Beginning

Ivan gleda Nebo

4 Nakon toga sam pogledao, a ispred mene su bila otvorena vrata Neba. I začuo sam glas koji mi je prije govorio, a zvučao je poput trube. Rekao je: »Dođi ovamo gore i pokazat ću ti što će se dogoditi nakon ovoga!« ² Istoga me trenutka obuzeo Duh. Ispred mene je bilo prijestolje na Nebu i Netko je sjedio na njemu. ³ Onaj što je sjedio na prijestolju izgledao je kao drago kamenje, kao jaspis i sard. Svuda oko prijestolja bila je duga koja je izgledala kao smaragd. ⁴ Oko prijestolja su bila dvadeset i četiri druga prijestolja. Na njima su sjedili dvadeset i četiri starješine. Bili su obučeni u bijelo i imali su zlatne krune na glavama. ⁵ S prijestolja su dopirali bljeskovi munje, grmljavina i gromovi. Ispred prijestolja je gorjelo sedam baklji. One su sedam Božjih duhova. ⁶ Ispred prijestolja je bilo nešto nalik staklenome moru, prozirno poput kristala. Ispred prijestolja i sa svake njegove strane bila su četiri bića^[a]. Ta su bića bila puna očiju, sprijeda i straga.

⁷ Prvo je biće izgledalo kao lav; drugo je izgledalo kao vol; treće je imalo lice poput čovjeka; četvrto je izgledalo kao orao u letu. ⁸ Svako od četiri bića imalo je šest krila. Bića su bila puna očiju, izvana i iznutra. Ta bića i danju i noću bez prestanka govore:

⁹ Ta bića iskazuju slavu, čast i zahvalnost onome koji sjedi na prijestolju, onome koji živi uvijek i zauvijek. ¹⁰ Za to vrijeme dvadeset i četiri starješine padaju ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i klanjanju se onome koji živi uvijek i zauvijek. Polažu svoje krune pred prijestoljem i govore:

5 Tada sam u desnoj ruci onoga koji sjedi na prijestolju primijetio neki svitak^[b]. Bio je ispisan s obje strane i zapečaćen sedmerim pečatima. ² Vidio sam i moćnog anđela kako najavljuje jakim glasom: »Tko je dostojan da slomi pečate i otvori svitak?« ³ Ali nikoga nije bilo ni na Nebu ni na Zemlji, a ni ispod zemlje tko bi mogao otvoriti svitak i pogledati unutar njega. ⁴ Gorko sam zaplakao jer nije pronađen nitko tko bi bio dostojan otvoriti svitak i pogledati unutar njega. ⁵ Tada mi je jedan od starješina rekao: »Nemoj plakati! Pobijedio je Lav iz Judinog plemena^[c], Davidov potomak! On može slomiti tih sedam pečata i otvoriti svitak.«

⁶ Tada sam vidio Janje kako stoji ispred prijestolja. Četiri su bića bila oko njega. Starješine su, također, bili oko Janjeta. Ono je izgledalo kao zaklano. Imalo je sedam rogova i sedam očiju. To su sedam Božjih duhova poslanih svuda po Zemlji. ⁷ Janje je prišlo i uzelo svitak iz desne ruke onoga koji sjedi na prijestolju. ⁸ Kad je Janje uzelo svitak, četiri bića i dvadeset i četiri starješine pali su ničice pred njim. Svaki je od njih imao harfu i držali su zlatne posude s tamjanom, a to su molitve Božjih svetih ljudi. ⁹ Pjevali su novu pjesmu:

¹¹ Tada sam pogledao i čuo glasove brojnih anđela. Bili su oko prijestolja, bića i starješina. Anđela je bilo na tisuće i na desetke tisuća. ¹² Pjevali su jakim glasom:

¹³ Tada sam začuo sva stvorenja koja su na Nebu, na Zemlji, pod zemljom i u moru sa svim što je u njima kako govore:

¹⁴ A četiri su bića odgovorila: »Amen.« Tada su starješine pali ničice i poklonili se.

6 Janje je otvorilo prvi pečat, a ja sam pogledao i začuo jedno od četiriju bića. Govorilo je glasom koji je zvučao poput grmljavine: »Dođi!« ² Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao bijeli konj, a jahač na njemu imao je lûk. Bio mu je dan vijenac te je on otišao pobjeđivati i osvajati.

³ Kad je Janje otvorilo drugi pečat, čuo sam kako drugo biće kaže: »Dođi!« ⁴ Tada se pojavio drugi konj. Bio je vatreno crven. Jahaču je bilo dopušteno da sa Zemlje digne mir, da se ljudi međusobno ubijaju. Dobio je i veliki mač.

⁵ Kad je Janje otvorilo treći pečat, čuo sam kako treće biće kaže: »Dođi!« Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao crni konj. Njegov je jahač u ruci držao vagu. ⁶ Tada sam čuo neki glas koji je dopirao od tih četiriju bića. Rekao je: »Jedan kilogram^[d] brašna ili tri kilograma ječma koštat će punu dnevnu plaću. Ali ne nanesi štetu ulju i vinu!«

⁷ Kad je Janje otvorilo četvrti pečat, začuo sam glas četvrtoga bića. Reklo je: »Dođi!« ⁸ Pogledao sam, a ispred mene je stajao sivi konj. Njegov jahač zvao se Smrt, a pratio ga je svijet mrtvih. Njima je dana moć nad četvrtinom Zemlje da ubijaju ratom, glađu, bolešću i divljim zvijerima.

