Book of Common Prayer
Jutarnja molitva
Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma.
1 Poslušaj me, BOŽE,
shvati moje uzdisaje.
2 Moj Bože i kralju,
slušaj moje vapaje,
jer tebi se molim.
3 Svakog jutra, BOŽE, čuješ mi glas.
Već sam u rano jutro spreman
i samo tvoju pomoć čekam.
4 Ti si Bog koji ne voli zlo,
zli ne mogu biti u tvojoj blizini.
5 Oholi[a] ti ne prilaze,
mrziš one koji čine zlo.
6 Ti, BOŽE, uništavaš lažljivce,
gade ti se nasilje i prijevara.
7 Zbog obilja tvoje ljubavi,
ući ću u dom tvoj.
U tvome svetom Hramu,
slavit ću te i štovati.
8 BOŽE, vodi me u svojoj pravdi.
Zbog mojih neprijatelja,
u svoju me volju uputi.
9 Nikad ne govore istinu
i drugima žele propast.
Grlo im je kao otvoreni grob,
jezike koriste za prijevaru.
10 Proglasi ih krivima, Bože!
Nek' se uhvate u svoje zamke.
Protjeraj ih, puno su zla činili,
i protiv tebe su se pobunili.
11 Nek' se raduju svi koji se k tebi sklanjaju,
neka zauvijek veselo pjevaju.
Zaštiti one koji te vole,
takvi su sretni zbog tebe.
12 Jer ti, BOŽE, blagoslivljaš one koji te slušaju,
čuvaš ih svojom dobrotom kao štitom.
Molitva tjeskobnog čovjeka
Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu[b]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kori me u svom bijesu.
2 Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam.
Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću.
3 Duša mi je duboko potresena.
BOŽE, koliko ću te čekati?
4 Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati,
spasi me radi svoje vjerne ljubavi.
5 Jer, mrtav neću pjevati o tebi,
ta tko će ti iz groba zahvaliti.
6 Onemoćao sam od jecanja.
Suzama noću jastuk natapam,
krevet svoj tugom zalijevam.
7 Oči mi propadaju od žalosti,
ostarile su od moje tjeskobe.
8 Dalje od mene svi koji činite zlo
jer BOG je čuo moj plač.
9 Čuo je BOG da molim za milost.
BOG je uvažio moju molbu.
10 Strahovat će svi moji neprijatelji,
uzmaknut će i bit će osramoćeni.
Molitva za izvršenje pravde
1 BOŽE, zašto si tako daleko?
Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje?
2 Zli oholo progone siromašne.
Neka se zapletu u svoje zamke!
3 Razmeću se svojim žudnjama,
pohlepni su i BOGA proklinju.
4 Preponosni su da bi Boga slijedili,
misle: »Bog ne gleda što radimo«.
5 Uvijek uspiju u svemu što čine.
Tvoji su im zakoni neshvatljivi,
izruguju sve svoje neprijatelje.
6 Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi,
nesreća nas neće zadesiti.«
7 Govore pogrde, prijetnje i laži,
njihove riječi tlače i uništavaju.
8 Čekaju u zasjedi pored sela,
u tajnosti ubijaju nevine,
traže bespomoćne žrtve.
9 Vrebaju kao lavovi u zasjedi,
da zgrabe bespomoćan plijen.
Jadnika uhvate u zamku i odvuku.
10 Njihove žrtve ruše se i padaju,
svladane u surovom napadu.
11 Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog,
ne gleda me i ništa ne vidi.«
12 Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto!
Sjeti se patnje nedužnih!
13 Zašto bi zlikovac prezirao Boga?
Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti?
14 Ali ti vidiš svu muku i jad
jer gledaš slaboga i zaboravljenoga.
U tebe se on uzdaje
jer ti si onaj koji mu pomaže.
15 Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu.
Kazni ih za njihove zločine,
spriječi da i dalje tako rade.[a]
16 BOŽE, ti si kralj zauvijek!
Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati.
17 Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih,
ohrabruješ ih i pažljivo slušaš.
18 Braniš siročad i zlostavljane,
da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.
Pouzdanje u BOGA
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Uzdam se u BOGA i sigurnost u njemu nalazim.
Zašto mi onda govorite
da odletim kao ptica u planine?
2 Gledajte, zlikovci pripremaju oružje,
biraju strijele i pritežu lukove,
iz tame gađaju poštene ljude.
3 Što da rade pravedni ljudi
kada se ruši sve oko njih?
4 BOG je u svome svetom Hramu,
BOG vlada na nebesima.
On vidi sve što se događa,
pažljivo provjerava ljude.
5 BOG prosuđuje tko čini dobro, a tko ne,
mrzi svakoga tko voli nasilje.
6 Na zle će sasipati užareni žar
i kišu gorućega sumpora.
Spalit će ih vrući vjetar.
7 Jer, BOG je pravedan i voli pravdu.
Pravedni će živjeti u njegovoj blizini.[b]
Prvi grijeh
3 Zmija je bila lukavija od svih divljih životinja koje je stvorio BOG. Ona upita ženu: »Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti ni sa jednog stabla u vrtu?«
2 Žena odgovori: »Smijemo jesti plodove sa svih stabala u vrtu, 3 osim sa jednoga. Bog je rekao: ‘Nemojte jesti plod stabla koje je usred vrta! Ne dirajte ga, da ne umrete!’«
4 Tada zmija reče ženi: »Ne, nećete umrijeti. 5 Nego, Bog zna da će vam se otvoriti oči kad pojedete taj plod. I bit ćete kao Bog—znat ćete što je dobro, a što zlo.«
6 Žena je vidjela da plod lijepo izgleda, da je dobar za jelo i da je poželjan jer će je učiniti mudrom. Stoga, ubere plod stabla i pojede ga. A dala je i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. 7 Tada su se oboma otvorile oči i spoznali su da su goli. Zato su spleli smokvinog lišća i napravili si pregače.
8 Potom su čuli korake BOGA, koji je hodao vrtom za večernjeg povjetarca, pa su se sakrili od BOŽJE prisutnosti među drveće u vrtu. 9 BOG je pozvao čovjeka i upitao ga: »Gdje si?«
10 Čovjek je rekao: »Čuo sam da si u vrtu i uplašio sam se, jer sam gol, pa sam se sakrio.«
11 »Tko ti je rekao da si gol?« upita ga Bog. »Zar si jeo plod stabla koji sam ti zabranio jesti?«
12 »Žena koju si dao da bude uz mene«, odgovori čovjek, »dala mi je plod sa stabla pa sam jeo.«
13 Tada BOG upita ženu: »Što si učinila?«
»Zmija me prevarila«, kaže žena, »pa sam jela.«
Posljedice grijeha
14 BOG je rekao zmiji:
»Zato što si to učinila,
neka si prokleta
među svim životinjama,
bilo pitomima ili divljima!
Na trbuhu ćeš puzati
i prašinu jesti
svih dana svog života.
15 A ja ću zametnuti neprijateljstvo
između tebe i žene,
između tvog potomstva
i njezinog potomstva.
On će ti glavu gaziti,
a ti ćeš mu petu gristi.«
16 A ženi je rekao:
»U trudnoći ću ti povećati muke
i u bolovima ćeš rađati djecu.[a]
Htjet ćeš vladati svojim mužem,
ali on će vladati tobom.«[b]
17 Zatim je rekao čovjeku:
»Zato što si poslušao svoju ženu i jeo plod stabla,
za koji sam ti zapovjedio da ga ne jedeš,
neka je zemlja prokleta zbog tebe.
Uz težak ćeš se rad od nje hraniti
svih dana svog života.
18 Ona će ti puštati trnje i korov,
a ti ćeš se hraniti poljskim biljkama.
19 U znoju ćeš lica svog kruh jesti
dok se u zemlju ne vratiš.
Jer, iz zemlje si stvoren;
prah si i u prah ćeš se vratiti.«
20 Adam je svojoj ženi dao ime Eva[c] jer je ona majka svih živih.
21 BOG je čovjeku i njegovoj ženi načinio odjeću od životinjske kože i odjenuo ih.
Adam i Eva izbačeni iz vrta
22 Zatim je BOG rekao: »Gle, ljudi su postali poput nas—znaju što je dobro, a što zlo. Ne smijemo dopustiti da uberu plod sa stabla života, da ga ne bi pojeli i živjeli zauvijek!«
23 Zato ih je BOG protjerao van iz edenskog vrta, da obrađuju zemlju od koje je čovjek i stvoren. 24 Prognao je tako ljude iz edenskog vrta. Istočno od vrta postavio je krilata bića[d] i vatreni mač, koji se kretao na sve strane, da čuvaju put prema stablu života.
Naše spasenje
2 Zato moramo obratiti više pozornosti na ono što smo čuli, da ne bismo skrenuli s pravoga puta. 2 Učenje koje su prenijeli anđeli pokazalo se istinitim i svako kršenje i neposluh primilo je odgovarajuću kaznu. 3 Kako ćemo izbjeći kaznu ako zanemarimo tako veliko spasenje? To je spasenje prvi najavio Gospodin, a potom su nam ga potvrdili oni koji su ga čuli. 4 Bog ga je i sâm potvrdio znacima, čudima i različitim silnim djelima, kao i darovima Svetog Duha koje je razdijelio prema svojoj volji.
5 Bog nije namijenio anđelima da vladaju budućim svijetom o kojem govorimo. 6 Ipak, netko je na nekome mjestu u Svetom pismu rekao:
»Što je čovjek da misliš o njemu?
Što je sin čovječji da brineš za njega?
7 Nakratko si ga učinio nižim od anđela,
ali si ga okrunio slavom i čašću.
8 Sve si njemu podložio.«[a]
Bog je stavio sve pod njegovu vlast i tako nije ostalo ništa što mu nije podređeno. Pa, ipak, još ne vidimo da mu se sve pokorava. 9 Isus je kratko vrijeme bio niži od anđela, ali sada ga vidimo ovjenčanog slavom i čašću zbog smrti koju je pretrpio. Tako je, zbog Božje milosti, Isus umro za dobrobit svih ljudi.
10 Bog, koji je sve stvorio prema svojoj volji, želio je imati mnogo sinova koji će sudjelovati u njegovoj slavi pa je bilo potrebno da kroz patnju učini savršenim onoga koji ih vodi u spasenje.
Ivan govori o Isusu
(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17)
19 A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite[a] da ga upitaju: »Tko si ti?«
20 Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.«
21 »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?«
»Nisam«, rekao je.
»Jesi li Prorok[b]?«
»Ne«, odvratio je.
22 Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?«
23 A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije:
»Ja sam glas onoga koji viče u pustinji:
‘Poravnajte put za Gospodina!’«[c]
24 Te su ljude poslali farizeji[d]. 25 Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«
26 »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete. 27 On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«
28 Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International