Book of Common Prayer
Molitva za vodstvo i zaštitu
[a] Davidova pjesma.
1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,[b]
2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem.
Ne daj da doživim poniženje,
ne daj da mi se neprijatelji smiju.
3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje,
a sramit će se koji te olako iznevjere.
4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE,
kako trebam živjeti, pouči me.
5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu.
Ti si moj Bog i moj Spasitelj,
tebi oduvijek vjerujem.
6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti
jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.
7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti
niti svega što sam činio iz buntovnosti.
Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti
i u svojoj vjernoj ljubavi.
8 BOG je dobar i postupa pravedno,
grešnike poučava kako živjeti.
9 Skromne usmjerava pravim putem,
vodi ih i pokazuje kako ići dalje.
10 BOG je primjer vjernosti i istine
za one koji drže njegov savez i zapovijedi.
11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela
jer sam učinio toliko zla.
12 Kad ljudi štuju BOGA
on ih uči ispravno živjeti.
13 Oni će uživati u blagostanju,
a njihova će djeca naslijediti zemlju.
14 BOG savjetuje one koji ga štuju,
uči ih o svome savezu.
15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć,
samo on me izbavlja iz nevolje.[c]
16 K meni se okreni i smiluj se
jer sam usamljen i jadan.
17 Riješi moje brige,
oslobodi me nevolja.
18 Pogledaj moj jad i muku
i oprosti sve moje grijehe.
19 Gledaj koliko neprijatelja imam
i koliko me oni mrze.
20 Zaštiti me! Spasi me!
Ne daj da me osramote
jer se uzdam u tebe.
21 Čuvaju me dobrota i iskrenost,
čekam te sve dok ne dođeš.
22 Od svake opasnosti,
spasi narod Izraela, Bože.
Zahvala Bogu za izvršenje pravde
[a] Voditelju zbora, »almut laben«[b]. Davidova pjesma.
1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim,
pričati o svim tvojim čudesnim djelima.
2 Radosno ću radi tebe klicati,
glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.
3 Moji neprijatelji uzmiču,
pred tobom posrću i umiru.
4 Jer, zauzeo si se za moju stvar,
zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.
5 Osudio si narode, uništio zlikovce,
zauvijek izbrisao njihovo ime.
6 Neprijatelji su poraženi!
Razorio si njihove gradove,
nestat će svako sjećanje na njih.
7 No BOG vlada zauvijek.
Njegovo je prijestolje pravde.
8 Svima na svijetu sudi pravedno,
narodima presuđuje pošteno.
9 BOG je sklonište ljudima u patnji,
sigurna luka u vremenima nevolje.
10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju.
BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.
11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte!
Njegova djela svima razglasite.
12 On se osvećuje za prolivenu krv,
i dobro pamti,
a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.
13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE.
Pogledaj, neprijatelji me progone.
Spasi me od ‘vrata smrti’,
14 da te na vratima Jeruzalema[c] pjesmom mogu hvaliti,
da se zbog spasenja mogu radovati.«
15 Narodi su upali u jamu
koju su drugima kopali,
uhvatili su se u svoju zamku.
16 Jer, BOG je poznat da sudi pravedno,
a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon[d] Selah
17 Zli će otići u svijet smrti,
kao i svi narodi koji Boga odbacuju.
18 A oni kojima je potrebna pomoć,
neće ostati zaboravljeni,
njihova nada neće propasti.
19 Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili.
Nek' se narodima pred tobom sudi.
20 Nek' strahuju od tebe, BOŽE,
nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah
BOŽJI prijatelj
Davidova pjesma.
1 Tko može živjeti u tvom šatoru[a], BOŽE?
Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo?
2 Onaj tko živi bez grijeha,
čini što je pravedno
i od srca govori istinu.
3 Takvi jezikom ne kleveću
drugom ne nanose zlo
niti bližnjega vrijeđaju.
4 Preziru one koji Boga odbacuju,
a časte one koji BOGA poštuju.
Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše,
čak i kada je na njihovu štetu.
5 Ako novac posude, ne uzimaju kamatu.
Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne.
Tko tako radi, nikad neće propasti.
6 Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, 7 i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. 8 Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. 9 No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. 10 Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. 11 Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. 12 Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.
13 Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. 14 Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.
15 Tada je Bog rekao Noi: 16 »Izađite iz arke—ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. 17 Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«
18 I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. 19 Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama—sve što se kreće na zemlji—izašlo je iz arke.
Božje obećanje
20 Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik[a] pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice[b] na žrtveniku.
21 BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.
22 Sve dok bude zemlje,
bit će sjetve i žetve,
hladnoće i vrućine,
ljeta i zime,
dana i noći,
i više neće prestati.«
Isus je naš vrhovni svećenik
14 Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. 15 Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. 16 Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.
5 Svaki vrhovni svećenik bira se među ljudima i postavlja pred Boga da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2 On i sâm ima slabosti i zato može biti blag prema onima koji su u neznanju i koji griješe. 3 Zbog toga mora ponuditi žrtvu i za vlastite grijehe i za grijehe drugih.
4 Nitko ne određuje samoga sebe za taj posao, nego ga poziva Bog, kao što je pozvao i Arona. 5 Tako ni Krist nije sâm prisvojio slavu kad je postao vrhovni svećenik. Proslavio ga je onaj koji mu je rekao:
»Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.«[a]
6 Kao što i na drugome mjestu kaže:
»Ti si svećenik zauvijek,
kakav je bio Melkisedek.«[b]
23 Dok je Isus bio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe, mnogi su povjerovali u njega jer su vidjeli čuda koja je činio. 24 No Isus se njima nije povjeravao jer je dobro poznavao kakvi su ljudi. 25 Nitko mu nije trebao reći kakvi su jer je poznavao ljudsko srce.
Isus i Nikodem
3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. 2 Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«
3 Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«
4 »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«
5 Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. 6 Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. 7 Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. 8 Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«
9 »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.
10 Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. 11 Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. 12 Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? 13 Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.
14 Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, 15 da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International