Book of Common Prayer
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[a]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[b], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
Bog vlada nad narodima
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Plješćite rukama, svi narodi,
vičite Bogu glasom radosnim.
2 BOG je strašan, on je Svevišnji,
nad svom zemljom Kralj veliki.
3 Narode nam je podložio,
plemena pod naše noge stavio.
4 Nasljedstvo nam je izabrao,
na ponos Jakovu, kojeg je volio.
5 Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje,
BOG ide u pratnji zvučne trube.
6 Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte!
Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!
7 Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta,
zato mu hvalospjev pjevajte!
8 Bog vlada nad narodima,
na svetom prijestolju sjedi.
9 Okupljaju se vladari naroda
s narodom Boga Abrahamova
jer Božji su svi moćnici[a] svijeta,
uzvišen je visoko nad svima.
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[b],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
Božji savez s Abramom
15 Nakon ovih događaja, BOG je govorio Abramu u viziji:
»Ne boj se, Abrame.
Ja ću te štititi,
dat ću ti veliku nagradu.«
2 Abram je odgovorio: »Gospodaru BOŽE, što ćeš mi dati? Nemam djece, a moj će nasljednik biti Eliezer iz Damaska. 3 Nisi mi dao potomstvo pa će taj rob biti moj nasljednik.«
4 Tada mu je BOG rekao: »Neće on biti tvoj nasljednik, nego će ti sin biti nasljednik.«
5 Zatim je izveo Abrama van i rekao: »Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti—toliko će biti tvoje potomstvo.«
6 Abram je povjerovao BOGU. I BOG mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.
7 Zatim mu reče: »Ja sam BOG, koji te izveo iz Ura Kaldejskog[a] da ti dam ovu zemlju, da je zaposjedneš.«
8 »Gospodaru BOŽE«, rekao je Abram, »kako mogu znati da ću je zaposjesti?«
9 BOG mu je odgovorio: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i golubića.«
10 Abram mu sve to donese i rasiječe na polovice pa ih sve stavi jednu nasuprot druge. Samo ptice nije rasjekao. 11 Tada su se ptice grabljivice počele obrušavati na strvine, a Abram ih je tjerao.
17 Kad je sunce zašlo i pao mrak, pojavila se posuda sa zadimljenim žarom i plamteća baklja[a] te su prošli između rasječenih dijelova životinja[b].
18 Toga je dana BOG sklopio savez s Abramom i obećao: »Tvojim potomcima dajem ovu zemlju, od egipatske rijeke do velike rijeke Eufrat. 19 Zemlja je to Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca, 20 Hetita, Perižana, Rafajaca, 21 Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.«
Bogoštovlje Staroga saveza
9 I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. 2 U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. 3 Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. 4 Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. 5 Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti.[a]
6 U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu.[b] 7 No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.[c] 8 Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. 9 To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. 10 Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza.[d]
Bogoštovlje Novoga saveza
11 No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. 12 Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. 13 Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima—ali samo tjelesno. 14 Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela[e], da možemo služiti živome Bogu.
Čovjek kod ribnjaka
5 Nakon toga, bio je židovski blagdan pa se Isus zaputio u Jeruzalem. 2 U Jeruzalemu se uz Ovčja vrata nalazi ribnjak. Na aramejskom se zove »Bethesda«, a ima pet natkrivenih trijemova. 3 Ispod njih je ležalo mnogo bolesnika, slijepaca, invalida i nepokretnih.[a] 4 [b] 5 Ondje je bio i čovjek koji je bolovao već trideset i osam godina. 6 Isus ga je vidio kako leži i znao je da već dugo boluje. Upitao ga je: »Želiš li ozdraviti?«
7 Bolesnik mu je odgovorio: »Gospodine, nema nikoga tko bi mi pomogao da uđem u ribnjak kad se uzburka voda. Kad krenem prema vodi, uvijek netko drugi uđe u nju prije mene.«
8 »Ustani«, na to će mu Isus, »uzmi svoj ležaj i hodaj!« 9 Čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoj ležaj i počeo hodati.
10 Bio je šabat, dan odmora, pa su Židovi počeli govoriti čovjeku kojega je Isus ozdravio: »Danas je šabat. To što nosiš ležaj na šabat protivi se našem Zakonu!«
11 On im je odvratio: »Čovjek, koji me ozdravio, rekao mi je: ‘Uzmi svoj ležaj i hodaj.’«
12 Na to su ga upitali: »Koji ti je čovjek rekao da uzmeš svoj ležaj i hodaš?«
13 No on nije znao tko je bio čovjek koji ga je ozdravio. Na tom je mjestu bila velika gužva i Isus se neopaženo udaljio.
14 Kasnije ga je Isus pronašao u Hramu i rekao mu: »Vidiš, sada si zdrav. Ne griješi više, da ti se ne dogodi nešto gore!«
15 Čovjek je otišao i rekao Židovima da je Isus taj koji ga je iscijelio.
16 A Židovi su počeli progoniti Isusa jer je sve to činio na šabat. 17 Isus im je odgovorio: »Moj Otac nikada ne prestaje raditi. Tako i ja radim.«
18 Te su riječi bile povod Židovima da još više nastoje ubiti Isusa. Jer, ne samo što je kršio zakon o šabatu nego je Boga nazivao svojim Ocem. Izjednačio je sebe s Bogom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International