Revised Common Lectionary (Complementary)

Zahvala za izobilje

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.

Dan kad je sunce stalo

10 Adoni Sedek, kralj Jeruzalema, čuo je da je Jošua zauzeo Aj i potpuno ga uništio, postupivši s Ajem i njihovim kraljem kao s Jerihonom i njihovim kraljem. Doznao je i da su susjedni Gibeonci sklopili mir s Izraelcima i da ovi borave blizu Jeruzalema. ² Zbog toga su se on i njegov narod jako uplašili jer je Gibeon bio velik grad, kao i bilo koji drugi kraljevski grad. Bio je veći od Aja, a svi su muškarci u njemu bili ratnici. ³ Stoga, jeruzalemski je kralj Adoni Sedek poručio kralju Hohamu u Hebron, kralju Piramu u Jarmut, kralju Jafiji u Lakiš i kralju Debiru u Eglon: ⁴ »Pomozite mi da napadnem Gibeon zbog toga što su sklopili mir s Jošuom i Izraelcima.« ⁵ Tako se udružilo pet amorejskih kraljeva—kralj Jeruzalema, kralj Hebrona, kralj Jarmuta, kralj Lakiša i kralj Eglona. Krenuli su sa svojim vojskama, utaborili se pred Gibeonom i napali ga.

⁶ Tada su Gibeonci poslali poruku Jošui u tabor u Gilgalu: »Ne ostavljaj svoje sluge na cjedilu. Dođi brzo i spasi nas! Pomozi nam! Svi su se amorejski kraljevi iz gorja udružili protiv nas.«

⁷ Jošua je krenuo iz Gilgala sa svom svojom vojskom i najboljim ratnicima, ⁸ a BOG mu je rekao: »Ne boj ih se! Dat ću ti pobjedu. Nitko od njih neće ti se moći suprotstaviti.«

⁹ Jošua je do Gibeona putovao cijelu noć. Čim je stigao, krenuo je u napad. ¹⁰ BOG je u kraljevskim vojskama izazvao metež, tako da su im Izraelci kod Gibeona nanijeli težak poraz. Potom su protivnike progonili duž puta koji vodi gore, do Bet Horona i ubijali ih sve do Azeke i Makede. ¹¹ Dok su kraljevski vojnici bježali pred Izraelcima putem od Bet Horona dolje, prema Azeki, BOG je s neba na njih bacao krupnu tuču. Više ih je poginulo od tuče nego što su ih Izraelci poubijali mačevima.

¹² Toga je dana BOG predao Amorejce Izraelcima, a Jošua je rekao BOGU pred svim Izraelcima:

¹³ I sunce je stalo, a mjesec se zaustavio, sve dok se narod nije osvetio svojim neprijateljima. Tako je zapisano u Knjizi pravednika^[a]: sunce se zaustavilo nasred neba i nije se spustilo gotovo cijeli dan. ¹⁴ Ni prije ni poslije nije bilo takvog dana—kad je BOG poslušao čovjeka. Jer, BOG se borio za Izrael.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)

⁴⁵ Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. ⁴⁶ Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

⁴⁷ Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. ⁴⁸ Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. ⁴⁹ Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. ⁵⁰ On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« ⁵¹ Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. ⁵² Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.