Book of Common Prayer

Sudbina dobrih i loših ljudi

^[a] Davidova pjesma.

Bog raspršuje ljude po svijetu

11 Na cijelome svijetu govorio se samo jedan jezik i koristile iste riječi. ² Kako su se ljudi kretali po istoku, naišli su na dolinu u zemlji Babiloniji i ondje se nastanili. ³ »Hajdemo praviti cigle i peći ih da otvrdnu«, rekli su jedan drugome. Tako su koristili ciglu umjesto kamena i katran umjesto žbuke. ⁴ Zatim su rekli: »Hajdemo sagraditi sebi grad i toranj^[a] s vrhom do neba, da steknemo ugled i da se ne raspršimo po cijelome svijetu.«

⁵ BOG je sišao vidjeti grad i toranj što su ih zidali ljudi. ⁶ »Zaista su jedan narod i svi govore jednim jezikom«, rekao je BOG. »Ovo je tek početak njihovih djela. Što god naume, sad će im biti ostvarivo. ⁷ Hajde da siđemo i pobrkamo im jezik, da se međusobno ne razumiju.«

⁸ Tako ih je BOG odande raspršio po cijelome svijetu, a zidanje je grada zaustavljeno. ⁹ Grad se zvao Babilon zato što je BOG ondje pobrkao^[b] jezik cijeloga svijeta. Odande ih je BOG raspršio po čitavoj zemlji.

Sigurnost Božjeg obećanja

¹³ Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. ¹⁴ Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«^{[a] 15} I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.

¹⁶ Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. ¹⁷ Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. ¹⁸ Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. ¹⁹ Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. ²⁰ Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.

Isus i Samarijanka

4 Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan— ² premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici— ³ Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. ⁴ Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju.

⁵ Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. ⁶ Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. ⁷ Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« ⁸ Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. ⁹ Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.

¹⁰ Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«

¹¹ »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? ¹² Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«

¹³ A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. ¹⁴ A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«

¹⁵ »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«