Beginning
Dvije Zvijeri
13 Tada sam vidio neku Zvijer kako izlazi iz mora. Imala je deset rogova i sedam glava. Na njezinim rogovima nalazilo se deset kruna, a na njezinim glavama bogohulna imena. 2 Zvijer, koju sam vidio, bila je slična leopardu. Noge su joj bile kao medvjeđe, a usta kao lavlja. Zmaj joj je predao svoju moć, svoje prijestolje i veliku vlast. 3 Jedna od njezinih glava izgledala je smrtno ranjena, ali je ta smrtna rana zacijelila. Zvijer je zadivila ljude cijeloga svijeta i oni su krenuli za njom. 4 Ljudi su se klanjali Zmaju jer je on predao svoju vlast Zvijeri. Klanjali su se Zvijeri i govorili: »Tko je kao Zvijer i tko se može boriti protiv nje?«
5 Zvijeri je bilo dopušteno da oholo govori i huli na Boga. Dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 6 Zvijer je otvorila svoja usta i počela izgovarati uvrede protiv Boga i psovati njegovo ime, mjesto na kojem prebiva i one koji žive na Nebu. 7 Dopušteno joj je i da se bori protiv Božjih ljudi i da ih porazi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom, rasom, jezikom i narodom. 8 Svi koji žive na Zemlji poklonit će se Zvijeri. To su oni čije ime od početka svijeta nije zapisano u Knjizi života što pripada Janjetu koje je bilo zaklano.
9 Ako tko sluša, neka čuje:
10 »Tko god treba postati zatočenik,
taj će i postati zatočenik.
Tko god treba umrijeti od mača,
taj će i umrijeti od mača.«
To zahtijeva ustrajnost i vjeru od Božjih ljudi.
11 Tada sam vidio drugu Zvijer kako dolazi iz zemlje. Imala je dva roga kao janje, ali je govorila kao Zmaj. 12 Imala je svu vlast koju ima i prva Zvijer. Prisilila je Zemlju i sve koji žive na njoj da se poklone prvoj Zvijeri čija je smrtna rana zacijelila. 13 Ta je druga Zvijer činila velika čuda, čak je naočigled ljudi slala vatru s neba na Zemlju. 14 Ta je druga Zvijer zavaravala ljude koji žive na Zemlji čudima koje je činila. Dobila je moć da ih čini kako bi služila prvoj Zvijeri. Druga je Zvijer zapovjedila ljudima koji žive na Zemlji da naprave kip u čast prve Zvijeri. To je bila ona Zvijer koja je imala ranu od mača, ali je preživjela. 15 Druga je Zvijer dobila dopuštenje da daruje život kipu prve Zvijeri, tako da je kip mogao govoriti i zapovjediti da se ubiju svi oni koji se nisu poklonili njezinom kipu. 16 Druga je Zvijer prisilila sve ljude—male i velike, bogate i siromašne, slobodne i robove—da prime žig na desnoj ruci ili na čelu. 17 Nitko nije mogao ništa kupovati ni prodavati bez tog žiga. A taj je znak ime Zvijeri ili broj koji odgovara njezinom imenu. 18 Ovdje je potrebna mudrost. Ako je tko pronicljiv, neka odgonetne broj Zvijeri, jer to je i broj čovjeka. To je šesto šezdeset i šest.
Pjesma otkupljenih
14 Tada sam pogledao ispred sebe i ugledao Janje. Stajalo je na Sionskoj gori[a]. S njim su bile i sto četrdeset i četiri tisuće koje su na čelima imale zapisano Janjetovo ime i ime njegovog Oca. 2 Tada sam začuo glas s neba sličan huci velikih voda ili jakoj grmljavini. No glas je također zvučao kao kada glazbenici sviraju harfe. 3 Mnoštvo je pjevalo novu pjesmu pred prijestoljem, pred četirima bićima i starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset i četiri tisuće. Oni su bili otkupljeni sa Zemlje. 4 Oni su ti koji se nisu okaljali grešnim odnosima sa ženama. Održali su se čistima. Slijede Janje kamo god ono ide. Otkupljeni su od ostalog čovječanstva i prvi su plodovi žetve za Boga i Janje. 5 U njihovim se ustima ne može naći laž. Oni su bez mane.
Trojica anđela
6 Tada sam spazio drugog anđela kako leti visoko na nebu. Trebao je onima koji žive na Zemlji—svakom narodu, plemenu, jeziku i rasi—objaviti vječnu poruku Radosne vijesti. 7 Govorio je jakim glasom: »Poštujte Boga i dajte mu slavu! Došlo je vrijeme da on sudi svima. Poklonite se Bogu! On je stvorio nebo, Zemlju, more i izvore voda.«
8 Tada je drugi anđeo prišao i rekao: »Pao je! Pao je veliki Babilon, koji je natjerao sve narode da piju žestoko vino bijesa i bluda.«
9 Treći je anđeo došao za njima i rekao jakim glasom: »Oni koju štuju Zvijer i njezin kip, i prihvaćaju njezin znak na čelo ili ruku, 10 pit će vino Božje srdžbe koje je nerazblaženo u čaši njegovoga gnjeva. Bit će mučeni u gorućem sumporu u prisutnosti svetih anđela i Janjeta. 11 A dim od njihovog mučenja dizat će se zauvijek. Oni koji štuju Zvijer i njezin kip—i svi koji su obilježeni njezinim imenom—neće imati mira ni danju ni noću.« 12 Ovdje Božji ljudi, oni koji se pridržavaju Božjih zapovijedi, trebaju biti ustrajni i ostati vjerni Isusu.
13 Tada sam s neba začuo glas: »Zapiši: od sada su blagoslovljeni oni koji umru služeći Gospodinu!«
»Tako je«, kaže Duh. »Oni se mogu odmoriti od svoga truda jer ih prate njihova djela.«
Zemaljski urod
14 Tada sam pogledao ispred sebe i primijetio bijeli oblak. Na oblaku je sjedio netko sličan Sinu Čovječjem. Na glavi je imao zlatnu krunu, a u ruci oštar srp. 15 Tada je iz hrama izašao drugi anđeo. Viknuo je jakim glasom onomu što sjedi na oblaku: »Uzmi svoj srp i saberi urod! Došlo je vrijeme žetve. Zemaljski je urod dozrio.« 16 Onaj što je sjedio na oblaku zamahnuo je svojim srpom nad Zemljom i požnjeo urod na Zemlji.
17 Tada je iz hrama na Nebu izašao neki drugi anđeo. I on je imao oštar srp. 18 A sa žrtvenika je opet došao drugi anđeo koji je imao moć nad vatrom. Doviknuo je jakim glasom onomu što je imao oštar srp: »Uzmi svoj oštri srp i skupi grozdove zemaljske loze! Jer, grožđe je zrelo.« 19 Anđeo je zamahnuo srpom nad Zemljom i skupio urod zemaljskoga vinograda. Bacio je grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva 20 i zgazio ga izvan grada. Iz tijeska je tekla krv. Digla se sve do konjskih uzda, na daljinu od tristotinjak kilometara[b].
Anđeli sa zadnjim pošastima
15 Tada sam vidio drugi veliki i zadivljujući znak na nebu: bila su to sedmorica anđela koji su imali sedam zadnjih pošasti. One su zadnje zato što s njima završava Božja srdžba.
2 Tada sam vidio nešto poput staklenoga mora pomiješanoga s vatrom. Vidio sam one koji su pobijedili Zvijer, njezin kip i broj njezinog imena. Stajali su pokraj staklenoga mora i držali harfe koje im je dao Bog. 3 Pjevali su pjesmu Božjeg sluge Mojsija i Janjetovu pjesmu:
»Velika i čudesna su tvoja djela,
Gospodaru Bože Svevladaru!
Pravedni su i istiniti tvoji putovi,
Kralju naroda!
4 Tko te se neće bojati, Gospodine?
Tko neće slaviti tvoje ime?
Jer, samo si ti svet.
Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom
jer su objavljene tvoje pravedne presude.«
5 Nakon toga vidio sam hram, Šator svjedočanstva na Nebu. Hram je bio otvoren. 6 Sedmorica anđela, koja su nosila sedam posljednjih pošasti, izašli su iz hrama. Bili su odjeveni u čisti, sjajni lan i nosili su zlatne poveze oko prsa. 7 Tada je jedno od četiriju bića dalo sedmorici anđela sedam zlatnih posuda napunjenih gnjevom Boga koji živi uvijek i zauvijek. 8 Hram se napunio dimom Božje slave i sile. Nitko nije mogao ući u hram dok se ne dovrši sedam pošasti koje su donijela sedmorica anđela.
Posude ispunjene Božjom srdžbom
16 Tada sam iz hrama začuo jaki glas kako govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte na Zemlju sedam posuda Božjega gnjeva!«
2 Prvi je anđeo otišao i izlio svoju posudu na kopno. Na onim ljudima, koji su imali znak Zvijeri i klanjali se njezinom kipu, izbile su užasne, bolne rane.
3 Tada je drugi anđeo izlio svoju posudu na more. More se pretvorilo u krv sličnu krvi mrtvaca. Svako je živo biće u moru umrlo.
4 Tada je treći anđeo izlio svoju posudu na rijeke i izvore voda. Oni su se pretvorili u krv. 5 Tada sam čuo anđela voda kako kaže:
»Ti si onaj koji jest i koji je oduvijek bio.
Ti si svet i pravedan.
To pokazuju ove presude koje si donio.
6 Ljudi su prolili krv tvojih svetih ljudi i proroka
pa si im dao da piju krv.
To je ono što zaslužuju.«
7 Tada sam čuo kako žrtvenik kaže:
»Da, Gospodaru Bože Svevladaru,
tvoje su presude istinite i pravedne.«
8 Tada je četvrti anđeo izlio svoju posudu na Sunce kojemu je bilo dopušteno paliti ljude vatrom. 9 Pekla ih je velika vrućina. Proklinjali su Božje ime jer on je taj koji ima vlast nad tim pošastima, ali se nisu pokajali niti mu dali slavu. 10 Tada je peti anđeo izlio svoju posudu na prijestolje Zvijeri i njezino je kraljevstvo utonulo u mrak. Ljudi su od boli grizli svoje jezike. 11 Proklinjali su nebeskoga Boga zbog bolova i zbog svojih rana. No nisu se obratili od svojih zlih djela.
12 Tada je šesti anđeo izlio svoju posudu na veliku rijeku Eufrat i njezina je voda presušila. To se dogodilo da se pripremi put kraljevima s istoka. 13 Tada sam vidio tri nečista duha slična žabama. Izašli su iz Zmajevih usta, iz usta Zvijeri i iz usta lažnoga proroka. 14 Ovi su zli duhovi demoni koji imaju moć činiti čuda. Otišli su svim kraljevima svijeta da ih okupe za bitku, na veliki dan Boga Svevladara.
15 »Slušaj! Doći ću iznenada kao lopov. Blago onomu tko ostane budan i zadrži svoju odjeću pokraj sebe tako da ne hoda gol i ne bude sramotno otkriven.«
16 Zli su duhovi tada doveli sve kraljeve na mjesto koje se na hebrejskom jeziku zove Harmagedon.
17 Tada je sedmi anđeo izlio svoju posudu u zrak, a jaki glas začuo se s prijestolja iz hrama. Rekao je: »Gotovo je!« 18 Tada su se pojavile munje, buka, grmljavina i veliki potres. To je bio najveći potres koji se ikada dogodio otkako je čovječanstvo na Zemlji. 19 Veliki se grad raskolio na tri dijela. Gradovi nežidova su se srušili. Bog nije zaboravio kazniti veliki Babilon. Dao mu je čašu punu vina svoga žestokog gnjeva. 20 Svi su otoci nestali i ni jedna planina nije ostala. 21 Velika tuča, s komadima od gotovo četrdeset kilograma[c], pala je s neba na ljude. A oni su proklinjali Boga zbog toga zla jer je bilo užasno.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International