Beginning

18 Kad je Jošafat stekao veliko bogatstvo i čast, brakom je povezao svoju obitelj s obitelji izraelskog kralja Ahaba.^{[a] 2} Nakon nekoliko godina otišao je kod Ahaba u Samariju. Da bi ugostio judejskoga kralja i njegovu pratnju, Ahab je tom prilikom zaklao mnogo ovaca i goveda. Nagovarao ga je da krenu u vojni pohod na grad Ramot u Gileadu.

³ Izraelski je kralj Ahab pitao judejskoga kralja Jošafata: »Ideš li sa mnom na Ramot Gilead?«

Jošafat je odgovorio: »Ti i ja bit ćemo kao jedno. Moji će se ljudi boriti uz tvoje.«

⁴ No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«

⁵ Tada je izraelski kralj okupio četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebamo li ići u rat protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idite«, odgovorili su oni, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«

⁶ No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«

⁷ Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. Ali ja ga mrzim jer mi nikad ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«

Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«

⁸ Tada je izraelski kralj poslao jednoga svog službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.

⁹ Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu^[b] ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.

¹⁰ Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove^[c] i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«

¹¹ Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«

¹² U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu reci isto.«

¹³ No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što govori moj Bog.«

¹⁴ Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idi i uspjet ćeš«, odgovori Mikaja, »jer, bit će ti predani.«

¹⁵ No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«

¹⁶ Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori: ‘Ovaj narod nema gospodare. Neka se svatko mirno vrati kući.’«

¹⁷ Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«

¹⁸ A Mikaja će: »Slušaj sad poruku BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva.

¹⁹ Pitao je: ‘Tko će namamiti izraelskog kralja Ahaba da napadne Ramot Gilead i ondje pogine?’

Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. ²⁰ Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ A BOG je pitao: ‘Kako?’ ²¹ ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’

²² Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«

²³ Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.

²⁴ A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«

²⁵ Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. ²⁶ Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor. Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«

²⁷ A Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«

Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«

²⁸ Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.

²⁹ Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«

I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.

³⁰ Kralj Arama zapovjedio je zapovjednicima svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«

³¹ Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, mislili su da je izraelski kralj.

Krenuli su na njega, a on je počeo vikati. BOG mu je pomogao skrenuvši napad dalje od njega. ³² Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. ³³ No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio izraelskog kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.

Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola. Izvedi me iz bitke. Ranjen sam.«

³⁴ Bitka je bjesnjela cijeli dan. Izraelski kralj oslonio se na stranicu svojih kola. Tako je bio uspravljen sve do večeri, naočigled Aramejaca. Umro je u sumrak.

19 Judejski kralj Jošafat vratio se siguran u svoju palaču u Jeruzalemu. ² No presreo ga je vidjelac Jehu, Hananijev sin. Rekao je kralju Jošafatu: »Zašto pomažeš grešnicima? Zašto voliš one koji mrze BOGA? Zbog toga je BOG ljut na tebe. ³ No ipak ima nešto dobro kod tebe. Uklonio si iz zemlje kipove božice Ašere i svim svojim srcem slijediš BOGA.«

⁴ Jošafat je živio u Jeruzalemu, ali je odlazio i među ljude u krajevima od Beer Šebe do Efrajimovog gorja. Vraćao ih je BOGU kojeg su štovali njihovi preci. ⁵ U zemlji je imenovao suce, i to u svakom utvrđenom gradu u Judi. ⁶ Govorio im je: »Prosuđujte pažljivo jer ne sudite za ljude, već za BOGA. On s vama donosi presudu. ⁷ Imajte strahopoštovanja prema BOGU. Sudite promišljeno jer s našim BOGOM nema iskrivljavanja pravde, pristranosti ili podmićivanja.«

⁸ Jošafat je nadalje u Jeruzalemu imenovao pojedine Levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji da prosuđuju u BOŽJE ime i rješavaju sporove. Oni su živjeli i radili u Jeruzalemu.

⁹ Zapovjedio im je: »Radite u strahopoštovanju prema BOGU, u potpunoj vjernosti i predanosti. ¹⁰ Vaša braća, koja žive u gradovima, iznosit će pred vas svoje slučajeve. Bilo da je riječ o ubojstvu ili nekom drugom prekršaju Zakona i zapovijedi, pravila i odredbi—vaša je dužnost upozoravati ih da ne griješe protiv BOGA. Tako vas i vašu braću neće zadesiti BOŽJA srdžba. Radite tako i nećete pogriješiti. ¹¹ Vrhovni vam je svećenik Amarija nadređen u svim poslovima koji se tiču BOGA. Zebadija, Išmaelov sin, poglavar Judinog plemena, nadređen vam je u svim poslovima koji se tiču kralja. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite hrabri u izvršavanju ovih uputa! Neka je BOG s onima koji čine dobro!«

20 Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana^[d].

² Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma^[e]. Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.)

³ Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. ⁴ Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA.

⁵ U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te ⁶ rekao:

»BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. ⁷ Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. ⁸ Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: ⁹ ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’

¹⁰ A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta.^[f] Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. ¹¹ Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. ¹² Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.«

¹³ Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom.

¹⁴ Tada je usred okupljenog skupa Duh BOŽJI sišao na Jahaziela. Bio je on Zaharijin sin, Benajin unuk, Jeielov praunuk i Matanijin pra-praunuk. Bio je Levit, Asafov potomak.

¹⁵ Rekao je: »Poslušajte, cijela Judo i stanovnici Jeruzalema! Slušaj, kralju Jošafate! BOG vam poručuje: ‘Ne bojte se! Ne strepite pred tim velikim mnoštvom. Jer, bitka nije vaša, nego Božja. ¹⁶ Sutra krenite na njih! Oni će se popeti kroz prijevoj Sis. Naći ćete ih na kraju doline, prema pustinji Jeruel. ¹⁷ Vi se nećete boriti u ovoj bitci. Zauzmite svoje položaje, držite ih i gledajte kako vam BOG donosi pobjedu. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se! Ne strepite! Sutra krenite na njih i BOG će biti s vama’.«

¹⁸ Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje. I svi Judejci i stanovnici Jeruzalema poklonili su se pred BOGOM, slaveći ga. ¹⁹ Leviti iz obitelji Kehata i Koraha^[g] ustali su i iz svega glasa slavili Izraelovog BOGA.

²⁰ Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali, Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.«

²¹ Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali:

²² Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je poražena. ²³ Amonci i Moapci uništavali su i istrebljivali stanovnike s planine Seir. Nakon što su ih sve poubijali, počeli su se ubijati međusobno.

²⁴ Judejci su stigli do mjesta s pogledom na pustinju. Očekivali su da će vidjeti golemu neprijateljsku vojsku, no na tlu su ležala samo mrtva tijela. Nitko nije uspio pobjeći.

²⁵ Jošafat i njegovi ljudi prišli su leševima da sakupe plijen. Našli su mnogo stoke, odjeće i dragocjenosti. Sakupili su za sebe više plijena nego što su mogli ponijeti. Bilo ga je toliko da su sakupljali tri dana. ²⁶ Četvrtoga su se dana okupili u Dolini blagoslova, gdje su blagoslovili BOGA. Zato se ta dolina i danas zove Dolina blagoslova^[h].

²⁷ Svi ljudi iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, vratili su se radosni u Jeruzalem. BOG im je dao da likuju nad svojim neprijateljima. ²⁸ S harfama, lirama i trubama ušli su u Jeruzalem i u BOŽJI Hram. ²⁹ Sva su okolna kraljevstva strepjela pred Bogom. Čuli su da se BOG borio protiv Izraelovog neprijatelja. ³⁰ I tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u miru jer mu je njegov Bog omogućio odmor od svih okolnih neprijatelja.

Kratak pregled Jošafatove vladavine

(1 Kr 22,41-50)

³¹ Jošafat je vladao Judom. Imao je trideset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. ³² U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. ³³ No poganska svetišta na uzvisinama ipak nije uklonio. Narod se još uvijek nije bio svim srcem priklonio Bogu svojih predaka.

³⁴ Ostala Jošafatova djela, od prvog do posljednjega, zabilježena su u zapisima Jehua, Hananijevog sina, koji su upisani u knjigu Povijest izraelskih kraljeva.

³⁵ Poslije je judejski kralj Jošafat sklopio savez s izraelskim kraljem Ahazijom, koji je činio zlo. ³⁶ Zajedno su gradili brodove koji su trebali ploviti u grad Taršiš^[i]. Brodove su gradili u Esjon Geberu. ³⁷ Tada je Eliezer, Dodavahov sin iz Mareše, prorokovao Jošafatu: »Sklopio si savez s Ahazijom i BOG će zato uništiti što si sagradio.«

Brodovi su se razbili pa nisu mogli ploviti u Taršiš.