Old/New Testament
Mladić
4 Ljubavi moja, kako si lijepa!
Tako prekrasna!
Oči su ti ispod vela
ljupke kao golubice.
U valovima tvoja kosa pada
kao kozlići što silaze s Gileada.
2 Zubi su ti bijeli kao ovčice,
upravo oštrigane i okupane.
Sve su lijepo poredane,
ni jedna nije izgubljena.
3 Usne su ti poput crvenoga svilenog konca.
Tvoja su usta prekrasna.
Obrazi su tvoji ispod vela
kao rujne kriške nara.
4 Vrat ti je lijep kao kula Davidova,
ukrašena redovima klesanog kamenja.[a]
Na njoj je tisuću štitova,
štitova moćnih ratnika.
5 Tvoje su grudi kao dva laneta,
blizanci što pasu među ljiljanima.
6 Popet ću se na brežuljke smirne i tamjana
sve dok dan ne svane i ne rasprši se tama.
7 Sva si lijepa, ljubavi moja,
sve je na tebi savršeno.
8 Pođi sa mnom s planina Libanona,
napustimo Libanon, zaručnice moja!
Spusti se s vrhova visokih gora,
siđi s Amane, Senira i Hermona.
Izađi iz lavljih pećina,
iz leopardovih jazbina.
9 Srce si mi osvojila, moja voljena zaručnice,
otela ga jednim svojim pogledom.
Osvojio me jedan bljesak tvoje ogrlice.
10 Kako je zanosno tvoje milovanje,
moja voljena zaručnice!
Tvoja je ljubav slađa od vina,
a miris tvojih parfema
bolji je od mirisnog bilja.
11 S tvojih usana kapa med, moja nevjesto,
a poljupci su tvoji slatki kao med i mlijeko.
Tvoja odjeća po cedrovima Libanona miriši.
12 Lijepa si, zaručnice, voljena moja,
kao privatan vrt ili skriven izvor.
13 Ti si kao voćnjak zrelih narova,
pun biranih plodova, kane i narda.
14 Tu bujaju nard i šafran, mirisni šaš i cimet,
stabla najboljih začina,
tamjana, smirne i aloja.
15 Ti si zdenac u vrtu, izvor svježe vode,
potok što teče s planina Libanona.
Djevojka
16 Probudi se, sjeverni vjetre!
Dođi i ti, vjetre s juga!
Nad mojim vrtom zapušite,
nek' se njegovi mirisi šire.
A moj voljeni neka u svoj vrt uđe
i njegove birane plodove jede.
Mladić
5 Ušao sam u svoj vrt, moja sestro[b], moja nevjesto.
Berem svoju smirnu i mirisno bilje,
jedem svoj med iz svoga saća,
pijem svoje vino i mlijeko.
Jeruzalemske djevojke
Prijatelji, jedite i pijte!
Opijte se vođenjem ljubavi!
Djevojka
2 Spavala sam, ali budnoga srca.
Kad začujem, moj dragi kuca:
»Otvori mi, moja voljena ljubavi,
golubice moja, savršena moja!
Glava mi je sva vlažna od rose,
kosa mokra od noćne vlage.«
3 »Ali«, rekla sam, »već sam se svukla,
zar da se opet oblačim?
Noge sam oprala,
zar da ih opet uprljam?«
4 Moj voljeni posegne rukom da otvori vrata,[c]
a meni uzdrhta cijela utroba.
5 Ustala sam da ga pustim unutra,
a iz dlanova mi prokapa smirna.
Po zasunu na vratima tekla je
smirna s mojih prstiju.
6 Otvorila sam voljenom,
ali on je već nestao.
Duša mi je klonula od tuge.
Tražila sam, ali ga nisam našla,
zvala sam ga, ali se nije odazvao.
7 No mene su pronašli gradski stražari.
Istukli su me, ranili, veo mi uzeli,
ti čuvari gradskih zidina.
8 Preklinjem vas, djevojke Jeruzalema,
ako naiđete na moga voljenog,
recite mu da sam od ljubavi slaba.
Jeruzalemske djevojke
9 Zašto je tvoj dragi bolji od drugih,
ti najljepša od svih žena?
Po čemu je bolji od drugih
da nas tako preklinješ?
Djevojka
10 Moj dragi je preplanuo i blistav,
ističe se među njih deset tisuća.
11 Glava mu je kao najčišće zlato,
kosa kovrčava i crna kao gavran.
12 Oči su mu kao golubice
kraj potoka, mlijekom okupane,
kao golubice iznad bazena vode.
13 Obrazi su mu kao vrt balzamovog drveća,
kao kule od miomirisa.
Usne su mu poput ljiljana
iz kojih kaplje smirna.
14 Ruke su mu kao šipke od zlata
ukrašene draguljima.
