Revised Common Lectionary (Complementary)

¹⁸ A gdje je njihov oprost, nema više prinosa za grijeh.

Poticanje na ljubav i dobra djela

¹⁹ Imajući dakle, braćo, smjelosti za pristup u Svetinju po krvi Isusovoj, ²⁰ put nov i živ koji nam otvori kroza zastor, to jest svoje tijelo, ²¹ i Velikoga svećenika nad kućom Božjom, ²² pristupajmo s istinitim srcem, u punoći vjere, srdaca poškropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. ²³ Držimo se nepokolebljiva vjeroispovijedanja nade, jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. ²⁴ I pazimo jedni na druge, poradi poticanja na ljubav i dobra djela, ²⁵ ne propuštajući zajedničkog okupljanja, kao što je u nekih običaj, nego se hrabrimo, i to više kako vidite da se približuje Dan.

Isus - Velesvećenik

¹⁴ Imajući dakle uzvišena Velesvećenika koji je prodro kroza nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjeroispovijedanja. ¹⁵ Jer nemamo takva Velesvećenika koji ne bi mogao trpjeti s nama u našim slabostima, nego slično iskušavana svime - osim grijehom. ¹⁶ Pristupajmo dakle sa smjelošću prijestolju milosti kako bismo stekli milosrđe i našli milost za pravodobnu pomoć.

⁷ On je u danima dok bijaše u tijelu sa silnim vapajem i suzama prinosio molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti; i bi uslišan zbog svoje bogobojaznosti. ⁸ Premda je Sin, iz onoga u čem se izmuči, poslušnosti se nauči. ⁹ Pošto bi priveden k savršenstvu, svima koji ga slušaju postade izvorište vječnoga spasenja

Isus izdan i uhićen

18 To rekavši Isus ode sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Kedrona, gdje bijaše vrt, u koji uđoše on i njegovi učenici. ² A i Juda, koji ga je izdao, poznavao je ovo mjesto, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima.

³ Tako Juda, dobivši četu i stražare od glavara svećeničkih i farizeja, dođe onamo sa svjetiljkama, zubljama i oružjem. ⁴ A Isus, znajući sve što mu se ima dogoditi, istupi te ih upita: »Koga tražite?« ⁵ »Isusa Nazarećanina«, odgovoriše mu. Rekne im: »Ja sam.« A s njima je stajao i Juda, njegov izdajnik. ⁶ Čim im dakle reče: »Ja sam«, oni ustuknuše i popadaše na zemlju. ⁷ Onda ih opet upita: »Koga tražite?« A oni rekoše: »Isusa Nazarećanina.« ⁸ Isus odgovori: »Rekoh vam: ja sam. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka odu« ⁹ - da se ispuni riječ koju reče: 'Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.'

¹⁰ A Šimun Petar trgnu mač koji je imao te udari velesvećenikova slugu i odsiječe mu desno uho. Sluzi je bilo ime Malko. ¹¹ Tada Isus reče Petru: »Vrati mač u korice! Zar da ne ispijem čašu koju mi je Otac dao?«

Isus pred Anom

¹² Tada četa, zapovjednik i židovski stražari uhitiše Isusa te ga svezaše. ¹³ Potom ga najprije odvedoše Ani, koji bijaše tast Kaifi, a taj bijaše one godine velesvećenik. ¹⁴ A Kaifa bijaše onaj koji savjetova Židovima: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Petar zanijekao Isusa

¹⁵ Isusa je slijedio Šimun Petar i drugi učenik. Taj pak učenik bijaše poznat velesvećeniku, te on s Isusom uđe u dvorište velesvećenika, ¹⁶ a Petar je ostao vani kod vrata. Tada onaj drugi učenik, koji bijaše poznat velesvećeniku, izađe i progovori s vrataricom te uvede Petra. ¹⁷ A sluškinja, vratarica, upita Petra: »Nisi li i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?« On rekne: »Nisam.« ¹⁸ Stajali su pak ondje sluge i stražari; skupili su žeravicu, jer bijaše studeno, i grijali se. I Petar je stajao s njima i grijao se.

