Revised Common Lectionary (Complementary)

Zavjera protiv Isusa

⁴⁵ Mnogi dakle Židovi, koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što je učinio, povjerovaše u njega. ⁴⁶ A neki pak od njih otiđoše k farizejima i rekoše im što je Isus učinio. ⁴⁷ Tada glavari svećenički i farizeji sabraše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ta ovaj čovjek čini mnoga znamenja. ⁴⁸ Pustimo li ga tako, svi će u njega povjerovati pa će doći Rimljani i oteti nam ovo mjesto i narod.«

⁴⁹ A Kaifa, jedan od njih, koji te godine bijaše velesvećenik, reče im: »Ništa vi ne znate; ⁵⁰ ne mislite kako je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod negoli da sav narod propadne.« ⁵¹ A ovo on ne reče sam od sebe, jer kako bijaše velesvećenik te godine, prorekao je da Isus ima umrijeti za narod, ⁵² i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.

⁵³ Toga se dakle dana dogovoriše da ga ubiju. ⁵⁴ Zato se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego ode odande u predio blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje je boravio s učenicima.

⁵⁵ Bijaše pak blizu židovska Pasha te mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jeruzalem prije Pashe da se očiste. ⁵⁶ Tada su tražili Isusa i stojeći u Hramu govorili među sobom: »Što vam se čini? Zar uopće neće doći na Blagdan?« ⁵⁷ A glavari svećenički i farizeji bijahu izdali naredbu da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhitili.