Beginning

Ahaz, kralj Jude

(2 Kr 16,1-20)

28 Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Nije postupao ispravno pred BOGOM, za razliku od svoga pretka Davida, ² nego je postupao poput izraelskih kraljeva. Dao je napraviti metalne kipove za štovanje Baala. ³ Palio je tamjan u dolini Ben Hinom^[a] i spaljivao svoje sinove u vatri, prinoseći ih kao žrtve. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ⁴ Prinosio je žrtve i palio tamjan na uzvisinama, na vrhovima brda i pod svakim zelenim drvetom. ⁵ Zato ga je njegov BOG predao u ruke aramejskoga kralja. Aramejci su ga porazili, zarobili mnogo njegovih ljudi i odveli ih u Damask.

Bog ga je predao i u ruke izraelskoga kralja koji ga je porazio strašnim pokoljem. ⁶ Pekah, Remalijin sin, ubio je u jednome danu 120.000 vrsnih judejskih ratnika koji su bili zapostavili BOGA svojih predaka. ⁷ Zikri, ratnik iz Efrajimovog plemena, ubio je kraljevog sina Maaseju, upravitelja palače Azrikama i Elkanu koji je bio prvi do kralja. ⁸ Izraelci su od svojih sunarodnjaka zarobili 200.000 žena, sinova i kćeri. Oteli su im velik plijen i odnijeli ga u Samariju.

⁹ No ondje je bio BOŽJI prorok po imenu Oded. Izašao je pred vojsku koja se vraćala u Samariju i rekao im: »BOG je vaših predaka bio ljut na Judejce i predao ih je vama. No sada je ljut na vas jer je vidio kako ste ih okrutno poubijali. ¹⁰ I još namjeravate podložiti ljude iz Jude i Jeruzalema sebi za robove i ropkinje. Pa niste li i vi sami puni grijeha pred svojim BOGOM? ¹¹ Poslušajte me i vratite svoju braću koju ste zarobili. Jer, BOG se strašno ljuti na vas.«

¹² Tada su neki od poglavara, potomaka Efrajima, stali pred one koji su se vraćali iz rata. Bili su to Azarija—Johananov sin, Berekija—Mešilemotov sin, Jehizkija—Šalumov sin i Amasa—Hadlajev sin. ¹³ Govorili su: »Ne smijete ovamo dovoditi zarobljenike jer ćete nam navaliti još veći grijeh protiv BOGA. Još ćete dodati na našu krivnju, a BOG se već strašno ljuti na Izrael.«

¹⁴ I tako su vojnici predali zarobljenike i plijen zapovjednicima i okupljenom narodu. ¹⁵ Poimence prozvani ljudi—Azarija, Berekija, Jehizkija i Amasa—ustali su i preuzeli zarobljenike. Sve one, koji su bili goli, odjenuli su u odjeću koju je zaplijenila izraelska vojska. Dali su im sandale, nahranili ih, napojili i namazali im rane uljem. One iznemogle posjeli su na magarce i sve ih odveli natrag k njihovim sunarodnjacima u Jerihon, Grad Palmi. Potom su se vratili u Samariju.

¹⁶ U isto je vrijeme kralj Ahaz poslao poziv upomoć kralju Asirije. ¹⁷ Edomci su, naime, ponovo bili napali, upali u Judu i odveli zarobljenike. ¹⁸ Filistejci su pak napali judejske gradove u zapadnim nizinama i na jugu zemlje^[b]. Zauzeli su gradove Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo, s okolnim selima. Ondje su se i nastanili. ¹⁹ BOG je ponizio Judu zbog judejskoga kralja Ahaza koji je dopuštao grijeh u Judi i bio vrlo nevjeran BOGU. ²⁰ Asirski kralj Tiglat Pileser došao je i donio Ahazu samo nevolje umjesto da mu pruži pomoć.

²¹ Ahaz je uzimao dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, iz kraljevske palače i od velikaša. Davao ih je asirskom kralju, ali to mu nije pomoglo. ²² U vrijeme nevolje kralj Ahaz je postao još nevjerniji BOGU. ²³ Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga porazili. Mislio je: »Bogovi aramejskih kraljeva pomažu Aramejcima. Prinosit ću im žrtve da i meni pomognu.« No oni su bili razlog njegove propasti i propasti cijelog Izraela. ²⁴ Ahaz je sakupio posuđe iz Hrama i porazbijao ga. Zatvorio je vrata BOŽJEGA Hrama, a sebi je podigao žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu. ²⁵ U svakome je judejskom gradu podigao poganska svetišta u kojima se prinosio tamjan drugim bogovima. Razljutio je BOGA svojih predaka.

