Book of Common Prayer
Hvalospjev Božjoj dobroti
[a] Davidova pjesma, nastala nakon što je David prevario Abimeleka, praveći se da je lud.
1 Slavit ću BOGA u sva vremena,
stalno ću ga pjesmom hvaliti.
2 Slušajte ponizni i nek' vam je drago
kad BOGOM hvalim se ponosno.
3 Veličajte BOGA zajedno sa mnom,
iskažimo čast imenu njegovom.
4 Molio sam BOGA, a on je slušao,
oslobodio me svih mojih strahova.
5 Ako od njega tražiš pomoć,
lice će ti se ozariti
i nikad se nećeš razočarati.
6 Kad sam bio potlačen i BOGA molio,
on je čuo i od svih nevolja me spasio.
7 BOŽJI anđeo oko ljudi kruži,
izbavlja one koji štuju BOGA.
8 Kušajte i vidite da dobar je BOG,
sretni su kojima je on utočište.
9 Poštujte BOGA, vi njegovi sveti,
jer tko njega štuje, ima sve.
10 Čak i bogate može zateći glad,
ali oni koji vjeruju BOGU,
imaju sve što im treba.
11 Dođite, djeco, poslušajte,
učit ću vas da BOGA poštujete.
12 Želiš li zaista život uživati,
doživjeti mnogo sretnih dana?
13 Suzdrži tada svoj jezik od zla,
neka iz tvojih usta ne izađe laž.
14 Makni se od zla i čini dobro.
Nastoj graditi i čuvati mir.
15 Jer, BOG štiti one koji čine dobro
i čuje sve njihove molitve.
16 No BOG se okreće protiv zlih;
čim umru, svi zaborave na njih.
17 Pravedni zovu BOGA upomoć i on ih čuje,
spašava ih iz svake njihove nevolje.
18 BOG je blizu svima koji pate,
obnavlja one bez hrabrosti i nade.
19 Pravednici prolaze mnoge nevolje,
ali BOG ih izbavlja iz svake.
20 Pažljivo će ih čuvati,
ni jedna kost neće im se slomiti.
21 No nesreća će dokrajčiti zločinca,
kazna će stići one koji mrze pravedne.
22 BOG spašava živote svojih slugu.
Tko se k njemu sklanja, neće nastradati.
Pjesma slavljenja
1 Radosno BOGU pjevajte,
vi koji dobro činite!
Pravo je da ga pravedni slave!
2 Slavite BOGA glazbom na liri,
svirajte mu na harfi s deset žica.
3 Pjevajte mu novu pjesmu[a],
lijepo svirajte i glasno kličite!
4 Jer, pouzdana je BOŽJA riječ
u svemu što čini.
5 BOG voli pravednost i pravdu,
zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju.
6 Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena.
Dahom iz njegovih usta
nastala su nebeska tijela.
7 Sve je vode skupio
i pohranio ih iznad neba.[b]
8 Neka cijela zemlja slavi BOGA
i svi ljudi nek' strahuju pred njim.
9 Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet,
sve je nastalo na njegovu zapovijed.
10 Planove naroda BOG može pomutiti,
sve ljudske zamisli osujetiti.
11 A BOŽJE odluke dobre su zauvijek,
njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj.
12 Blago narodu kojem je on BOG,
blago ljudima koje je sebi odabrao.
13 BOG s neba sve prati
i vidi čitavo čovječanstvo.
14 Gleda sa svog prijestolja,
motri sve ljude na zemlji.
15 Za svakoga zna što misli
i što svaki od njih radi.
16 Kralja ne spašava moć njegove vojske,
kao ni ratnika njegova velika snaga.
17 Uzalud je zbog konja nadati se pobjedi,
njihova snaga ne može spasiti.
18 Već BOG čuva sve koji ga štuju,
sve koji se na njegovu ljubav oslanjaju.
19 On ih spašava od smrti
i čuva ih na životu u vrijeme gladi.
20 Zato mi čekamo BOGA,
jer on nas štiti i spašava.
21 On nas čini sretnima.
Uzdamo se jedino u njegovo sveto ime.
22 BOŽE, pošto se uvijek u tebe uzdamo,
neka tvoja vjerna ljubav bude uz nas.
Ilija na planini Horeb (Sinaj)
19 Ahab je ispričao Izabeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve Baalove proroke.
2 Izabela je k Iliji poslala glasnika s porukom: »Neka me bogovi kazne ako već do sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom isto što si ti učinio s njihovim životima.«
3 Ilija se uplašio i pobjegao da spasi svoj život. Stigao je u Beer Šebu, u Judi, i ondje ostavio svog slugu. 4 Sâm je otišao na dan hoda u pustinju. Sjeo je pod jedan grm i molio za smrt.
»Dosta mi je, BOŽE«, rekao je. »Uzmi mi život. Nisam ništa bolji od svojih predaka.«
5 Zatim je legao i zaspao pod grmom.
Tada mu je prišao anđeo i dotaknuo ga. Rekao je: »Ustani i jedi!«
6 Ilija je pored glave ugledao svježe pečenu pogaču i vrč vode. Jeo je i pio pa ponovo zaspao.
7 BOŽJI je anđeo došao i drugi put, dotaknuo ga i rekao: »Ustani i jedi jer je pred tobom dug put.«
8 Ilija je ustao, jeo i pio pa mu se vratila snaga. Potom je hodao četrdeset dana i noći do Horeba, Božje planine.
Jedinstvo Crkve
4 Ja, kao zarobljenik radi Gospodina, molim vas da živite život dostojan poziva koji ste primili. 2 Uvijek budite ponizni i blagi. Budite strpljivi i s ljubavlju podnosite jedni druge. 3 Nastojte sačuvati jedinstvo u Duhu po miru koji vas povezuje. 4 Jedno je tijelo i jedan je Duh. Bog vas je pozvao k jednoj nadi. 5 Jedan je Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje. 6 Jedan je Bog i Otac svih. On gospodari nad svima nama, djeluje kroz sve nas i prebiva u svima nama. 7 Svatko je od nas dobio milost u onoj mjeri koju je odredio Krist. 8 Zato i piše u Svetom pismu:
»Kad je uzašao u visine,
poveo je sa sobom zarobljenike
i dao je ljudima darove.«[a]
9 Što znači to »kad je uzašao«? To sigurno znači da se prvo spustio u donje predjele zemlje. 10 On koji se spustio je i taj koji je bio uzdignut iznad svih nebesa da bi sve ispunio sobom. 11 On sâm dao je nekima dar da budu apostoli, nekima da budu proroci, nekima da budu evangelizatori[b], a nekima da budu pastiri i učitelji, 12 kako bi se Božji ljudi usavršili i pripremili za službu izgradnje Kristovog Tijela, 13 da svi postignemo jedinstvo u vjeri i znanju o Božjem Sinu, da odrastemo u zrele ljude i postanemo poput Krista u punini njegovog savršenstva. 14 Tako više nećemo biti djeca, bacana amo-tamo, i neće nas zanositi vjetar svakog novoga nauka. Nećemo se povoditi za svakakvim ljudskim prevarama i obmanama koje lukavo vode na pogrešan put. 15 Umjesto toga, govorit ćemo istinu s ljubavlju. Tako ćemo rasti da budemo poput Krista u svakom pogledu. Krist je Glava 16 i o njemu ovisi cijelo tijelo—povezano tetivama što opskrbljuju svaki pojedini dio prema potrebi. Tako cijelo tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi.
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)
6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. 2 Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. 3 Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. 4 Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.
5 Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« 6 Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.
7 Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«
8 Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: 9 »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«
10 »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. 11 Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, 12 Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« 13 Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.
14 Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok[a] koji treba doći na svijet!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International