Beginning
Svećenik Melkisedek
7 Melkisedek je bio kralj Salema i svećenik Svevišnjega Boga. On je izašao pred Abrahama kad se ovaj vraćao nakon pobjede nad kraljevima i blagoslovio ga, 2 a Abraham mu je dao desetinu svega što je imao. Melkisedek u prijevodu prije svega znači »kralj pravde«, a potom i »kralj Salema«, što znači »kralj mira«. 3 Nitko ne zna tko su bili Melkisedekovi roditelji. Nitko ne zna njegovo obiteljsko stablo. Nitko ne zna kad je rođen i kad je umro. Melkisedek je poput Božjega Sina i ostaje zauvijek svećenik.
4 Pogledajte, dakle, veličinu ovog čovjeka kojemu je čak i Abraham, otac naroda, dao desetinu plijena. 5 Levijevim potomcima, koji postaju svećenici, Mojsijev zakon naređuje da ubiru desetinu od naroda. Oni je ubiru od svojih sunarodnjaka iako su i oni Abrahamovi potomci. 6 Melkisedek nije bio iz Levijevog plemena, ali je uzeo desetinu od Abrahama i blagoslovio ga; njega kojemu je sâm Bog dao obećanja. 7 A nema sumnje da važnija osoba uvijek blagoslivlja onu manje važnu. 8 U jednom slučaju desetinu ubiru svećenici koji su smrtni. U drugom slučaju pak desetinu ubire onaj za kojeg Sveto pismo svjedoči da je vječno živ. 9 Moglo bi se čak reći da je Levi, koji ubire desetinu, zapravo po Abrahamu dao desetinu Melkisedeku. 10 Levi tada još nije bio rođen, ali je postojao u tijelu svog pretka Abrahama kada ga je susreo Melkisedek.
11 Izraelski je narod dobio Zakon posredovanjem levitskoga svećeničkog reda. No ljudi nisu mogli postati duhovno savršeni uz posredovanje levitskog svećenstva. Zato je bilo potrebno da se pojavi drugi svećenik, svećenik poput Melkisedeka, a ne poput Arona. 12 A kada se mijenja svećenik, treba mijenjati i Zakon. 13 Ovo se, naime, sve odnosi na Krista. On nije pripadao Levijevom plemenu, nego drugom plemenu iz kojeg nitko nikada nije služio kod žrtvenika. 14 Jer, jasno je da naš Gospodin potječe iz Judinog plemena, a Mojsije to pleme nije spomenuo kada je govorio o svećenicima.
Isus je svećenik poput Melkisedeka
15 Sve postaje jasnije pojavom drugoga svećenika koji je poput Melkisedeka. 16 On nije postao svećenikom na temelju odredbi o porijeklu, već po snazi neuništivog života. 17 Ovako se govori o njemu u Svetom pismu: »Ti si svećenik zauvijek, kakav je bio Melkisedek.«[a]
18 Time se ukida prijašnja odredba zato što je bila slaba i beskorisna. 19 Zakon nije mogao ništa učiniti savršenim, ali sada smo dobili bolju nadu kojom se približavamo Bogu.
20 Važno je i to da je Bog obećanjem postavio Isusa za vrhovnoga svećenika. Oni prije njega postajali su svećenici bez obećanja. 21 Isus je postao svećenikom kada mu je Bog rekao i zakleo se:
»Gospodin je obećao i neće se predomisliti:
‘Ti si svećenik zauvijek.’«[b]
22 To znači da je Isus jamac boljeg Saveza.
23 Drugih je svećenika bilo mnogo jer ih je smrt sprečavala da ostanu u službi. 24 Budući da Isus vječno živi, on ima trajnu svećeničku službu. 25 Zato može zauvijek spašavati one koji po njemu dolaze Bogu. On živi vječno kako bi posredovao za njih.
26 Dakle, Isus je vrhovni svećenik kakvog trebamo. On je svet, bez krivnje i neokaljan. On je potpuno izdvojen od grešnika i uzdignut je iznad nebesa. 27 Nema potrebe da on, poput drugih velikih svećenika, svaki dan prinosi žrtve. Oni to najprije rade za svoje grijehe, a potom za grijehe drugih. On je to učinio jednom za sva vremena—kada je prinio samoga sebe. 28 Zakon postavlja za velike svećenike ljude koji imaju svoje slabosti. No, obećanje uz zakletvu, koje je došlo nakon Zakona, postavlja za vrhovnoga svećenika Sina koji je učinjen savršenim zauvijek.
Isus je naš vrhovni svećenik
8 Glavno u svemu ovome je: mi imamo takvoga vrhovnog svećenika koji sjedi s desne strane prijestolja veličanstvenoga Boga na Nebu. 2 On obavlja službu vrhovnog svećenika na najsvetijemu mjestu. To je pravo svetište koje nisu podigli ljudi, nego sâm Gospodin.
