Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
Tri posjetitelja
18 Jednom, dok je Abraham za podnevne žege sjedio na ulazu svog šatora, kod Mamreovih hrastova, pokazao mu se BOG. 2 Podigao je pogled i ugledao tri čovjeka kako stoje u blizini! Čim ih je vidio, potrčao im je ususret i poklonio se do zemlje. 3 Rekao je: »Gospodaru, ako sam ti po volji, nemoj proći pokraj svog sluge, a da ne svratiš. 4 Neka se donese malo vode da operete noge i odmorite pod drvetom. 5 Donijet ću i malo kruha da se okrijepite, a zatim krenite dalje. Kao slugi, čast mi je ugostiti vas.«
»Dobro«, rekli su oni, »neka bude kako si rekao.«
6 Abraham je požurio k Sari u šator i rekao: »Brzo! Uzmi vreću[a] najboljeg brašna pa zamijesi tijesto i ispeci pogače!«
7 Zatim je otrčao do goveda, uzeo mlado, ugojeno tele i dao ga jednom slugi koji ga žurno spremi za jelo. 8 Potom je Abraham uzeo sira i mlijeka i tele, koje je bio pripremio, te stavio pred njih. Dok su jeli, stajao je pokraj njih pod drvetom.
9 »Gdje ti je žena Sara?« upitali su ga.
»Eno je u šatoru!« odgovorio je.
10 Tada je jedan od njih rekao: »Vratit ću se k tebi dogodine u ovo vrijeme. Tvoja će žena Sara već imati sina.«
A Sara je bila iza njega, na ulazu šatora, i slušala. 11 Abraham i Sara već su bili u poodmaklim godinama starosti i ona više nije mogla rađati.
12 Zato se Sara nasmijala u sebi i rekla: »Zar ovako stara, i sa starim mužem, da imam to zadovoljstvo?«
13 Tada je BOG upitao Abrahama: »Zašto se Sara nasmijala i rekla da je prestara da rodi dijete? 14 Je li BOGU išta nemoguće? Vratit ću se k tebi dogodine, u rečeno vrijeme, i Sara će imati sina.«
15 Sara se uplašila pa je poricala: »Nisam se smijala«.
No BOG je rekao: »Nije tako, smijala si se.«
Abraham se zauzima za Sodomu
16 Kad su ta trojica krenula, pogledala su prema Sodomi, a Abraham je išao s njima da ih isprati.
Ne odbacujte Božjeg Sina!
26 Ako namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo spoznali istinu, tada nam ne preostaje više žrtva za grijeh.[a] 27 Ostaje nam samo da sa strahom očekujemo sud i razbuktalu vatru koja će proždrijeti one koji se suprotstavljaju Bogu. 28 Tko je prekršio Mojsijev zakon, bio je pogubljen bez milosti, a osuda se temeljila na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 29 Koliko će strožu kaznu zaslužiti onaj tko je odbacio Božjeg Sina, tko je smatrao bezvrijednom krv Novog saveza što ga je posvetila i tko je uvrijedio Duha milosti! 30 Jer, poznajemo onoga koji je rekao: »Osveta je moja, ja ću im uzvratiti.«[b] I opet: »Gospodin će suditi svome narodu.«[c] 31 Strašno je pasti u ruke živoga Boga.
Ostanite hrabri i strpljivi!
32 Sjetite se prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili kroz mnoge patnje, ali ste ostali čvrsti. 33 Katkad ste bili javno izloženi uvredama i zlostavljanju. Katkad ste bili supatnici s onima prema kojima su tako postupali. 34 Vi niste samo suosjećali s patnjama utamničenih nego ste i s radošću prihvatili oduzimanje vlastite imovine. Znali ste da posjedujete nešto bolje, nešto trajno.
35 Stoga, ne gubite pouzdanje jer će vam ono donijeti veliku nagradu. 36 Budite ustrajni u izvršavanju Božje volje, da primite obećanje.
37 »Još malo, još samo malo,
i doći će onaj koji treba doći,
neće zakasniti.
38 Moj pravednik živjet će od vjere.
Ali ako se povuče natrag,
neću biti njime zadovoljan.«[d]
39 No mi nismo poput onih koji otpadaju, za propast. Mi smo oni koji vjeruju, za spasenje duše.
Isus hoda po vodi
(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)
16 Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. 17 Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. 18 Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. 19 Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. 20 »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. 21 Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.
Narod traži Isusa
22 Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. 23 Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. 24 Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.
25 Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«
26 Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. 27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International