Revised Common Lectionary (Complementary)

Ljudska zloća i Božja dobrota

Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.

Josipova braća vraćaju se u Egipat

43 A u zemlji Kanaan je i dalje vladala teška glad. ² Kad su pojeli žito koje su donijeli iz Egipta, otac im je rekao: »Idite opet u Egipat i kupite nam još malo hrane.«

³ No Juda mu reče: »Onaj nas je čovjek ozbiljno upozorio: ‘Ne dolazite mi na oči bez svog brata.’ ⁴ Ako si voljan našeg brata poslati s nama, ići ćemo i kupit ćemo ti hrane. ⁵ Ali, ako ga nećeš poslati, nećemo ići, jer nam je čovjek rekao da se ne vraćamo bez brata.«

⁶ Tada Izrael upita: »Zašto ste me uvalili u nevolju rekavši tom čovjeku da imate još jednog brata?«

⁷ »Pažljivo nas je ispitivao o nama i našoj obitelji«, odgovore oni. »Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?« Samo smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će tražiti da dovedemo brata?

⁸ Tada je Juda rekao svome ocu Izraelu: »Pošalji dječaka sa mnom pa ćemo odmah krenuti. Tako ćemo preživjeti umjesto da pomremo—i mi, i ti, i naša djeca. ⁹ Jamčim ti za njega, mene smatraj odgovornim. Ako ti ga ne vratim, cijelog ću života snositi krivnju. ¹⁰ Da nismo odugovlačili, mogli smo se već dvaput vratiti.«

¹¹ Tada im je njihov otac Izrael rekao: »Ako tako mora biti, onda učinite ovo: stavite u torbe najbolje plodove ove zemlje i odnesite ih onom čovjeku na dar—malo balzama, meda, začina, smirne, pistacija i badema. ¹² I ponesite dvostruko više novca jer trebate vratiti novac koji vam je stavljen u vreće—možda je to bila neka greška. ¹³ Povedite svog brata i odmah krenite onom čovjeku. ¹⁴ Neka Svemoćni Bog učini da vam se onaj čovjek smiluje pa pošalje natrag Šimuna i Benjamina. A ja, ako ostanem bez djece, onda tako mora biti.«

¹⁵ Tako su braća uzela darove i dvostruko više novca, poveli Benjamina pa odmah otišli u Egipat i stali pred Josipa.

Izbor sedmorice za posebnu službu

6 Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane. ² Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane. ³ Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu—pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu. ⁴ Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.«

⁵ Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana—čovjeka punog vjere i Svetog Duha—Filipa^[a], Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo—Nikolu iz Antiohije, te ih ⁶ doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih.

⁷ Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru.