Beginning
Narod se opet žali
11 Narod se počeo žaliti zbog svojih nevolja i BOG im je to uzeo za zlo. Razljutio se kad ih je čuo. BOŽJA je vatra planula na njih i spalila neke rubne dijelove tabora. 2 Narod je zavapio Mojsiju pa se on pomolio BOGU i vatra se ugasila. 3 To su mjesto prozvali Tabera[a] jer je BOŽJA vatra planula na njih.
4 Ljudi miješanog porijekla u narodu su počeli žudjeti za drugom vrstom hrane. Uskoro su i svi Izraelci ponovo počeli kukati i govoriti: »E, da nam je jesti meso! 5 Sjećamo se ribe, koju smo besplatno jeli u Egiptu, pa krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka, 6 a sad smo već izgubili snagu. Nigdje ništa za jelo, samo ova mana!«
7 Mana je bila kao zrno korijandra i nalikovala je smoli drveta. 8 Narod je išao uokolo i skupljao ju, a zatim su je mljeli ručnim žrvnjevima ili drobili u stupi. Kuhali su je u loncu ili mijesili pa pekli lepinje. Okus joj je bio sličan okusu pogača s maslinovim uljem. 9 Kad je noću na tabor padala rosa, s njom je padala i mana.
Mojsije dobiva sedamdeset pomoćnika
10 Mojsije je slušao kako ljudi iz svih obitelji kukaju, svatko na ulazu u svoj šator. BOG se jako razljutio, a Mojsije uzrujao.
11 »Zašto si na mene, svog slugu, navalio ovu nevolju?« upita on BOGA. »Zar sam to zaslužio—da na mene svališ teret čitavog ovoga naroda? 12 Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad mi govoriš da ga nosim na rukama, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju si zakletvom obećao njihovim precima? 13 Gdje da nabavim mesa za sav ovaj narod? Stalno mi kukaju i govore: ‘Daj nam da jedemo meso!’ 14 Ne mogu sâm nositi sav ovaj narod. Preteško mi je. 15 Ako ćeš ovako postupati sa mnom, bolje me odmah ubij. Ako sam stekao tvoju naklonost, daj da umrem, da više ne patim.«
16 BOG je rekao Mojsiju: »Dovedi mi sedamdeset Izraelaca za koje znaš da su starješine i nadglednici naroda. Dovedi ih do Šatora sastanka i neka stanu ondje s tobom. 17 Sići ću i razgovarati ondje s tobom. Uzet ću dio od Duha koji je na tebi i staviti ga na njih. Tako će ti oni pomagati nositi teret naroda, da ga ne moraš nositi sâm. 18 Reci narodu: Posvetite se za sutra jer ćete jesti meso. BOG vas je čuo kad ste kukali: ‘E, da nam je jesti meso! Bilo nam je bolje u Egiptu!’ Sad će vam BOG dati meso i vi ćete jesti. 19 I nećete ga jesti samo jedan dan, ili dva dana, ili pet dana, ili deset dana, ili dvadeset dana, 20 nego cijeli mjesec! Jest ćete dok vam ne izađe na nos i ne zgadi vam se jer ste odbacili BOGA koji je s vama. Kukali ste pred njim i govorili: ‘Zašto smo uopće otišli iz Egipta?’«
21 Mojsije je rekao: »Evo me u narodu koji ima pješaštvo od šest stotina tisuća ljudi, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da jedu mjesec dana!’ 22 Zar bi im bilo dovoljno čak i da se zakolje sva sitna i krupna stoka? Zar bi im bilo dovoljno čak i da se izlovi sva riba iz mora?«
23 »Je li BOŽJA moć ograničena?«[b] rekao je BOG Mojsiju. »Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ ostvariti.«
24 Tada je Mojsije izašao pred narod i prenio mu što je BOG rekao. Zatim je okupio sedamdeset starješina i razmjestio ih oko Šatora. 25 BOG je sišao u oblaku i razgovarao s njim. Potom je uzeo od Duha, koji je bio na Mojsiju, i stavio ga na sedamdeset starješina. Kad je Duh sišao na njih, prorokovali su. No to se više nije ponovilo. 26 Dvojica starješina, Eldad i Medad, bili su ostali u taboru. Iako su bili upisani među starješine, nisu došli s ostalima do Šatora. No Duh je sišao i na njih pa su prorokovali u taboru.
27 Jedan je mladić dotrčao i javio Mojsiju: »Eldad i Medad prorokuju u taboru!«
28 Nato je Jošua, Mojsijev pomoćnik od svoje mladosti, rekao: »Mojsije, gospodaru moj, zaustavi ih!«
29 No Mojsije mu odgovori: »Zar si ljubomoran što su i drugi primili Duha, a ne samo ja?[c] Da bar svi BOŽJI ljudi budu proroci! Da bar BOG stavi svog Duha na sve njih!«
30 Zatim su se Mojsije i izraelske starješine vratili u tabor.
Prepelice
31 BOG je podigao vjetar koji je od mora donio prepelice i pobacao ih posvuda oko tabora. Prekrile su zemlju do visine jednog metra[d] i udaljenosti jednog dana hoda od tabora u pustinju. 32 Cijeli taj dan i noć, i cijeli sljedeći dan, narod je sakupljao prepelice. Svatko je sakupio količinu koja je iznosila najmanje deset bačvi[e]. Zatim su prostrli meso svuda po taboru. 33 No, dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga prožvakali, BOG se razljutio na njih i udario ih strašnim pomorom. 34 Zato je to mjesto prozvano Kibrot Hataava[f] jer su ondje sahranili one koji su žudjeli za mesom.
35 Iz Kibrot Hataave narod je otišao u Haserot i zadržao se ondje.
Mirjam i Aron govore protiv Mojsija
12 Mirjam i Aron počeli su govoriti protiv Mojsija. Prvo su ga kritizirali što se oženio Kušankom[g], 2 a zatim su pitali: »Zar je BOG govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i preko nas?«
I BOG je to čuo. 3 (A Mojsije je bio vrlo ponizan čovjek, ponizniji od bilo koga na zemlji.)
4 BOG je odmah rekao Mojsiju, Aronu i Mirjam: »Dođite svi troje do Šatora sastanka.« Kad su došli, 5 BOG je sišao u stupu oblaka, stao na ulaz u Šator te pozvao Arona i Mirjam. Kad su oboje prišli, 6 progovorio im je: »Slušajte što ću vam reći:
Kad je među vama BOŽJI prorok,
ja mu se objavljujem u viđenjima
i govorim mu u snovima.
7 No nije tako s mojim slugom Mojsijem—
on je vjeran sluga u mojoj kući.
8 S njim razgovaram izravno i otvoreno,
a ne u zagonetkama.
On vidi kakav sam ja.
Kako vas onda nije bilo strah
govoriti protiv moga sluge Mojsija?«
9 BOG se razljutio na njih i otišao. 10 Nakon što se oblak udaljio od Šatora, Mirjam je bila prekrivena bijelim mrljama poput snijega. Dobila je kožnu bolest! Aron se okrenuo prema njoj i vidio da ima kožnu bolest 11 pa je rekao Mojsiju: »Molim te, gospodaru, oprosti nam grijeh koji smo počinili iz ludosti. 12 Nemoj dopustiti da ona bude kao mrtvorođenče kojem je tijelo napola istrunulo.«
13 Tada se Mojsije pomoli BOGU: »Bože, molim te, ozdravi je!«
14 No BOG odgovori Mojsiju: »Da joj je otac samo pljunuo u lice, njezina bi sramota trajala sedam dana. Drži je izvan tabora sedam dana, a nakon toga može se vratiti.«
15 Tako su Mirjam sedam dana držali izvan tabora i nisu kretali na put dok je nisu vratili. 16 Nakon toga narod je otišao iz Haserota i utaborio se u pustinji Paran.
Mojsije šalje izvidnicu u Kanaan
(Pnz 1,19-33)
13 BOG je rekao Mojsiju: 2 »Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan koju dajem Izraelcima. Iz svakog plemena pošalji jednoga glavara.« 3 I Mojsije ih je, na BOŽJU zapovijed, poslao u izvidnicu iz pustinje Paran. Svi su oni bili vođe Izraelaca, 4 a ovo su njihova imena:
Iz Rubenovog plemena: Šamua, Zakurov sin.
5 Iz Šimunovog plemena: Šafat, Horijev sin.
6 Iz Judinog plemena: Kaleb, Jefuneov sin.
7 Iz Isakarovog plemena: Igal, Josipov sin.
8 Iz Efrajimovog plemena: Hošea[h], Nunov sin.
9 Iz Benjaminovog plemena: Palti, Rafuov sin.
10 Iz Zebulunovog plemena: Gadiel, Sodijev sin.
11 Iz Josipovog, to jest Manašeovog plemena: Gadi, Susijev sin.
12 Iz Danovog plemena: Amiel, Gemalijev sin.
13 Iz Ašerovog plemena: Setur, Mikaelov sin.
14 Iz Naftalijevog plemena: Nahbi, Vofsijev sin.
15 Iz Gadovog plemena: Geuel, Makijev sin.
16 Imena su to ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, a Hošei, Nunovom sinu, Mojsije je dao ime Jošua.
17 Kad ih je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan, rekao im je: »Idite kroz kraj Negev pa dalje u gorski kraj. 18 Pogledajte kakva je zemlja i kakvi su ljudi koji u njoj žive. Jesu li jaki ili slabi? Ima li ih malo ili mnogo? 19 Je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša? Jesu li gradovi u kojima žive bez zidina ili utvrđeni? 20 Je li tlo plodno ili neplodno? Ima li drveća ili nema? Potrudite se donijeti plodove te zemlje.« (A bilo je vrijeme sazrijevanja prvoga grožđa.)
21 Tako su otišli i izvidjeli zemlju od pustinje Cin sve do grada Rehoba, prema Hamatu. 22 Otišli su kroz kraj Negev i stigli do grada Hebrona, gdje su živjeli Anakovi potomci Ahiman, Šešaj i Talmaj. (Hebron je izgrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.) 23 Kad su došli u klanac Eškol, odrezali su lozu na kojoj je bio jedan jedini grozd pa ga stavili na motku koju su nosila dvojica. Ponijeli su sa sobom i šipka i smokava. 24 (Taj je klanac prozvan Eškol[i] upravo zbog grozda koji su Izraelci ondje odrezali.)
Izvidnica podnosi izvještaj
25 Nakon četrdeset dana, vratili su se iz izviđanja zemlje. 26 Došli su Mojsiju i Aronu te cijeloj izraelskoj zajednici u Kadešu, u pustinji Paran, pa im podnijeli izvještaj i pokazali plodove zemlje. 27 Rekli su Mojsiju: »Bili smo u zemlji u koju si nas poslao. Njome zaista teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. 28 No narod koji ondje živi je jak, a gradovi utvrđeni i vrlo veliki. Čak smo vidjeli i Anakove potomke divovskog stasa. 29 Amalečani žive u kraju Negevu, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u gorskom kraju, a Kanaanci uz more i duž rijeke Jordan.«
30 Tada je Kaleb utišao ljude oko Mojsija i rekao: »Trebamo odmah krenuti i zauzeti zemlju. Sigurno ih možemo nadvladati.«
31 No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.«
32 Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki. 33 Vidjeli smo i divove—Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International