Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja
Davidov »miktam«[a].
1 Čuvaj me, Bože,
uz tebe sam siguran.
2 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Gospodar
i sve moje dobro od tebe dolazi.«
3 A ti si rekao da cijeniš bogove ove zemlje,
čak da im se raduješ.[b]
4 Mnoge nevolje pratit će one
koji štuju druge bogove.
Ja neću za njih krv žrtava izlijevati,[c]
njihove idole neću slaviti.
5 BOŽE, daješ mi sve što trebam.
Moj udio je siguran.
6 Moj dio zemlje je divan,
krasno je nasljedstvo moje.
7 Slavim BOGA jer me dobro vodi,
noću moju savjest usmjerava.
8 BOG mi je uvijek u mislima,
pored mene je, neću posrnuti.
9 Zato sam sretan i pun radosti.
Moj život je siguran.
10 Jer, nećeš me ostaviti u mračnom grobu[d],
nećeš dati da tvoj vjernik istrune.
11 Pokazat ćeš mi put u život,
u tvojoj blizini radost je potpuna,
uz tebe slavlje nikada ne prestaje.
Molitva nevinog čovjeka
Davidova molitva.[e]
1 BOŽE, slušaj pravednu molbu,
obrati pažnju na moj plač,
čuj moju iskrenu molitvu.
2 Donesi dobru presudu o meni
jer tvoje oči vide što je pravedno.
3 Pretražio si moje srce,
u snu si me ispitao,
provjerio si i saznao
da ništa loše nisam rekao ni učinio.
4 Za razliku od drugih,
slijedio sam tvoje zapovijedi,
nisam postupao kao nasilnici.
5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio
i s njega nikad nisam skrenuo.
6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš.
Poslušaj me sad i čuj što govorim.
7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav,
ti, spasitelju onih koji traže zaklon
od svojih neprijatelja.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka!
U sjeni svojih krila sakrij me
9 od nasrtaja zlih ljudi,
od ubojitih neprijatelja
koji me okružuju.
10 Milost ne pokazuju,
i sobom se hvališu.
11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam.
Sad će me na zemlju srušiti.
12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede.
Skrivaju se kao gladni lavovi,
spremni na plijen skočiti.
13 Ustani, BOŽE![f] Stani pred njih, pokori ih!
Svojim mačem izbavi me od zla.
14 Svojom snagom, BOŽE,
ukloni ih iz svijeta živih.
A miljenike svoje dobro nahrani,
daj obilje za njihovu djecu i unuke.
15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje.
Kad se probudim, tvom liku se divim.
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[a] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[b].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[c] su mi suha kao osušena glina[d],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[e]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[f] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[g]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![h]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[i]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Pokvarenost čovječanstva
6 Kako su se ljudi počeli množiti i naseljavati zemlju, rađale su im se kćeri. 2 Božji su sinovi[a] primijetili ljepotu ljudskih kćeri pa ih odabirali i uzimali sebi za žene.
3 Tada je BOG rekao: »Moj duh, koji čovjeku daje život, neće u njemu ostati zauvijek jer je samo smrtnik. Neka živi još stotinu i dvadeset godina.«[b]
4 U to vrijeme, a i kasnije, na zemlji su živjeli divovi[c] jer su Božji sinovi spavali s ljudskim kćerima i one su im rađale djecu. Bili su to junaci, iz davnina poznati ratnici.
5 BOG je vidio koliko je velika čovjekova pokvarenost na zemlji—da su sve misli što dolaze iz njegovog srca stalno usmjerene na zlo. 6 Ražalostilo se BOŽJE srce te je požalio što je stvorio čovjeka na zemlji.
7 Zato je BOG rekao: »Izbrisat ću sa zemlje ljudski rod koji sam stvorio. Uništit ću i velike životinje, male životinje što gmižu po zemlji i ptice. Požalio sam što sam ih stvorio.«
8 Međutim, BOG je bio zadovoljan čovjekom po imenu Noa.
12 Pazite, braćo i sestre, da se kod nikoga od vas ne nađe nevjerno, grešno srce koje se okreće od živoga Boga. 13 Naprotiv, ohrabrujte jedan drugoga svaki dan, dok je još na snazi ovo »danas«. Tako da nikoga od vas ne zavede grijeh i učini vaše srce tvrdim. 14 Mi smo svi sudionici Kristovi ako sačuvamo isto pouzdanje koje smo imali u početku. 15 Ovako je zapisano u Svetom pismu:
»Danas kada čujete Božji glas,
neka vam ne otvrdnu srca kao u prošlosti
kad ste se protiv Boga pobunili.«[a]
16 Tko su bili ljudi koji su čuli Božji glas i pobunili se protiv njega? Nisu li to bili upravo oni koje je Mojsije izveo iz Egipta? 17 A na koga se Bog ljutio četrdeset godina? Zar ne upravo na one koji su sagriješili i potom pali mrtvi u pustinji? 18 Za koga se Bog zakleo da neće nikada ući u njegov počinak? Nije li za one koji su bili neposlušni? 19 Tako vidimo da oni nisu mogli ući u njegov počinak zbog svoje nevjere.
Svadba u Kani
2 Trećega je dana bila svadba u Kani, u Galileji. Ondje je bila Isusova majka. 2 Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu. 3 Kad je ponestalo vina, Isusova je majka rekla Isusu: »Nemaju više vina.«
4 »Draga ženo, zašto to meni govoriš?« odvratio joj je Isus. »Moje vrijeme još nije došlo.«
5 Njegova se majka obratila poslužiteljima: »Učinite što god vam kaže!«
6 Bilo je ondje šest kamenih vrčeva za vodu—kakve su Židovi upotrebljavali pri obrednom pranju[a]. Svaki od njih sadržavao je osamdeset do sto dvadeset litara[b].
7 Isus je rekao poslužiteljima: »Napunite vrčeve vodom!« I oni su ih napunili do vrha.
8 Tada im je rekao: »Sada odlijte malo i odnesite glavnom poslužitelju.«
Tako su i učinili. 9 Glavni je poslužitelj uzeo gutljaj, ali voda se pretvorila u vino. Nije znao odakle je vino došlo, no znali su poslužitelji koji su nalili vodu. Tada je glavni poslužitelj pozvao mladoženju i 10 rekao mu: »Svatko najprije poslužuje dobro vino, a potom, kad se gosti ponapiju, lošije. A ti si dobro vino čuvao sve do sada.«
11 Ovaj, prvi od svojih čudesnih znakova, Isus je učinio u Kani Galilejskoj. Time je pokazao svoje veličanstvo[c] i njegovi su učenici povjerovali u njega.
12 Nakon toga, sa svojom se majkom, braćom i učenicima spustio u Kafarnaum gdje su se zadržali nekoliko dana.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International