Velesvećenik ispituje Isusa

¹⁹ Velesvećenik upita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu učenju. ²⁰ »Ja sam javno govorio svijetu« - odgovori mu Isus. »Ja sam uvijek poučavao u sinagogi i u Hramu gdje se svi Židovi okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti. ²¹ Zašto pitaš mene? Priupitaj one koji su slušali što sam im govorio; oni, eto, znaju što sam rekao.« ²² Kad to izreče, jedan od stražara, koji su stajali ondje, pljusnu Isusa, rekavši: »Zar tako odgovaraš velesvećeniku?« ²³ Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, posvjedoči da je krivo; ako li pravo, zašto me udaraš?«

²⁴ Ana ga zatim posla svezana velesvećeniku Kaifi.

²⁵ A Šimun Petar stajao je i grijao se. Tada ga upitaše: »Nisi li i ti od njegovih učenika?« On zanijeka i reče: »Nisam.« ²⁶ Jedan od slugu velesvećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho, rekne nato: »Nisam li te ja vidio s njime u vrtu?« ²⁷ Petar ponovno zanijeka, i odmah zapjeva pijetao.

Isus pred Pilatom

²⁸ Onda Isusa odvedu od Kaife u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro, i oni ne uđoše u dvor, da se ne bi oskvrnuli - kako bi mogli blagovati Pashu. ²⁹ Tada Pilat izađe pred njih i upita: »Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?« ³⁰ Odgovoriše mu: »Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.« ³¹ A Pilat im reče: »Uzmite ga vi i presudite mu po svojem Zakonu.« Židovi mu rekoše: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« - ³² da se ispuni riječ Isusova, koju reče označujući kakvom mu je smrću umrijeti.

³³ Onda Pilat opet uđe u dvor, pozove Isusa i reče mu: »Zar si ti kralj židovski?« ³⁴ Isus odgovori: »Kažeš li to sam od sebe, ili ti to drugi o meni rekoše?« ³⁵ Odgovori Pilat: »Zar sam ja Židov? Meni te predadoše tvoj narod i glavari svećenički. Što si učinio?« ³⁶ Isus odgovori:

»Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Da je kraljevstvo moje od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima; no kraljevstvo moje nije odavde.«

³⁷ Onda mu Pilat reče: »Onda si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš da sam ja kralj. Ja sam radi toga rođen i radi toga došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je od istine, sluša moj glas.«

³⁸ Pilat mu rekne: »Što je istina?« I ovo rekavši, izađe ponovno pred Židove te im rekne: »Ja nikakve krivnje na njemu ne nalazim. ³⁹ A u vas je običaj da vam jednoga pustim o Pashi. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« ⁴⁰ Tada svi ponovno povikaše: »Ne njega, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

19 Tada Pilat uze Isusa i dade ga izbičevati. ² A vojnici spletoše vijenac od trnja te mu staviše na glavu i ogrnuše ga grimiznim ogrtačem. ³ I prilazili su mu te govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I udarali mu pljuske.

⁴ Pilat ponovno izađe i rekne im: »Evo vam ga opet izvodim kako biste uvidjeli da nikakve krivnje na njemu ne nalazim.« ⁵ Tada izađe Isus noseći trnov vijenac i grimizni ogrtač, a Pilat im rekne: »Evo čovjeka!« ⁶ A kada ga ugledaše glavari svećenički i stražari, povikaše: »Raspni! Raspni!« Pilat im rekne: »Vi ga uzmite i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje.« ⁷ Židovi mu odgovoriše: »Mi imamo Zakon i po Zakonu mora umrijeti, jer je sebe napravio Sinom Božjim.«

⁸ A kad Pilat ču tu riječ, još se više prestraši. ⁹ Ponovno uđe u dvor i zapita Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu ne dade odgovora. ¹⁰ Tada mu Pilat rekne: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast pustiti te i da imam vlast raspeti te?«

¹¹ Odgovori mu Isus: »Nikakve vlasti ne bi imao nada mnom da ti nije dano odozgor. Stoga je veći grijeh onoga koji me tebi predade.«

