Revised Common Lectionary (Complementary)
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
21 Ljudi su me željno slušali
i u tišini čekali moj savjet.
22 Nakon što bih govorio, svi bi šutjeli,
moje riječi su ih škropile, nježno kao rosa.
23 Iščekivali su me kao kišu,
a moje su riječi upijali kao proljetni pljusak.
24 Kad bih im se osmjehnuo, to im je bila nagrada,
vedrina mog lica bila im je dragocjena.
25 Ja sam im određivao put
i vodio ih kao poglavar.
Bio sam kao kralj među svojom vojskom,
kao onaj koji tješi ožalošćene.
30 A sad mi se rugaju mlađi od mene!
Njihove očeve ne bih stavio ni među svoje pse ovčare.
2 Ništa mi nije koristila njihova snaga
jer im je jakost nestala.
3 U oskudici i gladi moraju žvakati
sasušenu i opustošenu zemlju.
4 Trgaju lišće slanih biljaka u pustinji
i hrane se korijenjem smrekina grma.
5 Izopćeni su iz ljudskog društva,
za njima viču kao za kradljivcima.
6 Spavaju po suhim koritima potoka,
po rupama u zemlji i među stijenjem.
7 U grmlju ispuštaju urlike
i pod trnjem zajedno liježu.
8 Ta gomila bezvrijednih i bezimenih ljudi
bičem je bila potjerana iz zemlje.
9 A sada, oni meni pjevaju rugalice,
moje ime za njih je psovka.
10 Odvratan sam im i drže se dalje od mene,
osim kad mi treba pljunuti u lice.
11 Sad kad je Bog olabavio tetivu mog lûka
i udario me nevoljom,
oni se preda mnom više ne ustežu.
12 Zdesna rulja na mene ustaje,
gone me iz mjesta u mjesto
i grade opsade protiv mene.
13 Moju stazu su razorili,
uspjeli su me uništiti,
a nikoga nema da mi pomogne.
14 Nadiru kao kroz širok procijep,
preko razvalina navaljuju.
15 Užasi me preplavljuju.
Moj je ugled nestao kao vjetar,
spokoj mi se rasplinuo kao oblak.
Pavao ide u Jeruzalem
21 Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. 2 Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. 3 Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. 4 U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. 5 No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. 6 Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama.
7 Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. 8 Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice[a] 9 i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. 10 Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. 11 Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’«
12 Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. 13 Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.«
14 Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo.
15 Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. 16 Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International