²⁶ Ostali događaji i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.

²⁷ Kad je Ahaz umro, sahranjen je u gradu Jeruzalemu, ali ne u grobnicama izraelskih kraljeva. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj.

Ezekija, kralj Jude

(2 Kr 18,1–20,21)

29 Ezekija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David.

Očišćenje i posvećenje Hrama

³ U prvome mjesecu prve godine svoje vladavine Ezekija je otvorio vrata BOŽJEGA Hrama, popravio ih i obnovio.

⁴ Okupio je svećenike i Levite na istočnoj strani hramskog dvorišta ⁵ te im rekao:

»Poslušajte me, Leviti! Posvetite sebe i posvetite Hram BOGA koji je Bog vaših predaka. Iznesite iz svetišta sve što je nečisto. ⁶ Naši su očevi bili nevjerni. Činili su zlo pred našim BOGOM. Zapostavili su ga. Prestali su obraćati pažnju na BOŽJE prebivalište i okrenuli mu leđa. ⁷ Zatvorili su vrata hramskog predvorja i pustili da dogore svjetiljke. Nisu palili tamjan niti su prinosili žrtve paljenice u svetištu Izraelovog Boga. ⁸ BOG se jako razljutio na Judu i Jeruzalem. Učinio ih je predmetom užasavanja, zgražavanja i nevjerice, kao što vidite i svojim očima. ⁹ Zato su naši očevi pali od mača, a naši sinovi, kćeri i žene su u ropstvu.

¹⁰ U mom je srcu želja da sad sklopim savez s BOGOM Izraela, da se tako odvrati od nas žestina njegove ljutnje. ¹¹ Sinovi moji^[c], nemojte sad biti nemarni. Vas je BOG odabrao da stojite pred njim i služite, da budete njegovi službenici koji mu prinose mirisni tamjan.«

¹² Ovo su Leviti koji su prionuli na posao:

¹⁵ Okupili su se i izvršili na sebi obred očišćenja. Potom su ušli u BOŽJI Hram da ga očiste, kao što je kralj bio zapovjedio, u skladu s BOŽJOM zapovijedi. ¹⁶ Svećenici su ušli unutar BOŽJEGA Hrama da izvrše obred očišćenja. U dvorište su BOŽJEGA Hrama iznijeli sve nečisto što su zatekli u BOŽJEM Hramu. Leviti su sve to iznijeli na potok Kidron. ¹⁷ Obredom su posvećivanja Hrama započeli prvog dana u prvome mjesecu. Osmoga su dana u mjesecu došli do predvorja BOŽJEGA Hrama. A sljedećih su osam dana posvećivali sâm BOŽJI Hram. Završili su šesnaestog dana u prvome mjesecu.

¹⁸ Potom su otišli kralju Ezekiji i rekli: »Očistili smo cijeli BOŽJI Hram i žrtvenik za žrtve paljenice, s cijelim njegovim priborom. Očistili smo i stol za kruhove s njegovim priborom. ¹⁹ Sve predmete, koje je tijekom svoje vladavine, u svojoj nevjeri, uklonio kralj Ahaz, popravili smo i posvetili. Sad se nalaze ispred BOŽJEG žrtvenika.«

²⁰ Kralj Ezekija poranio je sljedećeg jutra, okupio gradske dužnosnike i s njima se popeo u BOŽJI Hram. ²¹ Dotjerali su sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao žrtvu očišćenja za kraljevstvo, za Svetište i za narod Jude. Kralj je zapovjedio svećenicima, Aronovim potomcima, da prinesu žrtve na BOŽJI žrtvenik. ²² Zaklali su goveda, a svećenici su sakupljali krv žrtava i njome škropili žrtvenik. Zatim su zaklali ovnove i njihovom krvlju poškropili žrtvenik. Potom su zaklali janjce i krvlju poškropili žrtvenik. ²³ Jarci za žrtvu očišćenja dovedeni su pred kralja i okupljene ljude te su svi na njih položili ruke. ²⁴ Tada su svećenici zaklali životinje i prinijeli njihovu krv na žrtvenik, kao žrtvu očišćenja cijelog Izraela. Jer, kralj je bio zapovjedio da se žrtva paljenica i žrtva očišćenja trebaju prinijeti za cijeli Izrael.

