Revised Common Lectionary (Complementary)
2 U pustinji je sva zajednica počela gunđati protiv Mojsija i Arona. 3 Rekli su im: »Da smo bar svi poginuli od BOŽJEG pomora u Egiptu dok smo sjedili pokraj lonaca s mesom i jeli kruh do mile volje. A vi ste nas doveli u ovu pustinju, da glađu ubijete sav ovaj velik narod.«
4 Tada je BOG rekao Mojsiju: »Učinit ću da vam s neba pada kruh kao kiša. Neka narod svakog dana ide i sakupi onoliko koliko mu treba za taj dan. Tako ću ih iskušati i vidjeti hoće li se držati moje upute.
9 Zatim je Mojsije rekao Aronu: »Reci cijeloj izraelskoj zajednici: ‘Dođite pred BOGA jer je čuo vaše gunđanje.’« 10 Dok im je Aron tako govorio, oni su pogledali prema pustinji, a ondje se BOŽJA slava pokazala u oblaku.
11 BOG je rekao Mojsiju: 12 »Čuo sam gunđanje Izraelaca. Ovako im reci: ‘Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se najesti kruha. Tada ćete spoznati da sam ja vaš BOG.’«
13 Te su večeri doletjele prepelice i prekrile tabor, a ujutro je oko tabora ležao sloj rose. 14 Kad je rosa isparila, na pustinjskom su se tlu pojavile sitne pahuljice, slične mrazu kad se nahvata na zemlju. 15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su se međusobno: »Što je to?« jer nisu znali što je.
Mojsije im je rekao: »To je kruh koji vam je BOG dao da jedete.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
Jedinstvo Crkve
4 Ja, kao zarobljenik radi Gospodina, molim vas da živite život dostojan poziva koji ste primili. 2 Uvijek budite ponizni i blagi. Budite strpljivi i s ljubavlju podnosite jedni druge. 3 Nastojte sačuvati jedinstvo u Duhu po miru koji vas povezuje. 4 Jedno je tijelo i jedan je Duh. Bog vas je pozvao k jednoj nadi. 5 Jedan je Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje. 6 Jedan je Bog i Otac svih. On gospodari nad svima nama, djeluje kroz sve nas i prebiva u svima nama. 7 Svatko je od nas dobio milost u onoj mjeri koju je odredio Krist. 8 Zato i piše u Svetom pismu:
»Kad je uzašao u visine,
poveo je sa sobom zarobljenike
i dao je ljudima darove.«[a]
9 Što znači to »kad je uzašao«? To sigurno znači da se prvo spustio u donje predjele zemlje. 10 On koji se spustio je i taj koji je bio uzdignut iznad svih nebesa da bi sve ispunio sobom. 11 On sâm dao je nekima dar da budu apostoli, nekima da budu proroci, nekima da budu evangelizatori[b], a nekima da budu pastiri i učitelji, 12 kako bi se Božji ljudi usavršili i pripremili za službu izgradnje Kristovog Tijela, 13 da svi postignemo jedinstvo u vjeri i znanju o Božjem Sinu, da odrastemo u zrele ljude i postanemo poput Krista u punini njegovog savršenstva. 14 Tako više nećemo biti djeca, bacana amo-tamo, i neće nas zanositi vjetar svakog novoga nauka. Nećemo se povoditi za svakakvim ljudskim prevarama i obmanama koje lukavo vode na pogrešan put. 15 Umjesto toga, govorit ćemo istinu s ljubavlju. Tako ćemo rasti da budemo poput Krista u svakom pogledu. Krist je Glava 16 i o njemu ovisi cijelo tijelo—povezano tetivama što opskrbljuju svaki pojedini dio prema potrebi. Tako cijelo tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi.
24 Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.
25 Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«
26 Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. 27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
28 »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«
29 Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«
30 »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. 31 Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’[a].«
32 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. 33 Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«
34 »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«
35 »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International