Book of Common Prayer
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[b].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[c],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[d]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[e] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![f] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Večernja molitva
Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Odgovori mi kad te zovem,
Bože, koji me opravdavaš!
Olakšao si moje nevolje.
Smiluj se i čuj moje molitve.
2 Dokad ćete, ugledni ljudi,
moje dostojanstvo blatiti?
Zar ćete tratiti vrijeme
i protiv mene smišljati laži? Selah
3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne.
BOG me čuje kad mu se molim.
4 Budite ljuti na mene,
ali ne činite grijeh.
Promislite dok ležite u krevetu,
ali ništa ne govorite. Selah
5 Prinesite BOGU prave žrtve,
u njega se pouzdajte.
6 Mnogo ih je koji govore:
»Želimo živjeti sretno,
budi nam dobar,[g] BOŽE.«
7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti
nego oni zbog svoga žita i vina.
8 Kada legnem, mirno spavam
jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
4 To je postanak neba i zemlje. Tako su stvoreni.
Edenski vrt
Kad je BOG[a] stvorio zemlju i nebo, 5 po zemlji još nisu niknule ni divlje, a ni poljske biljke. BOG još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da je obrađuje. 6 No voda bi izvirala iz tla i natapala svu površinu.
7 BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla[b]. U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće. 8 Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao. 9 BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla.
10 Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke. 11 Prva se zove Pišon i teče po čitavoj zemlji Havili. U toj zemlji ima zlata 12 i to zlato je čisto. A ima i mirisnih smola i kamena oniksa. 13 Druga rijeka zove se Gihon i teče po čitavoj zemlji Kuš[c]. 14 Treća rijeka zove se Tigris i teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.
15 BOG je uzeo čovjeka i stavio ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i održava. 16 BOG je zapovjedio čovjeku: »Slobodno jedi sa svakog stabla u vrtu, 17 ali nemoj jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla! Ako ih pojedeš, sigurno ćeš umrijeti.«
18 Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.«
19 Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće—tako mu je bilo ime. 20 Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja.
No čovjeku se nije našla prikladna družica. 21 Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom. 22 Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka.
23 Čovjek je rekao:
»Evo, napokon, kosti od mojih kostiju
i tijelo od mog tijela.
Neka se zove žena,
jer iz muškarca[d] je uzeta.«
24 Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno.
25 A oboje su bili goli, i čovjek i njegova žena, i nije ih bilo sram.
Bog nam je govorio kroz svog Sina
1 U prošlosti je Bog govorio našem narodu preko proroka. Govorio je mnogo puta i na različite načine. 2 U ovim nam je posljednjim danima govorio preko svoga Sina. Odredio je da sve pripada Sinu, po kome je i stvorio svijet. 3 Sin odražava Božju slavu i vjerno prenosi Božji karakter. On sve održava svojom moćnom riječi. Nakon što je providio očišćenje od grijeha, sjeo je s desne strane Veličanstva na Nebu 4 i postao toliko uzvišeniji od anđela koliko je uzvišenije ime koje mu je dao Bog.
5 Bog nikada nije rekao ni jednom anđelu:
»Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.«[a]
Niti je ijednome anđelu rekao:
»Ja ću mu biti Otac,
a on će biti moj Sin.«[b]
6 I ponovo, kada uvodi svoga prvorođenog Sina u svijet, Bog kaže:
»Neka ga štuju svi Božji anđeli.«[c]
7 O anđelima Bog kaže:
8 O Sinu pak kaže:
»Tvoje prijestolje, Bože, stoji zauvijek.
Pravedno vladaš svojim Kraljevstvom.
9 Voliš pravdu, a mrziš nepravdu.
Zato je Bog, tvoj Bog, odabrao tebe
i pružio ti više radosti
nego tvojim drugovima.«[f]
10 Bog isto tako kaže:
»U početku si, Gospodine, postavio temelje Zemlje.
Tvoje su ruke stvorile nebesa.
11 Ti ostaješ, a oni će nestati.
Sve će ostarjeti poput odjeće.
12 Ti ćeš ih smotati poput ogrtača
i zamijeniti poput odjeće.
A ti si uvijek isti i tvojim godinama nema kraja.«[g]
13 Ni jednom anđelu Bog nikada nije rekao:
»Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje
ne položim pod tvoje noge.«[h]
14 Svi su anđeli, duhovi u božanskoj službi, poslani da pomažu onima koji će naslijediti spasenje.
Kristov dolazak na svijet
1 Prije postanka svijeta bila je Riječ[a].
Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.
2 U početku je On[b] bio s Bogom.
3 Po njemu je sve stvoreno.
Ništa nije stvoreno bez njega.
4 U njemu je bio život
i taj je život bio svjetlo ljudima.
5 Svjetlo svijetli u tami
i tama ga nije nadjačala.
6 Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. 7 On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. 8 On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. 9 Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.
10 On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. 11 Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. 12 A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. 13 Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.
14 Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. 15 Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«
16 On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. 17 Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. 18 Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International