Beginning

Navođenje na grijeh

(Mt 18,6-7.21-22; Mk 9,42)

17 Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini! ² Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen^[a] oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. ³ Čuvajte se!

Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu! ⁴ I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!«

Vjera

⁵ Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!«

⁶ A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.«

Dobri sluga

⁷ »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’? ⁸ Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’ ⁹ Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno? ¹⁰ Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’«

Zahvalnost

¹¹ Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. ¹² Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca. ¹³ Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!«

¹⁴ Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!«^[b]

Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni. ¹⁵ Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga. ¹⁶ Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac. ¹⁷ Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica? ¹⁸ Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?« ¹⁹ Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.«

Božje je kraljevstvo među vama

(Mt 24,23-28.37-41)

²⁰ Kad su farizeji jednom pitali Isusa kad će doći Božje kraljevstvo, on im je odgovorio: »Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga ljudi vide.

²¹ Ljudi neće reći: ‘Ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ jer je Božje kraljevstvo među vama.«

²² A svojim je učenicima rekao: »Doći će vrijeme kad ćete čeznuti da vidite makar jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. ²³ A ljudi će vam reći: ‘Ondje je!’ ili ‘Ovdje je!’ Ne idite onamo i ne slijedite ih! ²⁴ Jer, toga dana dolazak Sina Čovječjega bit će poput munje koja bljesne i osvijetli nebo s jednoga kraja na drugi. ²⁵ No najprije će on mnogo toga pretrpjeti, a ljudi ovoga naraštaja će ga odbaciti. ²⁶ Kao što je bilo u vrijeme Noe, tako će biti u dane Sina Čovječjeg: ²⁷ ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali, sve dok Noa nije ušao u arku. Tada je došao potop i sve ih pobio. ²⁸ Bit će kao što je bilo i u Lotovo vrijeme: ljudi su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. ²⁹ No onoga dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba je udarila vatra i sumpor i svi su bili pobijeni. ³⁰ Tako će biti i na dan kad se pojavi Sin Čovječji.

³¹ Onaj tko se toga dana zatekne na krovu, neka ne silazi u kuću po svoje stvari! Isto tako, ako tko bude u polju, neka se ne vraća! ³² Sjetite se Lotove žene! ³³ Tko se bude trudio sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko god izgubi svoj život, dobit će ga. ³⁴ Kažem vam, te noći dvojica će ležati u jednoj sobi; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. ³⁵ Dvije će žene zajedno mljeti žito; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.« ^36 [c]

³⁷ Učenici su ga pitali: »Gdje će to biti, Gospodine?«

A on im je odgovorio: »Gdje leže mrtva tijela, ondje će se skupljati i lešinari.«

Ustrajna molitva

18 Isus je zatim poučio sljedbenike da uvijek trebaju moliti i nikada ne posustati. ² Ispričao im je usporedbu: »U jednom je gradu živio neki sudac. Nije se bojao Boga i nije mu bilo stalo do ljudi. ³ U tom je gradu živjela i neka udovica. Stalno je dolazila sucu i molila ga: ‘Pobrini se da dobijem spor protiv onoga koji me tuži!’ ⁴ Dugo vremena sudac nije htio ni čuti za to, ali je na kraju rekao u sebi: ‘Iako se ne bojim Boga i nije mi stalo do mišljenja ljudi, ⁵ branit ću ovu udovicu jer, ako je ne obranim, dosađivat će mi dok me ne zamori svojom upornošću.’«

⁶ Zatim je Gospodin rekao: »Pripazite na riječi nepravednoga suca! ⁷ Zar se Bog neće pobrinuti za one koji mu pripadaju i koji mu vape danju i noću? Zar će odugovlačiti s pomoći? ⁸ Kažem vam, pobrinut će se da dobiju pravdu, i to brzo. Ali kada dođe Sin Čovječji, hoće li na Zemlji naći one koji mu vjeruju?«

Farizej i poreznik

⁹ Bilo je tu onih koji su bili uvjereni u svoju pravednost i s visoka su gledali na druge ljude. Njima je Isus ispričao ovu usporedbu: ¹⁰ »Dva su čovjeka došla u Hram pomoliti se: jedan je bio farizej, a drugi poreznik. ¹¹ Farizej je stajao sâm i ovako u sebi molio: ‘O Bože, hvala ti što nisam kao drugi, koji su pohlepni, varalice, preljubnici, ili kao ovaj poreznik. ¹² Postim dvaput na tjedan i dajem desetinu od svega što steknem.’