²⁵ Kralj je u BOŽJI Hram postavio Levite s cimbalima, harfama i lirama. Učinio je to u skladu s onim što su svojevremeno bili zapovjedili David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan. Jer, tako je BOG bio odredio i objavio preko svojih proroka. ²⁶ Leviti su stajali s Davidovim glazbalima u rukama, a svećenici s trubama. ²⁷ Tada je Ezekija zapovjedio da se žrtva paljenica prinese na žrtvenik. Kad je počelo prinošenje žrtve, počelo je i pjevanje BOGU, popraćeno glazbom truba i glazbala izraelskoga kralja Davida. ²⁸ Cijeli se skup klanjao u štovanju, uz pjevanje pjevača i zvukove truba, sve dok se nije završilo prinošenje žrtve paljenice.

²⁹ Kad je prinošenje završilo, kralj i svi prisutni duboko su se poklonili. ³⁰ Kralj Ezekija i dužnosnici zapovjedili su Levitima da slave BOGA istim riječima kao što su nekad slavili David i vidjelac Asaf, a oni su radosno slavili i duboko se klanjali.

³¹ Tada je Ezekija rekao: »Sad ste sebe posvetili BOGU. Priđite i donesite žrtve i prinose zahvalnosti u BOŽJI Hram.«

Ljudi su donosili žrtve zahvalnice. Oni koji su tako željeli, donijeli su žrtve paljenice. ³² Zajednica je prinijela sedamdeset goveda, sto ovnova i dvjesto janjaca za žrtve paljenice BOGU. ³³ Ostalih je posvećenih darova bilo još šesto goveda i tri tisuće ovaca. ³⁴ No svećenika je bilo premalo da bi odrali sve životinje prinesene kao žrtve paljenice jer se ostali svećenici još nisu posvetili za službu. Zato su im njihova braća Leviti pomagali sve dok posao nije obavljen. Naime, Leviti su bili spremniji od svećenika da se posvete za službu. ³⁵ Bilo je mnogo žrtava paljenica, obilje loja od žrtava slavljenica te žrtava pića koje idu uz žrtve paljenice. Tako je ponovo uspostavljena služba u BOŽJEM Hramu.

³⁶ Ezekija i cijeli narod radovali su se tome što je Bog učinio za svoj narod, i to još tako brzo.

Ezekijine pripreme za Pashu

30 Ezekija je razaslao glasnike po cijelom Izraelu i Judi. Napisao je i pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu. Pozivao je ljude da dođu u BOŽJI Hram u Jeruzalemu i proslave Pashu u čast Izraelovom BOGU. ² Kralj i njegovi službenici, te cijela zajednica u Jeruzalemu, složili su se da proslave Pashu u drugome mjesecu. ³ Nisu mogli proslaviti Pashu u propisano vrijeme^[d] jer se još nije bio posvetio dovoljan broj svećenika niti se narod okupio u Jeruzalemu. ⁴ Takav plan činio se dobar kralju i cijeloj zajednici. ⁵ Po cijelom Izraelu, od grada Beer Šebe pa sve do grada Dana, poslali su proglas pozivajući narod da dođu u Jeruzalem slaviti Pashu u čast Izraelovom BOGU. Već se dugo nije svetkovalo u velikom broju iako je tako propisano u zakonu.

⁶ Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su trčali po cijelom Izraelu i Judi, noseći pisma od kralja i njegovih službenika. U njima je pisalo:

»Narode Izraela, vratite se BOGU Abrahama, Izaka i Izraela. Tako će se on moći vratiti vama koji ste preostali, pobjegavši iz ropstva asirskoga kralja. ⁷ Nemojte biti kao vaši očevi i braća koji su bili nevjerni BOGU svojih predaka. Kao što vidite, učinio ih je ruglom pred ljudima i prepustio prijeziru drugih naroda. ⁸ Ne budite tvrdoglavi, kao što su bili vaši očevi. Pružite ruke k BOGU i dođite u njegov Hram, koji je on posvetio zauvijek. Služite svome BOGU, da se više ne ljuti na vas. ⁹ Ako se vratite k BOGU, vaši rođaci i vaša djeca naći će suosjećanje kod svojih porobljivača i vratiti se u ovu zemlju. Jer, vaš je BOG milostiv i suosjećajan. On se neće okrenuti od vas ako se vi vratite k njemu.«

