Beginning

Kralj Asirije napada Judu

(2 Kr 18,13-37; 19,14-19.35-37; Iz 36,1-22; 37,8-38)

32 Nakon što je Ezekija sve vjerno izvršio, asirski je kralj Sanherib napao Judu. Opkolio je utvrđene gradove s namjerom da ih osvoji. ² Ezekija je uvidio da se Sanherib došao boriti za Jeruzalem. ³ Savjetovao se sa svojim službenicima i vojskovođama. Odlučili su zatvoriti dotok vode iz izvora izvan grada. ⁴ Okupilo se mnogo ljudi. Zatvorili su sve izvore i zaustavili rječicu koja je tekla posred zemlje. Govorili su: »Zašto da kraljevi Asirije dođu i nađu obilje vode?«

⁵ Ezekija je odlučno prionuo na obnovu porušenih dijelova gradskih zidina. Podigao je na njima kule. S vanjske je strane zidina izgradio još jedan zid. Utvrdio je i ojačao istočni dio Davidova grada. Dao je napraviti mnogo oružja i štitova. ⁶ Postavio je vojne zapovjednike nad ljudima. Okupio ih je na otvorenome, pokraj gradskih vrata, i ohrabrivao ih. Rekao im je: ⁷ »Budite snažni i hrabri! Ne bojte se asirskoga kralja i njegove velike vojske. Uz nas je veća sila nego uz njega. ⁸ Uz njega je ljudska snaga, a uz nas je naš BOG, koji nam pomaže i vodi naše bitke.«

Narod je bio ohrabren riječima Ezekije, kralja Jude.

⁹ Dok je asirski kralj Sanherib s cijelom svojim vojskom opsjedao grad Lakiš, poslao je svoje sluge u Jeruzalem k judejskom kralju Ezekiji. Svim je Judejcima u Jeruzalemu poručio:

¹⁰ »Sanherib, kralj Asirije, poručuje vam: ‘U koga se to pouzdajete dok ste pod opsadom u Jeruzalemu? ¹¹ Ezekija vas zavarava i pušta da umrete od gladi i žeđi, kad vam govori da će vas vaš BOG izbaviti iz ruku asirskoga kralja. ¹² Nije li Ezekija uklonio Božja svetišta i žrtvenike? Nije li zapovjedio da se u Judi i Jeruzalemu klanjate samo pred jednim žrtvenikom i samo na njemu prinosite žrtve? ¹³ Znate li što smo ja i moji preci učinili narodima drugih zemalja? Jesu li bogovi tih naroda i zemalja ikad uspjeli zaštititi svoju zemlju preda mnom? ¹⁴ Koji je od svih tih bogova nad narodima, koje su moji preci potpuno uništili, izbavio svoj narod iz mojih ruku? Kako bi vas onda vaš Bog mogao izbaviti? ¹⁵ Zato ne dopuštajte da vas Ezekija zavarava i zavodi. Ne vjerujte mu! Ni jedan bog, niti jednog naroda niti kraljevstva, nije uspio izbaviti svoj narod od mene ili mojih predaka. Nemojte misliti da me vaš Bog može zaustaviti.’«

¹⁶ Još su mnogo toga asirski službenici izrekli protiv BOGA i njegovog sluge Ezekije.

¹⁷ Asirski je kralj napisao i pisma u kojima je vrijeđao Izraelovog BOGA: »Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu uspjeli zaštititi svoje narode, tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku«.

¹⁸ Asirski su službenici to glasno izvikivali stanovnicima Jeruzalema, koji su se okupili na zidinama grada. Vikali su na judejskom jeziku kako bi ih zastrašili i osvojili grad. ¹⁹ Govorili su o Bogu Jeruzalema kao da je on isto što i bogovi naroda drugih zemalja. No oni su samo tvorevine ljudskih ruku.

²⁰ Kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zavapili su molitvom do neba. ²¹ BOG je poslao anđela koji je poubijao sve ratnike, zapovjednike i službenike u taboru asirskoga kralja. Kralj Asirije vratio se osramoćen u svoju zemlju. Kad je ušao u hram svog boga, neki su ga od njegovih sinova pogubili mačem.