¹³ A poreznik je stajao podalje i nije se usudio ni podignuti oči prema nebu. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni, grešniku!’ ¹⁴ Kažem vam, ovaj je čovjek otišao kući opravdan pred Bogom, a onaj prvi nije. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.«

Isus prima djecu k sebi

(Mt 19,13-15; Mk 10,13-16)

¹⁵ Ljudi su dovodili i malu djecu k Isusu da ih dotakne. Kad su to vidjeli njegovi učenici, prekorili su ih. ¹⁶ No Isus je pozvao djecu k sebi i rekao: »Pustite malu djecu da dođu k meni! Ne branite im, jer Božje kraljevstvo pripada takvima kao što su oni. ¹⁷ Istinu vam govorim. Svatko tko ne primi Božje kraljevstvo poput maloga djeteta, neće ući u njega.«

Isus i bogataš

(Mt 19,16-30; Mk 10,17-31)

¹⁸ A neki je židovski vođa upitao Isusa: »Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?«

¹⁹ Isus mu je rekao: »Zašto me zoveš ‘dobri’? Nitko nije dobar, jedino Bog. ²⁰ Znaš koje su zapovijedi: ‘Ne počini preljub, ne počini ubojstvo, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, poštuj oca i majku!’«^[d]

²¹ Ovaj je odgovorio: »Svega toga držim se još od svoje mladosti.«

²² Isus mu je na to rekao: »Ima nešto što ti nedostaje: prodaj sve što imaš i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me!« ²³ Ali, kad je čovjek to čuo, vrlo se ražalostio jer je bio veoma bogat.

²⁴ Kad je Isus vidio kako je žalostan, rekao je: »Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo! ²⁵ Da, lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.«

²⁶ Oni koji su čuli što je rekao, upitali su ga: »Tko se onda može spasiti?«

²⁷ Isus je odgovorio: »Ono što je ljudima nemoguće učiniti—Bogu je moguće.«

²⁸ Na to je Petar rekao: »Gledaj, mi smo ostavili sve što smo imali da bismo te slijedili!«

²⁹ A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: nema nikoga tko je radi Božjega kraljevstva ostavio kuću, ženu, braću, roditelje ili djecu, ³⁰ koji neće već sada primiti mnogo više, a u budućem svijetu i vječni život.«

Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 20,17-19; Mk 10,32-34)

³¹ Isus je pozvao u stranu Dvanaestoricu i rekao im: »Pazite, idemo u Jeruzalem i sve što su proroci napisali o Sinu Čovječjem, ispunit će se. ³² Da, predat će ga nežidovima u ruke, izrugivat će mu se, zlostavljati ga i pljuvati po njemu. ³³ Bičevat će ga i ubiti. A treći dan on će ustati od mrtvih.« ³⁴ Oni nisu razumjeli što im govori. Smisao njegovih riječi ostao im je nejasan.

Isus iscjeljuje slijepca

(Mt 20,29-34; Mk 10,46-52)

³⁵ Dok se Isus približavao Jerihonu, neki je slijepac sjedio pokraj puta i prosio. ³⁶ Kad je čuo mnoštvo, koje je prolazilo pokraj njega, upitao je što se događa.

³⁷ Rekli su mu da upravo prolazi Isus iz Nazareta.

³⁸ Slijepac je povikao: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«

³⁹ Oni sprijeda su ga ušutkivali, ali on je sve glasnije vikao: »Davidov Sine, smiluj mi se!«

⁴⁰ Isus se zaustavio i zapovjedio da mu dovedu slijepca. Kad se čovjek približio, Isus ga je upitao: ⁴¹ »Što želiš da učinim za tebe?«

»Gospodine, želim progledati.«

⁴² Isus mu je rekao: »Progledaj, tvoja te vjera ozdravila!«

⁴³ Istoga je trena čovjek progledao. Krenuo je za Isusom slaveći Boga. Sav je narod to vidio i slavio Boga.