Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
Terahovi potomci
27 Ovo je Terahovo potomstvo:
Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran.
Haranu se rodio Lot. 28 Haran je umro za života svog oca, u Uru Kaldejskom, u zemlji gdje je rođen.
29 I Abram i Nahor su se oženili. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova Milka. Milka je bila kći Harana koji je još imao i kćer Isku. 30 Saraja nije imala djece jer je bila neplodna.
31 Terah je uzeo sina Abrama, unuka Lota, Haranovog sina, i svoju snahu Saraju, Abramovu ženu, pa se s njima zaputio iz Ura Kaldejskog u zemlju Kanaan. No kad su stigli do Harana, ondje su se i nastanili.
32 Terah je živio 205 godina i umro je u Haranu.
Božji poziv i obećanje Abramu
12 BOG je rekao Abramu: »Ostavi svoju zemlju, svoju rodbinu i dom svog oca. Idi u zemlju koju ću ti pokazati.
2 Učinit ću od tebe velik narod
i blagoslovit ću te.
Ime ću ti učiniti velikim,
i ti ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslivljat ću one koji tebe blagoslivljaju,
a proklinjat one koji tebe proklinju.
Po tebi će biti blagoslovljeni
svi narodi na zemlji.«
4 I Abram je krenuo, kao što mu je BOG rekao, a s njim je pošao i Lot. Abram je imao sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 5 Sa sobom je poveo svoju ženu Saraju, nećaka Lota, uzeo je svu imovinu koju su stekli i sve robove koje su imali u Haranu. Zaputili su se u zemlju Kanaan. Kad su stigli, 6 Abram je prošao zemljom sve do mjesta Šekem, do poznatoga hrasta Moreh[a]. Tada su ondje živjeli Kanaanci.
7 BOG se pokazao Abramu i rekao mu: »Ovu ću zemlju dati tvome potomstvu.«
Ondje je Abram napravio žrtvenik BOGU koji mu se pokazao. 8 Potom je otišao u brda, istočno od Betela, gdje je razapeo svoj šator. Betel mu je bio na zapadu, a Aj na istoku. Abram je ondje napravio žrtvenik BOGU i štovao BOGA[b].
Svećenik Melkisedek
7 Melkisedek je bio kralj Salema i svećenik Svevišnjega Boga. On je izašao pred Abrahama kad se ovaj vraćao nakon pobjede nad kraljevima i blagoslovio ga, 2 a Abraham mu je dao desetinu svega što je imao. Melkisedek u prijevodu prije svega znači »kralj pravde«, a potom i »kralj Salema«, što znači »kralj mira«. 3 Nitko ne zna tko su bili Melkisedekovi roditelji. Nitko ne zna njegovo obiteljsko stablo. Nitko ne zna kad je rođen i kad je umro. Melkisedek je poput Božjega Sina i ostaje zauvijek svećenik.
4 Pogledajte, dakle, veličinu ovog čovjeka kojemu je čak i Abraham, otac naroda, dao desetinu plijena. 5 Levijevim potomcima, koji postaju svećenici, Mojsijev zakon naređuje da ubiru desetinu od naroda. Oni je ubiru od svojih sunarodnjaka iako su i oni Abrahamovi potomci. 6 Melkisedek nije bio iz Levijevog plemena, ali je uzeo desetinu od Abrahama i blagoslovio ga; njega kojemu je sâm Bog dao obećanja. 7 A nema sumnje da važnija osoba uvijek blagoslivlja onu manje važnu. 8 U jednom slučaju desetinu ubiru svećenici koji su smrtni. U drugom slučaju pak desetinu ubire onaj za kojeg Sveto pismo svjedoči da je vječno živ. 9 Moglo bi se čak reći da je Levi, koji ubire desetinu, zapravo po Abrahamu dao desetinu Melkisedeku. 10 Levi tada još nije bio rođen, ali je postojao u tijelu svog pretka Abrahama kada ga je susreo Melkisedek.
11 Izraelski je narod dobio Zakon posredovanjem levitskoga svećeničkog reda. No ljudi nisu mogli postati duhovno savršeni uz posredovanje levitskog svećenstva. Zato je bilo potrebno da se pojavi drugi svećenik, svećenik poput Melkisedeka, a ne poput Arona. 12 A kada se mijenja svećenik, treba mijenjati i Zakon. 13 Ovo se, naime, sve odnosi na Krista. On nije pripadao Levijevom plemenu, nego drugom plemenu iz kojeg nitko nikada nije služio kod žrtvenika. 14 Jer, jasno je da naš Gospodin potječe iz Judinog plemena, a Mojsije to pleme nije spomenuo kada je govorio o svećenicima.
Isus je svećenik poput Melkisedeka
15 Sve postaje jasnije pojavom drugoga svećenika koji je poput Melkisedeka. 16 On nije postao svećenikom na temelju odredbi o porijeklu, već po snazi neuništivog života. 17 Ovako se govori o njemu u Svetom pismu: »Ti si svećenik zauvijek, kakav je bio Melkisedek.«[a]
16 »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«
17 »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena.
»Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. 18 »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«
19 »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. 20 »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«
21 Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. 23 No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. 24 Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«
25 »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist[a]«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«
26 A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International