¹² Otada ga je Pilat nastojao pustiti, ali Židovi viknuše: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru, jer svaki koji sebe pravi kraljem, caru se protivi.« ¹³ Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i sjede na sudačku stolicu, na mjestu koje se zove Pločnik - hebrejski Gabbatha - ¹⁴ a bijaše Priprava za Pashu, oko šestog sata. I rekne Židovima: »Evo vašega kralja!« ¹⁵ A oni povikaše: »Smakni! Smakni! Raspni ga!« Rekne im Pilat: »Zar vašega kralja da raspnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara.«

Raspeće

¹⁶ Tada im ga predade da se raspne. Oni dakle uzeše Isusa. ¹⁷ Noseći svoj križ, on izađe na mjesto koje se zove 'Lubanjsko' - na hebrejskom Golgota - ¹⁸ gdje ga raspeše, i s njime još dvojicu, s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. ¹⁹ Napisa Pilat i natpis te ga stavi na križ. A bilo je napisano: 'Isus Nazarećanin, kralj židovski'. ²⁰ Ovaj su natpis pročitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje raspeše Isusa bilo blizu grada, a bijaše napisano hebrejski, latinski i grčki. ²¹ A židovski svećenički glavari govorili su Pilatu: »Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'« ²² Odgovori Pilat: »Što napisah, napisah.«

²³ Kad vojnici raspeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela, svakomu vojniku po dio; tako i donju haljinu. Donja pak haljina bijaše nešivena, istkana izjedna od vrha do dna. ²⁴ Onda rekoše među sobom: »Nemojmo je parati, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« - da se ispuni Pismo koje kaže: »Razdijeliše haljine moje među sobom i za odjeću moju kocku baciše.« I vojnici učiniše upravo tako.^[a]

²⁵ A kod križa Isusova stajahu njegova majka i Marija Kleofina, sestra njegove majke, i Marija Magdalena. ²⁶ Kad Isus ugleda majku i učenika koga je ljubio gdje uz nju stoji, rekne majci: »Ženo, evo ti sina!« ²⁷ Zatim rekne učeniku: »Evo ti majke!« I od onog časa učenik je uze k sebi.

Isusova smrt

²⁸ Poslije toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, rekne: »Žedan sam.« ²⁹ Ondje je stajala posuda puna octa. A oni nataknu spužvu natopljenu octom na izopovu trsku te je prinesu njegovim ustima. ³⁰ Pošto Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, predade duh.

³¹ Budući da bijaše Priprava, pa da tijela ne bi ostala na križu u subotu - jer te subote bijaše velik dan - Židovi dakle zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni te da se skinu. ³² Dođoše tada vojnici te prebiše golijeni i prvomu i drugomu koji su bili raspeti s njime. ³³ Kada dođoše do Isusa te vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, ³⁴ nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok, i odmah poteče krv i voda.

³⁵ I onaj koji je to vidio svjedoči, i istinito je njegovo svjedočanstvo. I on zna da istinu govori da i vi povjerujete.^{[b] 36} Jer ovo se dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu kost neće biti slomljena«. ³⁷ I drugdje Pismo kaže: »Gledat će Onoga koga su proboli.«

Isusov ukop

³⁸ Poslije toga Josip, iz Arimateje, koji bijaše Isusov učenik - ali potajno, zbog straha od Židova - zamoli Pilata ako bi smio skinuti Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti. On onda dođe i skinu njegovo tijelo. ³⁹ A dođe i Nikodem, onaj koji je prije bio došao Isusu noću, i donese oko stotinu libara mješavine smirne i aloja. ⁴⁰ Tada uzeše Isusovo tijelo te ga oviše povojima s mirisnim pomastima, kao što je kod Židova običaj ukapati. ⁴¹ A na mjestu gdje bijaše raspet bio je vrt i u vrtu nova grobnica u koju još nitko ne bje položen. ⁴² Ondje dakle, zbog židovske Priprave i jer grobnica bijaše blizu, položiše Isusa.