Beginning

Amasija, kralj Jude

(2 Kr 14,1-20)

25 Amasija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, iako ne svim srcem. ³ Kad je učvrstio svoju kraljevsku vlast, pogubio je službenike koji su ubili njegovog oca kralja. ⁴ No, prema onome što piše u Mojsijevoj Knjizi zakona, njihovu djecu nije pogubio. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogubljuju zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje roditelja. Neka svatko bude pogubljen za svoj grijeh.«^[a]

⁵ Amasija je okupio judejski narod i podijelio ih prema obiteljima Jude i Benjamina. Postavio im je zapovjednike nad postrojbama od tisuću i zapovjednike nad potrojbama od sto ljudi. Unovačio je sve muškarce od dvadeset godina i starije. Bilo je ukupno 300.000 muškaraca sposobnih za vojsku koji su mogli nositi koplje i štit. ⁶ Također, za tri i pol tone srebra^[b] unajmio je 100.000 sposobnih ratnika iz Izraela.

⁷ No k njemu je došao Božji čovjek: »Kralju, neka izraelska vojska ne ide s tobom. BOG nije s Izraelom niti s narodom Efrajima. ⁸ Iako misliš da si spreman za rat, Bog će te poraziti pred neprijateljem. Jer, Bog ima moć pružiti pomoć ili nanijeti poraz.«

⁹ Amasija je tada pitao Božjeg čovjeka: »Ali, što ćemo s one tri i pol tone srebra koje sam platio izraelskim vojnicima?«

Božji je čovjek odgovorio: »BOG ti može dati puno više od toga.«

¹⁰ Tada je Amasija raspustio postrojbe koje su mu došle iz Efrajima. Poslao ih je kući. Oni su pak bili jako ljuti na narod Jude. Vratili su se kući, obuzeti srdžbom.

¹¹ No Amasija se ohrabrio i poveo svoje ljude u Slanu dolinu. Ondje su pobili 10.000 Seiraca.^{[c] 12} Judejci su također zarobili 10.000 ljudi. Odveli su ih na vrh litice i bacali dolje. Svi su se smrskali.

¹³ No vojnici koje je Amasija raspustio, ne davši im ići u bitku, napali su judejske gradove od Samarije do Bet Horona. Poubijali su 3.000 ljudi i odnijeli velik plijen.

¹⁴ Kad se Amasija vratio nakon što je porazio Edomce, donio je sa sobom bogove Seiraca i postavio ih sebi za bogove. Pred njima se klanjao i prinosio mirisni tamjan.

¹⁵ BOG se razbjesnio na Amasiju i poslao mu proroka koji mu je rekao: »Zašto štuješ bogove naroda koji ni svoj narod nisu uspjeli spasiti od tebe?«

¹⁶ No dok je on još govorio, kralj mu odvrati: »Jesmo li te postavili za kraljevog savjetnika? Prestani! Nemoj da te ubijemo!«

Prorok je zašutio. No ipak je još dodao: »Znam da je Bog naumio da te uništi jer si ovo učinio i nisi poslušao moj savjet.«

¹⁷ Nakon što se posavjetovao, judejski je kralj Amasija poslao poruku izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku: »Dođi da se ogledamo u borbi.«

¹⁸ No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić. ¹⁹ Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i narod Jude skupa s tobom?«

²⁰ No Amasija nije poslušao. Bog je bio odredio da se Judejci prepuste neprijateljima jer su slijedili edomske bogove. ²¹ Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi. ²² Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama. ²³ Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara^[d] jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata. ²⁴ Uzeo je sve zlato i srebro, i sve predmete iz Božjega hrama za koje je bio odgovoran Obed Edom. Također, uzeo je blago iz kraljevske palače, a i neke ljude kao taoce. Potom se vratio u Samariju.

²⁵ Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina.

²⁶ Ostala Amasijina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela. ²⁷ Kad se Amasija okrenuo od BOGA, neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv njega te je pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ga ubili. ²⁸ Njegovo su tijelo donijeli natrag na konjima. Sahranili su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu.

Uzija, kralj Jude

(2 Kr 15,1-7)

26 Tada je cijeli judejski narod uzeo za kralja šesnaestogodišnjeg Uziju umjesto njegovog oca Amasije. ² Nakon kraljeve smrti, Uzija je obnovio Elat^[e] i vratio ga pod vlast Jude.

³ Uzija je imao šesnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao pedeset i dvije godine. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema. ⁴ Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov otac Amasija. ⁵ Tražio je BOGA sve dok je Zaharija bio živ. On ga je učio da štuje i traži BOGA. Sve dok je Uzija tražio BOGA, on mu je omogućavao napredak.