⁹ Kad je Janje otvorilo peti pečat, ugledao sam ispod žrtvenika duše onih koji su bili zaklani zbog Božje poruke i zbog svjedočanstva koje su držali. ¹⁰ Te su duše vikale jakim glasom: »Sveti i istiniti Gospodaru, koliko ćeš još odgađati presudu stanovnicima Zemlje i kaznu što su nas ubili?« ¹¹ Svatko od njih dobio je bijelu haljinu. Rečeno im je da se strpe još malo dok se ne ispuni broj njihove braće, Kristovih slugu, koji trebaju biti ubijeni kao i oni.

¹² Onda sam vidio kako je Janje otvorilo šesti pečat, a u tom je trenu nastao jak potres. Sunce je postalo crno kao tkanina za žalovanje. Mjesec je postao kao krv. ¹³ Zvijezde su pale s neba na Zemlju, kao što kasne smokve padaju s drveta kada ga protrese snažan vjetar. ¹⁴ Nebo se smotalo kao svitak. A sve planine i otoci pomaknuli su se sa svoga mjesta.

¹⁵ Tad su se svi ljudi—zemaljski kraljevi, vladari, generali, bogataši i moćnici, robovi i slobodni—sakrili u pećine i iza stijena u planinama. ¹⁶ Govorili su planinama i stijenama: »Padnite na nas i sakrijte nas od onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetova gnjeva! ¹⁷ Došao je velik dan njihova gnjeva i tko ga može preživjeti?«

Božji narod

7 Nakon toga, vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri kraja Zemlje. Zadržavali su četiri zemaljska vjetra, tako da ni jedan ne može puhati ni po zemlji, ni po moru, ni po bilo kojem drvetu. ² Tada sam vidio drugog anđela kako dolazi s istoka. Nosio je pečat živoga Boga. Snažno je povikao četvorici anđela kojima je dana vlast da nanesu štetu zemlji i moru. ³ Rekao je: »Ne nanosite štetu zemlji, moru ili drveću dok sluge našega Boga ne obilježimo pečatom na njihovim čelima!« ⁴ Tada sam čuo ukupan broj onih koji su označeni pečatom: bilo ih je sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena izraelskog naroda.

Veliko mnoštvo

⁹ Nakon toga pogledao sam, a ispred mene nalazilo se veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojiti. Tu su bili ljudi iz svakoga naroda, plemena, rase i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom. Imali su na sebi duge bijele ogrtače i u rukama su držali palmine grane. ¹⁰ Vikali su jakim glasom: »Spasenje pripada našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu!« ¹¹ Svi su anđeli stajali oko prijestolja, starješina i četiriju bića. Pali su ničice pred prijestoljem i slavili Boga. ¹² Govorili su: »Amen! Hvala, slava, mudrost, zahvalnost, čast, moć i snaga pripadaju našem Bogu uvijek i zauvijek. Amen!«

¹³ Tada me jedan starješina upitao: »Tko su ovi ljudi u dugim bijelim ogrtačima? Odakle su došli?«

¹⁴ Odgovorio sam mu: »Gospodine, ti to znaš.«

A starješina mi je rekao: »Ovo su oni što su prošli veliku patnju. Oprali su i izbijelili svoje ogrtače u Janjetovoj krvi. ¹⁵ Zato sada stoje pred Božjim prijestoljem i danonoćno ga štuju u njegovom hramu. Onaj što sjedi na prijestolju štitit će ih svojom prisutnošću. ¹⁶ Oni nikada više neće biti gladni ni žedni. Nikada im više neće naškoditi sunce ni vrućina. ¹⁷ Janje na sredini prijestolja bit će njihov pastir. Vodit će ih na izvore vode koja daje život, a Bog će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju.«

Sedmi pečat

8 Kad je Janje otvorilo sedmi pečat, na Nebu je nastala tišina oko pola sata. ² Tada sam vidio onih sedmoricu anđela koji stoje pred Bogom. Dobili su sedam truba.

³ Tada je došao drugi anđeo i stao pokraj žrtvenika. Držao je zlatnu posudu za tamjan^[e]. Dobio je puno tamjana da ga prinese s molitvama svih Božjih svetih ljudi na zlatni žrtvenik ispred prijestolja. ⁴ I dim tamjana, zajedno s molitvama Božjih svetih ljudi, digao se iz anđelove ruke prema Bogu. ⁵ Anđeo je tada uzeo posudu za tamjan, napunio je vatrom sa žrtvenika i bacio na Zemlju. Uslijedili su grmljavina, tutnjava, munje i potres.

Sedmorica anđela trube

⁶ Tada su se ona sedmorica anđela sa sedam truba pripremila da zatrube.

⁷ Prvi je anđeo zatrubio i pojavile su se tuča i vatra pomiješane s krvlju. Bačene su na Zemlju i trećina je Zemlje izgorjela. Izgorjela je i trećina drveća te sva zelena trava. ⁸ Drugi je anđeo zatrubio i nešto poput velike plamteće planine bilo je bačeno u more. Trećina mora pretvorila se u krv. ⁹ Trećina je morskih živih bića izginula, a trećina je brodova bila uništena.

¹⁰ Treći je anđeo zatrubio i neka je velika zvijezda, koja je gorjela kao baklja, pala s neba. Pala je na trećinu rijeka i na izvore vode. ¹¹ Zvijezda se zvala Pelin^[f]. Trećina sve vode pretvorila se u pelin i mnogo je ljudi umrlo pijući gorku vodu.

¹² Četvrti je anđeo zatrubio i trećina je Sunca bila pogođena zajedno s trećinom Mjeseca i trećinom zvijezda. Dakle, trećina njih je potamnjela pa je trećina dana ostala bez svjetlosti, kao i trećina noći.

¹³ Tada sam pogledao gore i začuo orla kako leti visoko u zraku. Vikao je jakim glasom: »Jao, jao, jao onima što žive na Zemlji kad se razlegne zvuk truba još trojice anđela!«