Beginning

1 Pozdrav od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od našega brata Timoteja, Božjoj Crkvi u Korintu i svim Božjim ljudima u cijeloj Ahaji.

² Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista.

Zahvala

³ Hvalite Boga, Oca našega Gospodina Isusa Krista, milostivog Oca i Boga, koji je izvor svake utjehe. ⁴ On nas tješi u svim nevoljama da bismo i mi mogli tješiti one koji se nalaze u bilo kakvoj nevolji, istom utjehom koju nama daje Bog. ⁵ Jer, kao što su obilne Kristove patnje koje nas snalaze, tako uživamo i obilje utjehe, po Kristu. ⁶ Ako smo pritisnuti nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako smo utješeni, to je da bismo vas utješili da možete strpljivo podnositi iste patnje koje i mi podnosimo. ⁷ Mi se čvrsto uzdamo u vas jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama naše patnje, dijeliti i našu utjehu.

⁸ Braćo i sestre, želimo da znate kakve smo nevolje imali u Aziji. Bili smo opterećeni više negoli smo mogli podnijeti, toliko da smo čak izgubili nadu da ćemo preživjeti. ⁹ Osjećali smo da nam se sprema smrtna osuda. No to se dogodilo da se ne bismo više pouzdavali u sebe nego u Boga koji uskrsava mrtve. ¹⁰ On nas je izbavio iz velike smrtne opasnosti, a izbavljat će nas i dalje. Svoje smo nade položili u njega i on će nas i dalje spašavati. ¹¹ I vi nam možete pomoći svojim molitvama. Tada će mnogi zahvaljivati Bogu za nas—i Bog će nas blagosloviti zbog brojnih molitava.

Pavao mijenja svoj plan

¹² Ponosni smo što možemo mirne savjesti reći da je sve što smo u svijetu učinili bilo iskreno i u čistoći srca koja dolazi od Boga, pogotovo prema vama. Nije nas pokretala svjetovna mudrost, nego Božja milost. ¹³ Pišemo vam samo ono što možete pročitati i razumjeti. A vjerujem da ćete nas potpuno razumjeti, ¹⁴ kao što ste nas djelomično već razumjeli, te da ćete shvatiti da se možete ponositi nama, kao što ćemo se i mi ponositi vama onoga dana kad ponovo dođe naš Gospodin Isus.

¹⁵ Budući da sam bio uvjeren u to, odlučio sam prvo doći k vama da biste imali dvostruke koristi. ¹⁶ Namjeravao sam vas posjetiti na svome putu u Makedoniju, a zatim i pri povratku iz nje, da biste me vi otpremili u Judeju. ¹⁷ Jesam li olako smišljao te planove? Jesu li moje odluke donesene onako kako to radi svijet, tako da istodobno kažem i »da« i »ne«?

¹⁸ No Božja je riječ pouzdana i on mi je svjedok da ono što vam kažem nije nikada istodobno i »da« i »ne«. ¹⁹ Jer, Božji Sin, Isus Krist, o kojem smo propovijedali među vama Sila, Timotej i ja, nije bio i »da« i »ne«. Naprotiv, u Kristu je uvijek »da«. ²⁰ Jer, koliko god da ima Božjih obećanja, sva u njemu imaju svoje »da«. Zbog toga i mi po Kristu kažemo »Amen« na Božju slavu. ²¹ Bog je taj koji i nama i vama omogućuje da stojite čvrsto u Kristu. On je taj koji nas je odabrao i osnažio za svoje djelo^[a]. ²² Obilježio nas je znakom svoga vlasništva i dao nam svoga Duha koji je u našim srcima jamstvo da će ispuniti sve što je obećao.

²³ Pozivam Boga za svjedoka, života mi moga; nisam ponovo došao u Korint jer sam vas želio poštedjeti. ²⁴ To ne znači da pokušavamo nadzirati vašu vjeru, jer vi čvrsto stojite u njoj, već zajedno s vama radimo, za vašu radost.

2 Tako sam, dakle, odlučio da vas ne žalostim kad ponovo dođem k vama. ² Jer, ako ja rastužim vas, tko će onda razvedriti mene ako ne vi koje sam rastužio? ³ A pisao sam vam tako da me ne bi, kad dođem k vama, rastužili oni koji bi me trebali razveseliti. Vjerovao sam da će svima vama biti drago ako budem zadovoljan. ⁴ Pisao sam vam u velikoj tuzi, slomljenog srca i u suzama, ne da bih vam nanio bol, nego da biste znali koliko je velika moja ljubav prema vama.

