijela kao sjeme korijandra, a imala je okus pogačica s medom.
32 Mojsije je rekao narodu: »Ovako je BOG zapovjedio: ‘Sačuvajte lonac mane za svoje buduće naraštaje, da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji, nakon što sam vas izveo iz Egipta.’« 33 Zatim je rekao Aronu: »Uzmi jedan lonac i napuni ga manom pa to stavi pred BOGA, da se čuva za buduće naraštaje.«
34 I kao što je BOG zapovjedio Mojsiju, Aron je stavio manu da se čuva kao svjedočanstvo. 35 Izraelci su ju jeli četrdeset godina, sve dok nisu stigli do naseljene zemlje. Jeli su manu dok nisu stigli do granice Kanaana. 36 (Mjera za manu bila je jedan gomer ili jedna desetina efe[b].)
Sastanak u Jeruzalemu
15 Neki su vjernici Židovi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti nežidovske vjernike: »Ako niste obrezani prema Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.« 2 Pavao i Barnaba oštro su im se usprotivili pa je nastala velika rasprava. Pavao, Barnaba i još neka braća bili su odabrani da odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem da se s njima posavjetuju o ovom pitanju.
3 Crkva ih je otpremila na put. Pavao i Barnaba prolazili su kroz Feniciju i Samariju te putem govorili o obraćenju nežidova. Sva su braća tu vijest primila s velikom radošću. 4 Kad su stigli u Jeruzalem, apostoli, starješine i cijela Crkva srdačno su ih dočekali, a oni su ih izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima. 5 Neki su vjernici iz farizejske sljedbe ustali i rekli: »Nežidovi se moraju obrezati i treba im zapovjediti da vrše Mojsijev zakon.«
Pismo vjernicima nežidovima
22 Tada su apostoli i starješine, zajedno s cijelom Crkvom, odlučili da između sebe izaberu neke ljude i pošalju ih s Pavlom i Barnabom u Antiohiju. Izabrali su Judu, zvanog Barsaba, i Silu; oni su bili vrlo cijenjeni među braćom. 23 Po njima su poslali i pismo u kojem je pisalo:
»Apostoli i starješine, vaša braća, šalju pozdrave nežidovskoj braći u Antiohiji, Siriji i Ciliciji!
24 Rečeno nam je da su k vama došli neki od nas koji su vas uznemirili i pokolebali onim što su vam rekli. No nismo im mi rekli da to čine. 25 Složili smo se i odlučili da izaberemo nekoliko ljudi i pošaljemo ih k vama, zajedno s našim voljenima Barnabom i Pavlom. 26 Njih su dvojica riskirala svoje živote da bi služili našem Gospodinu Isusu Kristu. 27 Šaljemo vam Judu i Silu, koji će vam usmeno prenijeti to isto. 28 Sveti Duh smatra, a i mi se s tim slažemo, da vas ne opterećujemo ničim, osim ovim što je potrebno:
29 Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi!
Ne jedite zadavljene životinje!
Ne upuštajte se u seksualni nemoral!
Dobro ćete učiniti ako budete držali više od svega toga. Pozdrav.«
30 Na to su se Barnaba, Pavao, Juda i Sila oprostili i otišli. Nakon što su stigli u Antiohiju, okupili su vjernike i predali im pismo. 31 Kad su ga ovi pročitali, obradovali su se ohrabrenju. 32 Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogo su govorili braći, te ih ohrabrivali i učvršćivali u vjeri. 33 Juda i Sila proveli su ondje neko vrijeme, a zatim su ih braća iz Antiohije opskrbila za put i uz pozdrav mira poslali natrag. 34 [a]
35 Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji. Zajedno s mnogim drugima, poučavali su Gospodinovu poruku i širili Radosnu vijest.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International