⁶ Zaratio je protiv Filistejaca. Porušio je gradske zidine Gata, Jabne i Ašdoda. Potom je obnovio gradove blizu Ašdoda i drugdje među Filistejcima. ⁷ Bog mu je pomagao protiv Filistejaca, protiv Arapa, koji su živjeli u gradu Gur Baal, te protiv Meunjana. ⁸ Amonci su plaćali danak Uziji. Postao je poznat sve do granica Egipta jer je bio vrlo moćan. ⁹ Uzija je izgradio i utvrdio kule u Jeruzalemu na Ugaonim vratima, Dolinskim vratima i na mjestu gdje zavija zid. ¹⁰ Izgradio je kule u pustinji te iskopao mnogo bunara. Držao je velika stada stoke na brežuljcima i u dolinama. Imao je mnogo ljudi koji su obrađivali polja i vinograde u brdima i plodnim dolinama. Volio je zemljoradnju.

¹¹ Uzija je imao dobro uvježbanu vojsku, spremnu za rat. Tajnik Jeiel i službenik Maaseja izvršili su popis i podijelili vojsku u skupine. Zapovjednik je bio Hananija, jedan od kraljevih službenika. ¹² Bilo je ukupno 2.600 poglavara obitelji koji su zapovijedali postrojbama hrabrih ratnika. ¹³ Pod njihovim je zapovjedništvom bila vojska od 307.500 muškaraca vičnih ratovanju. Bila je to jaka podrška kralju protiv neprijatelja. ¹⁴ Uzija je cijelu vojsku opremio štitovima, kopljima, kacigama, oklopima, lukovima i kamenjem za praćke. ¹⁵ U Jeruzalemu je dao napraviti borbene sprave koje su osmislili sposobni izumitelji. Dao ih je postaviti na kule i uglove bedema. Mogle su izbacivati strijele i veliko kamenje. Glas o Uzijinoj slavi širio se nadaleko. Imao je podršku i postao je moćan kralj.

¹⁶ No kad je učvrstio svoju vlast, uzoholio se, što je dovelo do njegove propasti. Bio je nevjeran svom BOGU. Ulazio je u BOŽJI Hram paliti tamjan na kadionom žrtveniku.

¹⁷ No za njim je ušao svećenik Azarija s osamdesetoricom hrabrih BOŽJIH svećenika. ¹⁸ Zaustavili su kralja Uziju i rekli mu: »Uzijo, nije ispravno da ti pališ tamjan BOGU. To je zadaća svećenika, Aronovih potomaka, koji su za tu službu posvećeni. Izađi iz svetišta jer postupaš krivo. To ti nije na čast pred BOGOM«.

¹⁹ Uzija je u ruci držao posudu za prinos tamjana. Razljutio se i bjesnio na svećenike. Odjednom mu je na čelu izbila opasna kožna bolest. Dogodilo se to u prisutnosti svećenika, u BOŽJEM Hramu, ispred kadionog žrtvenika. ²⁰ Vrhovni svećenik Azarija i svi ostali svećenici gledali su u kralja. Na čelu mu je bila kožna bolest! Brzo su ga istjerali. I on sam požurio je van jer ga je BOG kaznio.

²¹ Kralj Uzija bolovao je od teške kožne bolesti sve do smrti. Živio je u odvojenoj kući i bilo mu je zabranjeno ulaziti u BOŽJI Hram. Njegov je sin Jotam upravljao kraljevskim dvorom i narodom u zemlji.

²² Ostala Uzijina djela, od prvog do posljednjega, zabilježio je prorok Izaija, Amosov sin. ²³ Uzija je umro. Sahranili su ga blizu grobnice njegovih predaka, ali ne s njima, na groblju koje je pripadalo kraljevima. Bilo je to zbog toga što je imao kožnu bolest.

Njegov je sin Jotam postao sljedeći kralj.

Jotam, kralj Jude

(2 Kr 15,32-38)

27 Jotam je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Majka mu se zvala Jeruša i bila je Sadokova kći. ² Postupao je ispravno pred BOGOM. Činio je sve kao i njegov otac Uzija, samo što nije ušao u BOŽJI Hram. No narod je i dalje postupao krivo.

³ Jotam je izgradio Gornja vrata na BOŽJEM Hramu i puno radova obavio na zidinama Ofela. ⁴ Podizao je gradove u judejskom gorju te utvrde i kule u šumovitim krajevima. ⁵ Ratovao je protiv amonskoga kralja i porazio Amonce. Te su mu godine Amonci dali tri i pol tone^[f] srebra i 1.000 tona^[g] pšenice te isto toliko ječma. Toliko su davali i u drugoj i trećoj godini podaništva Jotamu.

⁶ Jotam je postao moćan jer je postupao ispravno pred svojim BOGOM.

⁷ Ostala Jotamova djela, svi njegovi ratovi i sve drugo što je činio, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. ⁸ Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. ⁹ Kad je Jotam umro, sahranili su ga u Davidovom gradu. Njegov je sin Ahaz postao sljedeći kralj.