²² Tako je BOG spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od asirskoga kralja Sanheriba i svih drugih neprijatelja. Osigurao im je mir sa svih strana. ²³ Mnogi su donosili darove BOGU u Jeruzalem, kao i dragocjenosti za judejskoga kralja Ezekiju. Njegov je ugled porastao u očima svih naroda.

Ezekijina bolest i oholost

(2 Kr 20,1-3.12-19; Iz 38,1-3; 39,1-8)

²⁴ U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Pomolio se BOGU koji mu je odgovorio i dao mu znak.^{[a] 25} No Ezekija nije uzvratio zahvalnošću. Njegovo je srce bilo oholo pa se Bog razljutio na njega, na Judu i na Jeruzalem. ²⁶ Ipak, Ezekija se pokajao zbog svoje oholosti, kao i stanovnici Jeruzalema. Tako ih BOŽJA srdžba nije stigla tijekom Ezekijinog života.

Ezekijino bogatstvo i slava

²⁷ Ezekija je uživao veliko bogatstvo i čast. Izgradio je sebi riznice za srebro, zlato, drago kamenje, začine, štitove i ostale dragocjene predmete. ²⁸ Izgradio je spremišta za skladištenje žita, mladog vina i svježeg ulja te štale za goveda i torove za ovce. ²⁹ Izgradio je mnogo gradova i stekao mnoga stada sitne i krupne stoke. Bog mu je dao veliko bogatstvo. ³⁰ Ezekija je zaustavio gornji tok rječice Gihon. Vodu je usmjerio prema dolje, u zapadni dio Davidova grada. Bio je uspješan u svemu što je poduzimao.

³¹ No kad su babilonski službenici poslali svoje izaslanike da se raspitaju o znaku koji se ukazao u zemlji,^[b] Bog ga je napustio kako bi ga iskušao i otkrio što je u njegovom srcu.^[c]

Kraj Ezekijine vladavine

(2 Kr 20,20-21)

³² Sve ostalo o Ezekiji, i o tome kako je vjerno služio, zabilježeno je u vizijama proroka Izaije, Amosovog sina,^[d] te u povijesnim zapisima o kraljevima Jude i Izraela.^[e]

³³ Ezekija je umro. Narod ga je sahranio pored njegovih predaka, na brdu gdje se nalaze grobnice Davidovih potomaka. Svi stanovnici Jude i Jeruzalema odali su mu posmrtnu počast. Njegov je sin Manaše postao sljedeći kralj.

Manaše, kralj Jude

(2 Kr 21,1-18)

33 Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao pedeset i pet godina. ² Činio je zlo pred BOGOM, povodeći se za odvratnim običajima naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ³ Obnovio je poganska svetišta koja je bio porušio njegov otac Ezekija. Izgradio je žrtvenike bogovima baalima i dao načiniti likove božice Ašere. Klanjao se svim sazviježđima^[f] i štovao ih. ⁴ Podigao je poganske žrtvenike u BOŽJEM Hramu, za koji je BOG rekao: »U Jeruzalemu će zauvijek biti moje ime.« ⁵ U oba dvorišta BOŽJEGA Hrama napravio je žrtvenike svim sazviježđima. ⁶ Spalio je svoje sinove u vatri kao žrtve u dolini Ben Hinom. Bavio se proricanjem budućnosti i gatanjem, savjetovao se s prizivačima duhova i vračevima. Činio je mnogo zla pred BOGOM i tako izazivao njegov bijes.

⁷ Dao je napraviti kip idola i postaviti ga u Božji Hram, za koji je Bog rekao Davidu i njegovom sinu Salomonu: »U ovaj Hram i u Jeruzalem, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, stavit ću svoje ime zauvijek. ⁸ Više neću iseljavati Izraelce iz zemlje koju sam dao njihovim precima. Samo neka pažljivo izvršavaju sve što sam im zapovjedio—sve zakone, uredbe i pravila koje sam dao preko Mojsija.«

⁹ Manaše je zaveo stanovnike Jude i Jeruzalema da učine više zla od naroda koje je BOG bio uništio pred Izraelcima. ¹⁰ BOG je govorio Manašeu i njegovom narodu, ali oni nisu obraćali pažnju.

