Book of Common Prayer
Narodna pjesma pobjede
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje!
Bježe pred tobom oni koji te mrze.
2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim.
Kao što se vosak topi pred vatrom,
zlikovci propadaju pred Bogom.
3 A pravednici se raduju,
pred Bogom se vesele
i radosno kliču.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve.
Veličajte onoga koji jaše na oblacima,[a]
JAH[b] mu je ime,
kličite radosno pred njime.
5 On je otac siročadi, branitelj udovica.
On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama[c].
6 Bog usamljenima dom nalazi,
zatvorenike oslobađa i usrećuje,
a buntovne ostavlja da žive
na pustoj i spaljenoj zemlji.
7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao,
kad si kroz pustinju koračao, Selah
8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo,
pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9 Obilje kiše si izlio,
svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio,
zemlju koju si nam dao u baštinu.
10 Tvoj narod[d] se ondje naselio,
u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
11 Gospodar je zapovijed izdao,
a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo:
12 »Kraljevi i vojske bježe i bježe,
a domaćice dijele ratni plijen;
13 dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima;
kipove golubica sa srebrnim krilima
i zlatnim perima.«
14 Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji,
kao što sipa snijeg na Salmonu.
15 Kako je moćna gora Bašan,
gora brdovita s puno vrhova.
16 Zašto sa zavišću gledaš, goro brdovita,
na goru koju je Bog odabrao za svoje prebivalište,
na kojoj će se BOG nastaniti zauvijek?
17 Sa stotinama tisuća kola,
sa tisućama tisuća,
Gospodar sa Sinaja dolazi u svoje svetište.
18 Bože, u visinu si otišao,
zarobljenike si u povorci odveo,
od ljudi si darove primio,[e]
čak i od onih koji su se bunili
protiv BOŽJEG prebivališta.
19 Neka je blagoslovljen Gospodar,
koji nosi naše terete iz dana u dan,
on je Bog koji nas spašava. Selah
20 Naš Bog je Bog koji spašava,
Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.
21 Bog će smrskati glave svojih neprijatelja,
dlakavo tjeme onoga tko u krivnji hoda.
22 Gospodar je rekao: »Vratit ću tvoje neprijatelje iz Bašana,
dovest ću ih natrag s dubokih mora
23 da noge umočiš u krv njihovu,
a tvoji psi da je poližu.«
24 Bože, svi gledaju ulazak tvoje pobjedničke povorke,
ulazak povorke Boga, moga Kralja, u svetište.
25 Naprijed su pjevači, straga svirači,
a među njima djevojke udaraju tamburine.
26 Blagoslivljajte Boga na velikom skupu,
blagoslivljaj BOGA, Izraelov narode!
27 Predvodi ih Benjamin, najmlađi,
za njim ide mnoštvo glavara Jude
pa glavari Zebulunovi i Naftalijevi.
28 Pokaži svoju silu, Bože,
kao što si je pokazao prije.
29 U Hram tvoj u Jeruzalemu,
kraljevi ti donose darove.
30 Kazni ljude u Egiptu.
Oni su kao stoka u močvarama,
kao bikovi među telcima.
Zgazi one što žude za srebrom.
Rasprši narode koji vole rat.[f]
31 Iz Egipta će doći poslanici s darovima,
Etiopija[g] će ispružiti ruke k Bogu.
32 Pjevajte Bogu, kraljevstva zemaljska,
hvalospjeve Gospodaru pjevajte.Selah
33 Pjevajte njemu koji jaše po drevnim nebesima.
Slušajte kako silnim glasom grmi.
34 Objavite Božju silu!
Njegovo veličanstvo je nad Izraelom,
njegova sila je u oblacima.
35 Strašan je Bog u svom svetištu.
Bog Izraelov daje moć i snagu svom narodu.
Neka je slavljen Bog!
Molitva blagoslova za kralja
Salomonova pjesma.
1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu
i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,
2 da tvom narodu sudi pravično,
da siromašnima dijeli pravdu.
3 Zbog pravednosti će planine i brda
donijeti rod i blagostanje narodu.
4 Neka kralj brani siromašne u narodu,
neka pomogne djeci potrebitih,
neka skrši one koji ih tlače.
5 Neka dugo živi kralj,[a]
dokle god je sunca i mjeseca,
u svakom naraštaju.
6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu,
kao pljuskovi što natapaju zemlju.
7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati,
dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.
8 Kralj će vladati od mora do mora
i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.
9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati,
neprijatelji njegovi prašinu će jesti.