¹⁰ Tako su glasnici išli od grada do grada, kroz Efrajimovu i Manašeovu zemlju, sve do područja Zebulunovog plemena. No narod im se rugao i ismijavao ih. ¹¹ Samo je nekoliko ljudi iz plemena Ašera, Manašea i Zebuluna poslušalo i došlo u Jeruzalem. ¹² No Božja je ruka bila na Judejcima. Zajedno i složno, izvršavali su zapovijedi kralja i kraljevih službenika, sve u skladu s BOŽJOM riječju.

Proslava Pashe

¹³ U drugome mjesecu veliko se mnoštvo naroda okupilo u Jeruzalemu za Blagdan beskvasnoga kruha. ¹⁴ Uklonili su poganske žrtvenike iz Jeruzalema, kao i sva poganska svetišta za prinos tamjana. Sve su pobacali u dolinu potoka Kidrona. ¹⁵ Četrnaestog su dana u drugome mjesecu zaklali pashalno janje. Svećenici i Leviti su se pokajali, izvršili obred posvećenja i unijeli žrtve paljenice u BOŽJI Hram. ¹⁶ Zauzeli su svoja uobičajena mjesta, propisana zakonom Božjeg čovjeka Mojsija. Leviti su dodavali krv žrtvovanih životinja, a svećenici su njome škropili žrtvenik. ¹⁷ Mnogi nisu izvršili obred očišćenja da bi se posvetili te nisu mogli klati pashalnu janjad. Stoga, Leviti su vršili klanje za njih. Tako je sva janjad bila ispravno posvećena BOGU. ¹⁸ Mnoštvo naroda, mnogi iz plemena Efrajima, Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu izvršili obred očišćenja. Ipak, jeli su pashalno janje iako je zakon propisivao drugačije.

Ezekija se pomolio za njih: »Neka dobri BOG oprosti svakome ¹⁹ tko svim srcem traži BOGA svojih predaka. Neka im oprosti što nisu postupili prema pravilima čistoće u Svetištu.«

²⁰ BOG je ispunio Ezekijinu molbu i oprostio narodu.

²¹ Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, sedam su dana s velikom radošću svetkovali Blagdan beskvasnoga kruha. Leviti i svećenici slavili su BOGA iz dana u dan, pjevajući BOGU iz sve snage^[e]. ²² Ezekija je ohrabrivao sve Levite koji su revno služili BOGU. Narod je sedam dana slavio blagdan i prinosio žrtve slavljenice, zahvaljujući BOGU svojih predaka.

²³ Potom se cijela zajednica složila da slavlje treba produžiti pa su radosno slavili još sedam dana. ²⁴ Judejski je kralj Ezekija dao okupljenima 1.000 junaca i 7.000 ovaca. Njegovi su službenici dali za zajednicu još 1.000 junaca i 10.000 ovaca. Velik je broj svećenika izvršio obred očišćenja i tako se posvetio za službu. ²⁵ Radovali su se zajedno svi Judejci, svećenici i Leviti, cijela zajednica pristigla iz Izraela, zajedno sa strancima koji su došli iz Izraela ili su živjeli u Judi. ²⁶ U Jeruzalemu je vladala velika radost. Još od vremena Salomona, sina izraelskog kralja Davida, ondje nije bilo tako. ²⁷ Na kraju su svećenici i Leviti ustali i blagoslovili narod. Bog je čuo njihov glas. Njihova je molitva doprla do njegovoga svetog prebivališta na nebesima.