¹¹ Stoga, BOG je na njih doveo zapovjednike vojske asirskoga kralja koji su zarobili Manašea. Uhvatili su ga kukama, vezali metalnim okovima i odveli u Babilon. ¹² U svojoj se nevolji pomolio svome BOGU. Duboko se ponizio pred Bogom svojih predaka. ¹³ Molio je i Bog je čuo njegovo preklinjanje. Vratio ga je u Jeruzalem, u njegovo kraljevstvo. Tada je Manaše spoznao da je BOG pravi Bog.

¹⁴ Poslije je Manaše dao obnoviti vanjski zid Davidova grada, na zapadnoj strani prema dolini rječice Gihon, sve do Ribljih vrata i oko brda Ofel. Dao je povećati visinu zida. Također, u svim je utvrđenim gradovima Jude postavio vojne zapovjednike. ¹⁵ Uklonio je idole stranih bogova, kao i kip idola iz BOŽJEGA Hrama. Uklonio je i sve žrtvenike koje je dao podići na hramskom brdu i u Jeruzalemu. Sve ih je pobacao izvan grada. ¹⁶ Obnovio je žrtvenik BOGU i na njemu prinosio žrtve slavljenice i zahvalnice. Zapovjedio je Judejcima da služe Izraelovom BOGU. ¹⁷ Narod je i dalje prinosio žrtve na uzvisinama, ali samo svome BOGU.

¹⁸ Ostalo o Manašeu, njegova molitva Bogu i riječi vidioca, koji su mu govorili u ime Izraelovog BOGA, sačuvano je u zapisima o kraljevima Izraela. ¹⁹ Njegova molitva i kako ga je Bog čuo, svi njegovi grijesi i nevjere, sve o mjestima gdje je gradio poganska svetišta i postavljao kipove božice Ašere i idole prije nego što se pokajao, sve je zabilježeno u zapisima vidioca. ²⁰ Kad je Manaše umro, sahranili su ga u njegovoj palači. Njegov je sin Amon postao sljedeći kralj.

Amon, kralj Jude

(2 Kr 21,19-26)

²¹ Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvije godine. ²² Činio je zlo pred BOGOM, kao i njegov otac Manaše. Prinosio je žrtve i štovao idole koje je dao načiniti njegov otac Manaše. ²³ Nije se ponizio pred BOGOM, kao njegov otac, nego je još i uvećao svoju krivnju. ²⁴ Njegovi su se sluge urotili protiv njega i ubili ga u njegovome vlastitom domu. ²⁵ No narod je pobio sve urotnike protiv kralja Amona i postavio njegovog sina Jošiju za kralja.

Jošija, kralj Jude

(2 Kr 22,1–23,30)

34 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikada nije zastranio.

Jošijin obračun sa štovanjem idola

(2 Kr 23,1-27)

³ U osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio sasvim mlad, počeo je tražiti Boga svog pretka Davida. U dvanaestoj je godini svoje vladavine počeo čistiti Judu i Jeruzalem od poganskih svetišta, od kipova božice Ašere, od rezbarenih drvenih idola i metalnih lijevanih idola. ⁴ U njegovoj su prisutnosti ljudi porušili žrtvenike baalima i žrtvenike za prinos tamjana. Dao je da se polome Ašerini kipovi i porazbijaju drveni i metalni idoli. Smrskao ih je u prah i dao razasuti po grobovima njihovih štovatelja. ⁵ Kosti svećenika, koji su štovali idole, spalio je na njihovim žrtvenicima. Tako je očistio Judu i Jeruzalem. ⁶ Isto je učinio u gradovima na području Manašea, Efrajima, Šimuna, sve do Naftalija, kao i u ruševinama oko njih^[g]. ⁷ Porušio je žrtvenike, polomio kipove i idole božice Ašere i smrskao ih u prah. Po cijelom je Izraelu dao polomiti sve žrtvenike za prinos tamjana. Potom se vratio u Jeruzalem.

