Book of Common Prayer
Slavni kralj
Davidova pjesma.
1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU,
njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.
2 Jer, podigao ju je na morima,
izgradio na rijekama.
3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo[a]?
Tko smije ući u njegov sveti Hram?
4 Onaj s čistim djelima i mislima,
onaj koji se ne koristi lažima,
i ne zaklinje lažnim obećanjima.
5 Takve će BOG blagosloviti,
spasiti i nevinima proglasiti.
6 Takav je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah
7 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
8 A tko je taj slavni Kralj?
On je BOG silan i snažan,
BOG nepobjediv u bitci!
9 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
10 A tko je taj slavni Kralj?
Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Radost slavljenja u Hramu
Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Kako je divno tvoje prebivalište,
Svevladaru BOŽE!
2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom,
a srce i tijelo kliču Bogu živome.
3 I vrapci si dom nalaze,
i lastavice gnijezda grade
da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika.
O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!
4 Blago onima što u tvom domu borave
i bez prestanka te hvale! Selah
5 Blago onima čija je snaga u tebi,
čije srce čezne putovati u tvoj Hram.
6 Dok prolaze dolinom Baka,
ona se ispunjava izvorima,
natapa je jesenja kiša.
7 Oni putuju od grada do grada,
do Siona gdje susreću Boga
koji je nad svim bogovima.
8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu;
saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah
9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika![a]
Naklono pogledaj lice svog izabranika.
10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu
nego tisuću bilo gdje drugdje.
Radije stojim na pragu Doma svog Boga
nego da boravim u domovima zlih.
11 BOG je sunce i štit,
BOG daje milost i slavu.
Nijedno dobro ne uskraćuje
onima koji ispravno žive.
12 BOŽE Svevladaru,
blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.
Abraham se zauzima za Sodomu
16 Kad su ta trojica krenula, pogledala su prema Sodomi, a Abraham je išao s njima da ih isprati.
17 Tada je BOG rekao u sebi: »Zašto bih skrivao od Abrahama što namjeravam učiniti? 18 Od njega će postati velik i moćan narod, i po njemu će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. 19 Neću to skrivati jer sam ga izabrao da pouči svoju djecu i potomke da slušaju BOGA i čine ono što je ispravno i pravedno. Tako ću ja, BOG, moći izvršiti ono što sam obećao Abrahamu.«
20 I BOG mu reče: »Velike su optužbe protiv Sodome i Gomore i jako je težak njihov grijeh! 21 Sići ću i vidjeti jesu li zaista radili sve ono što sam čuo u optužbama.«
22 Ona druga dvojica krenula su odande prema Sodomi, a Abraham je još stajao pred BOGOM.
23 Zatim mu se približio i upitao: »Hoćeš li zaista uništiti nedužne[a] zajedno s krivima? 24 A što ako u gradu ima pedeset nedužnih, hoćeš li ga uništiti? Zar ga nećeš poštedjeti zbog pedeset nedužnih? 25 Pa ne bi ti nešto takvo učinio. Ne bi ti pogubio nedužne zajedno s krivima, pa da nedužni prođu kao i krivi. Ma sigurno ne bi! Zar da Sudac čitavog svijeta ne postupi ispravno?«
26 A BOG je rekao: »Ako u gradu Sodomi nađem pedeset nedužnih, poštedjet ću cijelo mjesto radi njih.«
27 Abraham nastavi: »Znam da sam samo prah i pepeo, i da se nemam pravo ovako obraćati Gospodaru, 28 ali što ako nedužnih bude pet manje od pedeset? Hoćeš li tada uništiti cijeli grad?«
»Ako u gradu nađem četrdeset i pet nedužnih«, rekao je Bog, »neću ga uništiti.«
29 Abraham mu ponovo progovori: »Što ako se ondje nađe samo četrdeset nedužnih?«
Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih četrdeset.«
30 Abraham nastavi: »Neka se Gospodar ne ljuti što ponovo govorim. Što ako se nađe samo trideset nedužnih?«
Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih trideset.«
31 Abraham nastavi: »Nemam pravo ovako se obraćati Gospodaru, ali što ako se ondje nađe samo dvadeset nedužnih?«
Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih dvadeset.«
32 Abraham nastavi: »Neka se Gospodar ne ljuti ako još jednom progovorim. Što ako ih se ondje nađe samo deset?«
Bog odgovori: »Neću uništiti grad radi njih deset.«
33 Kad su završili razgovor, BOG je otišao, a Abraham se vratio kući.
13 Braćo i sestre, Bog vas je pozvao da živite u slobodi, ali nemojte da vaša sloboda postane izgovor da udovoljavate svojim sebičnim željama. Umjesto toga, služite jedni drugima u ljubavi. 14 Cijeli je Zakon sažet u jednoj zapovijedi koja glasi: »Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.«[a] 15 Ako nastavite jedni druge gristi i izjedati, pazite da se međusobno ne istrijebite.
Božji Duh i ljudska narav
16 Kažem vam: neka Duh upravlja vašim ponašanjem, tada nećete zadovoljavati žudnjama svoje tjelesne naravi. 17 Jer, želje vaše tjelesne naravi—protive se Duhu, a želje Duha—protive se tjelesnoj naravi. To se dvoje međusobno protivi tako da ne činite ono što biste željeli. 18 No ako dopustite da vas vodi Duh, niste pod upravom Zakona.
19 Djela, koja pripadaju našoj tjelesnoj naravi, potpuno su jasna: to je seksualni nemoral, nečistoća, nepristojnost, 20 štovanje lažnih bogova, vračanje i čarobnjaštvo, neprijateljstvo, izazivanje sukoba, zavist, razdražljivost, sebičnost, nesloga, razdori, strančarenje[b], 21 ljubomora, pijančevanje, orgijanje i tome slično. Što se toga tiče, upozoravam vas, kao što sam vas već prije upozoravao: oni koji takvo što čine, neće biti dio Božjega kraljevstva. 22 Plod koji daje Duh je: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost i samokontrola. Protiv toga nema nikakvog zakona. 24 Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su na križu svoju tjelesnu narav sa svim svojim djelovanjem i željama. 25 Duh je izvor našega novog života. Slijedimo, dakle, Duha!
Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide
22 Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. 23 Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«
24 Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«
25 Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. 26 Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.
Isus je Krist (Mesija)
(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21)
27 Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?«
28 Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.«
29 Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?«
Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.«
30 Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International