10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak,
a kraljevi Šebe i Sebe darove.
11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi,
služit će mu svi narodi.
12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu,
siromašnima kojima pomoći nema.
13 Na slabe i potrebite se sažalijeva
i živote im spašava.
14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja
jer su mu njihovi životi dragocjeni.
15 Živio kralj!
Dajte mu zlato iz Šebe.
Neprestano molite za njega.
Blagoslivljajte ga svakog dana.
16 Zemlja će dati obilje žita,
prekrivat će čak vrhove gora,
kao Libanon bit će plodna.
Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.
17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka,
sjećat će ga se dok god je sunca.
Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni
i oni će njega blagoslivljati.
18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG
koji jedini čini djela čudesna.
19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka.
Neka mu slava svu zemlju ispunja.
Amen! Amen!
20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.
9 Ušao je u jednu spilju i ondje prenoćio.
Čuo je BOŽJU riječ: »Što radiš ovdje, Ilija?«
10 Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
11 BOG mu reče: »Izađi i stani na planinu pred BOGOM. Jer, BOG upravo prolazi.«[a]
Silan je vihor lomio planine i mrvio stijene pred BOGOM, ali BOG nije bio u vihoru. Nakon vihora bio je potres, ali BOG nije bio u potresu. 12 Nakon potresa buknula je vatra, ali BOG nije bio u vatri. Poslije vatre, čuo se blagi, tihi šapat[b]. 13 Kad ga je Ilija začuo, navukao je ogrtač preko lica i izašao na ulaz spilje.
Glas ga je upitao: »Što radiš ovdje, Ilija?«
14 Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
15 BOG mu je rekao: »Vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad stigneš u grad Damask, pomazat[c] ćeš ondje Hazaela za kralja Arama. 16 Jehua, Nimšijevog sina, pomazat ćeš za kralja Izraela, a Elizeja, Šafatovog sina iz Abel Mehole, za proroka umjesto tebe. 17 Jehu će pogubiti svakog tko izbjegne Hazaelov mač, a Elizej svakog tko pobjegne Jehuovom maču. 18 Ipak, ostavit ću u Izraelu sedam tisuća ljudi koji se nisu klanjali Baalu niti ljubili njegov kip.«
Kako živjeti?
17 Zato vam ovo i govorim te vas upozoravam u Gospodinovo ime: nemojte i dalje živjeti poput onih koji ne poznaju Boga, u ispraznosti svojih misli. 18 Tim je ljudima zamračen razum i srca su im otvrdnula pa zbog toga žive u neznanju, odvojeni od života koji daje Bog. 19 Izgubili su osjećaj srama i predali se razvratnosti i neobuzdanoj nečistoći svake vrste. 20 No, kad ste upoznali Krista, niste naučili takve stvari. 21 Znam da ste čuli o njemu. Kao Kristovi učenici, poučavani ste istini, a Isus je istina. 22 Zaklinjem vas da odložite svoju staru narav koja pripada prijašnjem načinu života. Ta je stara narav pokvarena jer je zavode vlastite zle želje. 23 Obnavljajte se u načinu na koji razmišljate! 24 Obucite se u novog čovjeka, stvorenog da bude kao Bog, načinjenog da bude istinski pravedan i svet.
25 Stoga, prestanite lagati! »Svatko neka svome bližnjemu govori istinu«,[a] jer svi smo mi dijelovi istog Tijela. 26 »Kad se naljutite, pazite da ne počinite grijeh.«[b] Ne dopustite da sunce zađe, a da se niste riješili ljutnje. 27 Ne dajte đavlu mjesta u svome životu! 28 Tko krade, neka prestane krasti. Neka umjesto toga radi i čini nešto korisno vlastitim rukama. Tako će moći štogod podijeliti s onima koji su u potrebi. 29 Ne govorite ružno, nego samo ono što je dobro i potrebno za izgradnju, da bude korisno onima koji vas slušaju. 30 I nemojte rastuživati Božjega Svetog Duha. Bog vas je njime zapečatio da vas čuva do dana kad će vas potpuno osloboditi. 31 Odbacite od sebe svaku gorčinu, bijes, srdžbu, svađu i klevetanje, ukratko—svako zlo. 32 Budite blagi i suosjećajte jedni s drugima. Uvijek opraštajte jedni drugima, kao što je Bog oprostio vama po Kristu.
15 Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.
Isus hoda po vodi
(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)
16 Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. 17 Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. 18 Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. 19 Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. 20 »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. 21 Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.
Narod traži Isusa
22 Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. 23 Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. 24 Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.
25 Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«
26 Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. 27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International