Otkriće Knjige zakona

(2 Kr 22,3-20)

⁸ U osamnaestoj je godini svoje vladavine Jošija nastavio čistiti zemlju i Hram. Poslao je Asalijinog sina Šafana, gradskog službenika Maaseja i Joahazovog sina Joaha, koji je bio pisar, da obave popravke i obnove Hram svog BOGA. ⁹ Otišli su vrhovnom svećeniku Hilkiji i predali mu novac koji je narod davao za Božji Hram. Taj su novac sakupili Leviti, čuvari vrata, od naroda iz Manašeovog i Efrajimovog plemena, i od onih koji su preostali od Izraelaca. Također, sakupljali su od svih Judejaca i Benjaminovaca te od stanovnika Jeruzalema. ¹⁰ Novac je povjeren nadglednicima radova u BOŽJEM Hramu koji su isplaćivali radnike što su ga popravljali i obnavljali. ¹¹ Dali su novac stolarima i graditeljima za kupnju rezanog kamena i drva. Drvo je bilo potrebno za obnovu ruševnih zgrada, posebno krovnih greda. Kraljevi Jude bili su potpuno zapustili hramske zgrade. ¹² Ljudi su radili pošteno. Nadređeni su im bili Leviti Jahat i Obadija—Merarijevi potomci, te Zaharija i Mešulam—Kehatovi potomci. Leviti, koji su znali svirati glazbene instrumente, ¹³ nadgledali su nosače tereta i osiguravali da svaki radnik obavlja svoj posao. Neki su od Levita bili određeni za pisare, službenike ili čuvare vrata.

¹⁴ Dok su iznosili novac donesen u BOŽJI Hram, svećenik Hilkija je pronašao svitak BOŽJEG zakona, ispisan Mojsijevom rukom.

¹⁵ Tada je Hilkija rekao pisaru Šafanu: »Pronašao sam Knjigu zakona u BOŽJEM Hramu«.

Hilkija je svitak predao Šafanu, ¹⁶ koji ga je odnio kralju. Rekao mu je: »Tvoji sluge izvršavaju sve što im je povjereno. ¹⁷ Novac iz BOŽJEGA Hrama predali su nadglednicima radova, a oni ga isplaćuju izvođačima radova.«

¹⁸ Tada je pisar Šafan izvijestio kralja: »Svećenik Hilkija dao mi je ovaj svitak«. I Šafan je čitao pred kraljem.

¹⁹ Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je odjeću^[h] na sebi. ²⁰ Zatim je izdao zapovijed Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevskom službeniku Asaji: ²¹ »Idite i pitajte BOGA u moje ime i u ime onih koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali BOŽJU riječ. Nisu činili sve ono što je zapisano.«

²² Tako su Hilkija i oni koje je kralj poslao s njim otišli k proročici Huldi. Ona je bila žena Šaluma, Tokhatovog sina i Hasrinog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u Drugoj gradskoj četvrti u Jeruzalemu. Razgovarali su s njom.

²³ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ²⁴ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike. Dogodit će se sva prokletstva zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem. ²⁵ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato ću iskaliti svoj bijes na ovo mjesto i neće se utišati.’ ²⁶ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovo poručuje Izraelov BOG: ²⁷ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred Bogom. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁸ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

²⁹ Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. ³⁰ Otišao je u BOŽJI Hram zajedno sa svim stanovnicima Judeje i Jeruzalema, sa svećenicima i Levitima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je pročitao sve što piše u Knjizi saveza koja je bila pronađena u BOŽJEM Hramu. ³¹ Potom je stao na svoje mjesto i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i držati njegove zapovijedi, propise i uredbe, koje su zapisane u Knjizi. ³² Zatim je od svih prisutnih u Jeruzalemu i Benjaminu zahtijevao da prisegnu na vjernost savezu. Stanovnici Jeruzalema prihvatili su Božji savez, savez Boga kojeg su štovali njihovi preci.

³³ Na cijelome području Izraela Jošija je uklonio sve odvratne idole kojima je narod iskazivao štovanje. Naveo je čitav izraelski narod da štuje svoga BOGA. Sve dok je Jošija bio živ, narod je štovao samo BOGA svojih predaka.