3 Svaki je vrhovni svećenik postavljen da prinosi darove i žrtve. Zato je i naš vrhovni svećenik morao nešto prinijeti. 4 Da sada živi na Zemlji, ne bi ni mogao biti svećenik. Naime, ima onih koji prinose darove kakve propisuje Zakon. 5 Mjesto gdje oni obavljaju službu samo je preslika i sjena nebeske stvarnosti. Zato je Mojsije bio upozoren kad se spremao podići Sveti šator. Bog mu je tada rekao: »Gledaj da sve napraviš prema uzorku koji sam ti pokazao na planini!«[c] 6 Dakle, Isus je dobio svećeničku službu koja je mnogo važnija od njihove, baš kao što je i Savez za koji on posreduje bolji od Staroga saveza—jer se temelji na boljim obećanjima.
7 A da je prvi Savez bio besprijekoran, ne bi se tražio drugi Savez da ga zamijeni. 8 Zato je Bog, prekoravajući ih, rekao:
»Dolazi vrijeme, kaže Gospodin,
kad ću s narodom Izraela i narodom Jude
sklopiti Novi savez.
9 On neće biti poput Saveza
koji sam sklopio s njihovim očevima
onoga dana kad sam ih uzeo za ruku
i poveo iz Egipta.
Oni nisu ostali vjerni mom Savezu
i zato sam ih zanemario, kaže Gospodin.
10 Ovo je Savez koji ću sklopiti s narodom Izraelovim
nakon tog vremena, kaže Gospodin.
Stavit ću svoje zakone u njihovu pamet
i upisati ih u njihova srca.
Ja ću biti njihov Bog i oni će biti moj narod.
11 Više neće morati poučavati svoje sugrađane ili rodbinu
da trebaju upoznati Gospodina;
poznavat će me svi,
od najmanjega do najvećega.
12 Jer, ja ću im oprostiti opačine
i neću više pamtiti njihove grijehe.«[d]
13 Nazivajući ovaj Savez »novim«, proglasio je prvi zastarjelim. A sve što je zastarjelo, uskoro će nestati.
Bogoštovlje Staroga saveza
9 I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. 2 U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. 3 Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. 4 Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. 5 Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti.[e]
6 U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu.[f] 7 No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.[g] 8 Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. 9 To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. 10 Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza.[h]
Bogoštovlje Novoga saveza
11 No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. 12 Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. 13 Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima—ali samo tjelesno. 14 Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela[i], da možemo služiti živome Bogu.
15 Zbog toga je Krist posrednik Novoga saveza. Kristova je smrt donijela slobodu od grijeha počinjenih pod zapovijedima prvog saveza. Stoga, sada oni koje je Bog pozvao mogu primiti u vječni posjed sve što im je bio obećao.
16 Gdje postoji oporuka, mora se utvrditi smrt onoga koji ju je napisao. 17 Oporuka stupa na snagu nakon smrti oporučitelja, a dok on živi, nema nikakvu snagu. 18 Zato je bila potrebna krv da bi i prvi savez stupio na snagu. 19 Nakon što je objavio narodu zapovijedi Zakona, Mojsije je uzeo krv junaca i jaraca te vodu, crvenu vunu i izop pa poškropio sâm Zakon i sav narod. 20 Rekao je: »Ovo je krv koja čini djelotvornim Savez što vam je Bog zapovjedio da ga slijedite.«[j] 21 Na isti je način poškropio Sveti šator i sve predmete koji se upotrebljavaju u bogoslužju. 22 Prema Zakonu, gotovo sve mora biti očišćeno krvlju, a bez prolijevanja krvi, nema oproštenja.
Kristova žrtva briše grijehe
23 Bilo je, dakle, potrebno da se preslike nebeske stvarnosti očiste ovim žrtvama. No sama nebeska stvarnost mora se čistiti boljim žrtvama od ovih. 24 Krist, naime, nije ušao u presliku prave Svetinje nad svetinjama, načinjenu ljudskim rukama, nego u samo Nebo, da se umjesto nas pojavi pred Bogom.
25 On nije ušao onamo da uvijek iznova prinosi samoga sebe, kao što vrhovni svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama s tuđom krvlju. 26 U tom bi slučaju Krist morao trpjeti mnogo puta od stvaranja svijeta. No Krist se pojavio sada, na kraju vremena, da jednom zauvijek svojom žrtvom ukloni grijeh. 27 Ljudi umiru samo jednom, a tada dolazi sud. 28 Tako je i Krist bio prinesen kao žrtva samo jednom, da ponese grijehe mnogih. Krist će doći drugi put, ne da izbriše grijeh, nego da donese spasenje onima koji ga čekaju.
Kristova žrtva čini nas savršenima
10 Zakon nam daje tek sjenu budućih dobara, on je samo odraz stvarnosti. Zato nije moguće istim žrtvama, što se neprestano iz godine u godinu prinose, učiniti savršenima one koji pristupaju Bogu. 2 Da ih je Zakon mogao učiniti savršenima, tada se više ne bi prinosile žrtve. Božji bi štovatelji bili očišćeni jednom zauvijek i ne bi više osjećali krivnju za svoje grijehe. 3 Naprotiv, tim se žrtvama svake godine obnavlja sjećanje na grijehe. 4 Krv bikova i jaraca ne može izbrisati grijehe.