Opraštanje

⁵ No, ako je tko koga rastužio, nije rastužio mene, nego donekle sve vas—ne želim pretjerivati. ⁶ Ova kazna, koju je većina dosudila čovjeku o kojem govorim, dovoljna je. ⁷ Umjesto toga, oprostite mu i ohrabrite ga, da ga ne bi svladala pretjerana tuga. ⁸ Zato vas molim, iskažite mu ljubav. ⁹ Evo zašto sam vam pisao: da vas ispitam i vidim hoćete li biti poslušni u svemu. ¹⁰ Ako vi nekome oprostite, opraštam mu i ja. A što sam oprostio—ako sam imao išta—to sam, pred Kristom, napravio radi vas, ¹¹ da nas ne nadmudri Sotona jer vrlo dobro znamo njegove nakane.

U Troadi

¹² Došao sam u Troadu da propovijedam Radosnu vijest o Kristu. Iako mi je Gospodin dao priliku da ondje služim, ¹³ bio sam jako zabrinut jer tamo nisam našao svoga brata Tita. Tako sam se pozdravio s njima i otišao u Makedoniju.

Pobjeda u Kristu

¹⁴ Ali, hvala Bogu koji nas po Kristu uvijek vodi u pobjedu. On kroz nas svuda širi znanje o sebi, poput ugodnog mirisa. ¹⁵ Mi smo Bogu ugodan Kristov miris, kako među onima koji su na putu spasenja tako i među onima koji su na putu uništenja. ¹⁶ Onima koji su na putu propasti to je smrad smrti koji vodi u smrt, a onima koji su na putu spasenja to je miris života koji vodi u život. Tko je sposoban za takav zadatak? ¹⁷ Nismo oni koji trguju Božjom riječju zbog dobitka, kao što mnogi rade. Ne, mi u Kristu govorimo iskreno, znajući da govorimo od Boga poslani i u Božjoj prisutnosti.

Sluge Novoga saveza s Bogom

3 Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? ² Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. ³ Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima.

⁴ Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. ⁵ Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe—naša sposobnost dolazi od Boga. ⁶ On nas je osposobio da budemo sluge Novog saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život.

⁷ Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem—a vodilo je u smrt— ⁸ koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? ⁹ Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! ¹⁰ Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. ¹¹ Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje?

¹² Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. ¹³ Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. ¹⁴ Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. ¹⁵ Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. ¹⁶ Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. ¹⁷ Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, ¹⁸ tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.

Blago u glinenim posudama

4 Po Božjoj milosti imamo ovu službu i zato ne posustajemo. ² Umjesto toga, odrekli smo se sramotnih i skrivenih stvari i ne koristimo se lukavošću. Ne iskrivljujemo Božju poruku, nego poučavamo istinu i preporučujemo se savjesti svakoga čovjeka pred Bogom. ³ A ako je Radosna vijest, koju propovijedamo, zastrta velom, zastrta je samo za one koji su na putu uništenja. ⁴ Onima koji ne vjeruju, bog ovoga svijeta^[b] zaslijepio je um, da ne bi vidjeli svjetlo Radosne vijesti o slavi Krista koji je Božja slika. ⁵ Mi ne propovijedamo o sebi, nego propovijedamo o Isusu Kristu kao Gospodinu i govorimo da smo vaši sluge radi Isusa. ⁶ Bog koji je rekao: »Neka svjetlo zasja iz mraka!«, isti je Bog čije je svjetlo zasjalo u našim srcima tako što nam je dao da upoznamo Božju slavu na Kristovom licu.

⁷ Mi imamo ovo blago, ali smo poput glinenih posuda tako da bude očito da izvanredna moć dolazi od Boga, a ne od nas. ⁸ Stalno nas pritišću nevolje, ali nismo slomljeni. Zbunjeni smo, ali nismo očajni. ⁹ Progonjeni smo, ali ne i napušteni; oboreni smo, ali ne i uništeni. ¹⁰ Na svojim tijelima uvijek nosimo Isusovu smrt, da bi se i Isusov život jednako jasno vidio u našim tijelima. ¹¹ Mi, koji smo živi, neprestano smo u smrtnoj opasnosti radi Isusa, tako da bi se Isusov život jasno pokazao na našim smrtnim tijelima. ¹² Smrt, dakle, djeluje u nama, a život u vama.

¹³ Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,^[c] i mi vjerujemo te zato i govorimo. ¹⁴ Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. ¹⁵ Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.

Život po vjeri

¹⁶ Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. ¹⁷ Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. ¹⁸ Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.