Tijelo mu je glatko kao bjelokost
optočena plavim draguljima.
15 Noge su mu kao mramorni stupovi,
usađeni na podestima od zlata.
Visok je i uspravan
kao najljepši cedrovi Libanona.
16 Njegovi su poljupci slatki,
on je sve što mogu poželjeti.
Zaista, jeruzalemske djevojke,
takav je moj voljeni, moj dragi.
Božji blagoslovi primaju se vjerom
3 O, bezumni Galaćani! Zar vas je netko začarao? Tako sam vam jasno ispričao o tome kako je Isus bio razapet kao da vam je to netko naslikao pred očima. 2 Želio bih čuti od vas samo jedno: jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona? Ne, već tako što ste slušali i povjerovali u Radosnu vijest. 3 Zar ste toliko nerazumni da život, koji ste započeli u Duhu, pokušavate nastaviti ljudskim naporima? 4 Zar ste uzalud toliko trpjeli? Nadam se da niste. 5 Bog je taj koji vam obilno daje Duha i čini čuda među vama. Čini li Bog sve to zato što ste izvršavali što naučava Zakon ili zato što ste povjerovali u poruku Radosne vijesti?
6 To je isto kao što piše u Svetom pismu o Abrahamu: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.[a]« 7 Znajte, dakle, da su prava Abrahamova djeca oni koji vjeruju Bogu. 8 A Sveto je pismo pretkazalo da će Bog opravdati nežidove po njihovoj vjeri te je unaprijed navijestilo Abrahamu: »Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.«[b] 9 Stoga, kao što je Abraham vjerovao i bio blagoslovljen, i oni koji vjeruju bit će blagoslovljeni. 10 No oni koji se oslanjaju na pridržavanje Zakona, pod prokletstvom su. Sveto pismo kaže: »Proklet svaki koji ne vrši dosljedno sve što piše u Knjizi Zakona.«[c] 11 Jasno stoji u Zakonu da nitko nije pravedan pred Bogom prema Zakonu jer piše: »pravednik će živjeti po vjeri.«[d] 12 A Zakon se ne oslanja na vjeru jer piše: »Onaj tko ovo čini, po tome će imati život.«[e] 13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što je umjesto nas postao proklet, jer u Svetom pismu piše: »Proklet je svatko tko je obješen o drvo.«[f] 14 Krist je umro takvom smrću kako bi blagoslov, koji je bio obećan Abrahamu, mogao doći na sve narode. Umro je da po vjeri[g] primimo Duha kojeg nam je Bog obećao.
Zakon i obećanje
15 Braćo i sestre, dat ću vam primjer iz svakodnevnoga života. Ljudi sklapaju ugovore među sobom kojima se, kad se jednom ovjere, ne može ništa dodati niti oduzeti. Tako je i s ovim. 16 Obećanja su bila dana Abrahamu i njegovom Potomku. Vidite, kada se kaže »njegovim potomcima«, to se ne odnosi na mnoge ljude. Ne, nego se odnosi na jednoga čovjeka—»i tvojem Potomku«[h]—a to je Krist. 17 Pritom mislim na ovo: Zakon je utvrđen četiristo trideset godina nakon što je Bog sklopio Savez s Abrahamom. Zato nije ni mogao ukinuti ugovor što ga je Bog već prije ovjerio i tako poništiti Božje obećanje. 18 Kad bi nasljedstvo ovisilo o Zakonu, ne bi više ovisilo o obećanju, a Bog je obećanjem dao blagoslove Abrahamu na dar.
19 Što je onda bila svrha Zakona? On je bio dodan obećanju da ukaže na prijestupe i da vrijedi do dolaska Potomka kojem je dano obećanje. Zakon su donijeli anđeli, uz pomoć Mojsija[i] kao posrednika. 20 No posrednik nije potreban ako postoji samo jedna strana, a Bog je samo jedan.
Svrha Mojsijevog zakona
21 Znači li to da se Zakon suprotstavlja Božjim obećanjima? Naravno da ne! Kad bi postojao zakon koji bi ljudima mogao dati život, tada bi pravednost dolazila po tom zakonu. 22 Ali Sveto pismo proglašava da je cijeli svijet zarobljen grijehom zato da obećanje bude dano po vjeri u Isusa Krista[j] onima koji vjeruju.
23 Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. 24 Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. 25 Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika.
26 Po vjeri ste svi vi Božja djeca[k] u Kristu Isusu. 27 Jer, svi vi koji ste kršteni u Krista, odjenuli ste se u Krista. 28 Nema razlike između Židova i Grka. Nema razlike između robova i slobodnih. Nema razlike između muškarca i žene jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu. 29 Budući da pripadate Kristu, vi ste Abrahamovi potomci i primili ste nasljedstvo po obećanju koje mu je dao Bog.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International