5 Zato je Krist, kada je došao na svijet, rekao:
»Nisi želio žrtve i prinose,
nego si za mene pripremio tijelo.
6 Nisi bio zadovoljan žrtvama paljenicama
ni prinosima za očišćenje grijeha.
7 Tada sam rekao: ‘Evo me!’
Kao što piše o meni u Svetom pismu,
došao sam izvršiti tvoju volju, Bože.«[k]
8 Prvo je rekao: »Ti ne želiš životinjske žrtve ni prinose, nisu ti po volji žrtve paljenice ni prinosi za grijeh«, premda je Zakon zahtijevao da se one prinose. 9 Zatim je rekao: »Evo me! Došao sam izvršiti tvoju volju.« Time Bog ukida prvo prinošenje žrtava da bi uspostavio drugo. 10 Isus Krist je bio poslušan Božjoj volji: prinio je svoje tijelo kao žrtvu jednom zauvijek i tako nas učinio svetima.
11 Svaki svećenik svakodnevno obavlja svoju službu Bogu. Prinosi uvijek iznova iste žrtve, ali one nikada ne mogu ukloniti grijehe. 12 Krist je, naprotiv, prinio samo jednu jedinu žrtvu za grijehe svih vremena. Tada je sjeo Bogu s desne strane 13 i sada čeka da njegovi neprijatelji budu podloženi njegovoj vlasti. 14 On je jednom jedinom žrtvom učinio zauvijek savršenima sve koje posvećuje.
15 O tome nam svjedoči i Sveti Duh koji prvo kaže:
16 »Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima
nakon tog vremena, kaže Gospodin.
Stavit ću svoje zakone u njihova srca
i upisati ih u njihove umove.[l]
17 Više se neću sjećati njihovih grijeha
niti njihovih zlih djela.«[m]
18 Budući da su svi grijesi oprošteni, žrtve za grijehe više nisu potrebne.
Približite se Bogu!
19 Stoga, braćo i sestre, možemo slobodno ući u Svetinju nad svetinjama po Isusovoj krvi, 20 novim i živim putem koji nam je on otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo. 21 Imamo vrhovnog svećenika koji upravlja Božjom kućom. 22 Dakle, pristupimo Bogu iskrenog srca i čvrste vjere, jer su nam srca očišćena od krivnje, a tijelo oprano čistom vodom. 23 Držimo se čvrsto nade koju ispovijedamo, jer se u Boga, koji nam je dao obećanje, možemo pouzdati.
Hrabrite jedni druge!
24 Pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela. 25 Ne propuštajmo dolaziti na zajedničke sastanke, kao što neki običavaju činiti, već ohrabrujmo jedni druge. Ovo činite sve više kako vidite da se približava Gospodinov dan[n].
Ne odbacujte Božjeg Sina!
26 Ako namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo spoznali istinu, tada nam ne preostaje više žrtva za grijeh.[o] 27 Ostaje nam samo da sa strahom očekujemo sud i razbuktalu vatru koja će proždrijeti one koji se suprotstavljaju Bogu. 28 Tko je prekršio Mojsijev zakon, bio je pogubljen bez milosti, a osuda se temeljila na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 29 Koliko će strožu kaznu zaslužiti onaj tko je odbacio Božjeg Sina, tko je smatrao bezvrijednom krv Novog saveza što ga je posvetila i tko je uvrijedio Duha milosti! 30 Jer, poznajemo onoga koji je rekao: »Osveta je moja, ja ću im uzvratiti.«[p] I opet: »Gospodin će suditi svome narodu.«[q] 31 Strašno je pasti u ruke živoga Boga.
Ostanite hrabri i strpljivi!
32 Sjetite se prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili kroz mnoge patnje, ali ste ostali čvrsti. 33 Katkad ste bili javno izloženi uvredama i zlostavljanju. Katkad ste bili supatnici s onima prema kojima su tako postupali. 34 Vi niste samo suosjećali s patnjama utamničenih nego ste i s radošću prihvatili oduzimanje vlastite imovine. Znali ste da posjedujete nešto bolje, nešto trajno.
35 Stoga, ne gubite pouzdanje jer će vam ono donijeti veliku nagradu. 36 Budite ustrajni u izvršavanju Božje volje, da primite obećanje.
37 »Još malo, još samo malo,
i doći će onaj koji treba doći,
neće zakasniti.
38 Moj pravednik živjet će od vjere.
Ali ako se povuče natrag,
neću biti njime zadovoljan.«[r]
39 No mi nismo poput onih koji otpadaju, za propast. Mi smo oni koji vjeruju, za spasenje duše.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International