Revised Common Lectionary (Complementary)

³⁴ Tada Petar otvori usta i reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, ³⁵ nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv. ³⁶ Riječ koju posla sinovima Izraelovim navješćujući Evanđelje mira po Isusu Kristu, koji je Gospodin sviju, ³⁷ vi znate; ono što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja što ga je propovijedao Ivan - ³⁸ za Isusa iz Nazareta, kako ga Bog pomaza Duhom Svetim i silom, koji prođe čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim. ³⁹ Mi smo svjedoci svega što učini u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. I njega smaknuše, objesivši ga na drvo. ⁴⁰ Njega Bog trećega dana uskrisi i dade mu da se očituje, ⁴¹ ne svemu narodu, nego od Boga unaprijed izabranim svjedocima, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. ⁴² On nam zapovjedi da propovijedamo narodu i posvjedočimo: ovo je Onaj od Boga postavljeni sudac živima i mrtvima. ⁴³ O njemu svjedoče svi proroci da će svaki tko u njega vjeruje po njegovu imenu primiti oproštenje grijeha.«

¹⁹ A ako se samo u ovome životu u Krista nadamo, bjedniji smo od svih ljudi.

²⁰ Ali sad: Krist je uskrišen od mrtvih, prvina usnulih. ²¹ Budući, naime, da je po čovjeku smrt, po čovjeku je i uskrsnuće od mrtvih. ²² Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti. ²³ Ali svatko u svojem redu: prvina Krist, potom oni koji su Kristovi, o njegovu dolasku, ²⁴ a zatim - svršetak, kad bude predao kraljevstvo Bogu i Ocu, nakon što uništi svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. ²⁵ Jer on treba kraljevati »dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje«. ²⁶ Posljednji je neprijatelj koji će biti uništen smrt,

³⁴ Tada Petar otvori usta i reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, ³⁵ nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv. ³⁶ Riječ koju posla sinovima Izraelovim navješćujući Evanđelje mira po Isusu Kristu, koji je Gospodin sviju, ³⁷ vi znate; ono što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja što ga je propovijedao Ivan - ³⁸ za Isusa iz Nazareta, kako ga Bog pomaza Duhom Svetim i silom, koji prođe čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim. ³⁹ Mi smo svjedoci svega što učini u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. I njega smaknuše, objesivši ga na drvo. ⁴⁰ Njega Bog trećega dana uskrisi i dade mu da se očituje, ⁴¹ ne svemu narodu, nego od Boga unaprijed izabranim svjedocima, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. ⁴² On nam zapovjedi da propovijedamo narodu i posvjedočimo: ovo je Onaj od Boga postavljeni sudac živima i mrtvima. ⁴³ O njemu svjedoče svi proroci da će svaki tko u njega vjeruje po njegovu imenu primiti oproštenje grijeha.«

Prazan grob

20 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro dok još bijaše tama, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. ² Tada potrči i dođe k Šimunu Petru i drugome učeniku, koga je Isus ljubio, te im rekne: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

³ Izađe onda Petar i onaj drugi učenik i dođu na grob. ⁴ Obojica su trčala zajedno, ali je onaj drugi učenik trčao brže od Petra i stigao prvi na grob. ⁵ On se nadviri i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. ⁶ Dođe onda i Šimun Petar, koji ga je slijedio, uđe u grob te promotri povoje gdje leže, ⁷ i rubac, koji bijaše oko njegove glave, ali nije ležao uz povoje, nego posebno složen na jednome mjestu. ⁸ Tada uđe i onaj drugi učenik koji je stigao prvi na grob, pa vidje i povjerova. ⁹ Još, naime, ne bijahu shvatili Pisma da On treba uskrsnuti od mrtvih. ¹⁰ Onda se učenici opet vratiše kući.

Isus se ukazuje Mariji Magdaleni

¹¹ A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Tako uplakana zaviri u grob ¹² te ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo; jedan kod glave, a drugi kod nogu. ¹³ Oni je upitaju: »Ženo, zašto plačeš?« Odvrati im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« ¹⁴ Rekavši to, ona se okrenu i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵ Isus je upita: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?« A ona, misleći da je vrtlar, reče mu: »Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« ¹⁶ Rekne joj Isus: »Marijo!« A ona se okrenu te mu kaza hebrejski: »Rabbuni!« - što znači »Učitelju«.^{[a] 17} Isus joj rekne: »Nemoj me više zadržavati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: 'Uzlazim Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu'.«

¹⁸ Marija Magdalena ode te javi učenicima: »Vidjela sam Gospodina i to mi je rekao.«

Uskrsnuće Isusovo

24 Prvoga dana u tjednu, o praskozorju, dođoše one na grob noseći mirise koje pripraviše. ² Nađoše kamen otkotrljan od groba. ³ Uđoše, ali tijela Gospodina Isusa ne nađoše. ⁴ I dok su stajale zbunjene zbog toga, kad gle: a to dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše preda njih. ⁵ Prestrašene prignuše lica k zemlji, a oni im rekoše: »Zašto tražite Živoga među mrtvima? ⁶ Nije ovdje - uskrišen je! Sjetite se kako vam je zborio dok je još bio u Galileji, ⁷ da Sin Čovječji 'treba da bude predan u ruke grješnih ljudi, i da bude raspet, i trećega dana da ustane.'« ⁸ I one se prisjetiše njegovih riječi te, ⁹ vrativši se s groba, dojaviše sve to Jedanaestorici i svima drugima. ¹⁰ Bijahu to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva; i ostale zajedno s njima. Kazivale su to apostolima, ¹¹ ali se njima njihove riječi pričinile kao besmislica i nisu im vjerovali.

¹² A Petar ustade i potrča na grob. Nadvirivši se, opazi samo povoje. I ode, čudeći se u sebi što se to dogodilo.