Ezekija obnavlja bogoštovlje i svećenstvo

31 Kad je završila Pasha, Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, krenuli su po judejskim gradovima. Razbijali su svete stupove, sjekli kipove božice Ašere i razarali poganska svetišta i žrtvenike po cijeloj Judi, Benjaminu, Efrajimu i Manašeu. Kad su uništili sve što je služilo za štovanje idola, vratili su se u svoje gradove, svaki na svoj posjed. ² Ezekija je podijelio svećenike i Levite po skupinama, a svaka je skupina imala svoju dužnost. Bili su podijeljeni na one koji prinose žrtve paljenice i žrtve slavljenice te one koji služe u Hramu, zahvaljuju i slave na ulazu u BOŽJI Hram^[f]. ³ I kralj je dao svoj osobni prinos za žrtve paljenice—jutarnje i večernje žrtve, žrtve na šabat, žrtve na dane mladog mjeseca i na propisane blagdane, sve kao što je pisano u BOŽJEM zakonu. ⁴ Rekao je narodu i stanovnicima Jeruzalema da osiguraju dio za svećenike i Levite kako bi se oni mogli potpuno predati izvršavanju BOŽJEG zakona. ⁵ Tek što su to objavili, Izraelci su počeli donositi prve plodove žita, mladog vina, svježeg ulja, meda i svega što je rodilo na poljima. Donosili su desetinu svakog proizvoda, obilje svega. ⁶ Izraelci i Judejci, koji su živjeli po judejskim gradovima, donosili su desetinu svojih stada i desetinu predmeta posvećenih svome BOGU. Donosili su i stavljali na gomile. ⁷ Sakupljanje je počelo u trećem, a završilo u sedmome mjesecu.^[g]

⁸ Kad su Ezekija i njegovi službenici došli i vidjeli gomile darova, blagoslovili su BOGA i njegov narod Izrael.

⁹ Ezekija je pitao svećenike i Levite o nagomilanim darovima. ¹⁰ Vrhovni mu je svećenik Azarija, iz Sadokove obitelji, odgovorio: »Otkako je narod počeo donositi svoje priloge u BOŽJI Hram, imamo dovoljno za jelo i još mnogo toga preostane. BOG je blagoslovio svoj narod pa se toliko toga sakupilo.«

¹¹ Ezekija je rekao da se pripreme prostorije u BOŽJEM Hramu pa je tako i učinjeno. ¹² Tu su unijeli priloge, desetine i posvećene predmete. Za njihovo su čuvanje bili zaduženi Levit Konanija, kao prvi, te njegov brat Šimej, kao drugi odgovorni. ¹³ Konanija i Šimej nadgledali su Jehiela, Azaziju, Nahata, Asahela, Jerimota, Jozabada, Eliela, Ismakiju, Mahata i Benaju. Postavili su ih osobno kralj Ezekija i upravitelj Božjega hrama Azarija. ¹⁴ Kore, sin Levita Jimne, čuvar istočnih vrata Hrama, vodio je brigu o raspodjeli dragovoljno prinesenih žrtava i darova posvećenih BOGU. ¹⁵ Njemu su pomagali Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarija i Šekanija. Obavljali su svoju dužnost po svećeničkim gradovima, vjerno raspodjeljujući darove svećenicima, prema njihovim skupinama. Dijelili su jednako i mladim i starim svećenicima. ¹⁶ Davali su i dječacima u dobi od tri godine naviše, čija su imena bila zapisana u obiteljskim stablima levitskih obitelji. Svi su oni trebali, kad odrastu, ući u BOŽJI Hram i vršiti svoje svakodnevne dužnosti, u skladu s odgovornostima svoje skupine. ¹⁷ Svećenici su dobivali svoj dio prema redoslijedu kako su njihove obitelji bile upisane u obiteljska stabla. Leviti od dvadeset godina naviše dobivali su svoj dio prema svojim skupinama i odgovornostima. ¹⁸ Svoj su dio dobivala i mala djeca, žene, sinovi i kćeri Levita čija su imena bila zabilježena u obiteljskim stablima. Leviti su bili posebno vjerni u održavanju svoje posvećenosti. ¹⁹ Svećenici, Aronovi potomci, živjeli su na poljima i pašnjacima svojih gradova. U svakom je gradu bio određen čovjek zadužen za raspodjelu dobara svakome muškom među svećenicima, čije su ime Leviti upisali u obiteljska stabla. ²⁰ Ezekija je tako činio u cijeloj Judi. Postupao je dobro, pravedno i vjerno pred svojim BOGOM.

²¹ Ezekija je svim srcem radio svaki posao, služio Božjem Hramu, pokoravao se zakonu i zapovijedima te slijedio svog Boga. I u svemu je bio uspješan.