Beginning

Ozdravljanje na šabat

14 Jednog je šabata Isus došao na objed k jednom od istaknutijih farizeja i svi su ga pomno promatrali. ² Ispred njega je bio neki čovjek koji je patio od vodene bolesti. ³ Isus se obratio učiteljima Zakona i farizejima te ih upitao: »Je li po Zakonu izliječiti nekoga na šabat ili nije?« ⁴ Oni su šutjeli. A on je uzeo bolesnoga, izliječio ga i otpustio. ⁵ Zatim im je rekao: »Ako kome od vas sin ili vol padne u bunar, nećete li ga smjesta izvući, čak i na šabat?« ⁶ Na to nisu ništa mogli odgovoriti.

Ne uzvisuj se!

⁷ Zatim je gostima, vidjevši ih kako za sebe biraju počasna mjesta za stolom, ispričao usporedbu. Rekao je: ⁸ »Kada te tko pozove na svadbu, nemoj sjesti na počasno mjesto, jer je možda pozvan netko važniji od tebe! ⁹ Tada će ti prići onaj koji vas je obojicu pozvao i reći ti: ‘Ustupi svoje mjesto ovom čovjeku!’ Ti ćeš onda, posramljen, morati sjesti na posljednje mjesto. ¹⁰ Kada te pozovu, radije zauzmi posljednje mjesto pa će ti domaćin, kada dođe, reći: ‘Prijatelju, sjedni na bolje mjesto!’ Tako će ti biti iskazana čast pred svima koji budu sjedili za stolom. ¹¹ Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj tko se ponizi, bit će uzvišen.« ¹² Zatim je rekao onome koji ga je pozvao: »Kad priređuješ ručak ili večeru, nemoj pozvati svoje prijatelje, braću, rođake ili bogate susjede, da ti ne bi uzvratili pozivom i na taj te način nagradili. ¹³ Kad priređuješ gozbu, radije pozovi siromašne, invalide, hrome i slijepe. ¹⁴ Tako ćeš biti blagoslovljen. Oni ti ni sa čim neće moći uzvratiti, ali primit ćeš nagradu u vrijeme uskrsnuća pravednih.«

Gozba u Kraljevstvu

(Mt 22,1-10)

¹⁵ Kad je ovo čuo jedan od onih što su sjedili s njim za stolom, rekao je Isusu: »Blago onome tko bude jeo na gozbi u Božjem kraljevstvu!«

¹⁶ A Isus mu je rekao: »Neki je čovjek pripremao veliku večeru pa je pozvao mnogo ljudi. ¹⁷ Kad je došlo vrijeme da večera počne, poslao je svoga slugu da poruči uzvanicima: ‘Dođite, sve je spremno!’ ¹⁸ A oni su, svi odreda, počeli nalaziti isprike. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu pa je moram otići vidjeti. Molim te, ispričaj me!’ ¹⁹ Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet pari volova pa ih idem iskušati. Molim te, ispričaj me!’ ²⁰ Jedan je pak rekao: ‘Oženio sam se pa ne mogu doći.’ ²¹ Kad se sluga vratio, prenio je sve svome gospodaru. On se na to razljutio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na gradske ulice i u uličice te dovedi ovamo siromašne, invalide, slijepe i hrome!’ ²² Sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinio sam što si zapovjedio, ali još uvijek ima mjesta.’ ²³ A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na putove i duž ograda pa natjeraj ljude da dođu, da se moja kuća napuni! ²⁴ Jer, kažem ti, ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti ništa od moje večere.’«

Potpuna predanost Isusu

(Mt 10,37-38)

²⁵ Mnoštvo je naroda išlo za Isusom. On se okrenuo i rekao im: ²⁶ »Ako tko dođe k meni, a ne voli me više nego što voli oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak i vlastiti život, taj ne može biti moj učenik. ²⁷ Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. ²⁸ Ako tko od vas želi sagraditi kulu, neće li najprije sjesti i izračunati troškove da vidi ima li dovoljno da dovrši gradnju? ²⁹ Inače, moglo bi se dogoditi da postavi temelje, a ne može dovršiti kulu. Tako će ga svi, koji to budu vidjeli, početi ismijavati i govoriti: ³⁰ ‘Ovaj je počeo graditi, ali nije mogao dovršiti.’

³¹ Ako neki kralj odlazi u rat protiv drugoga kralja, neće li prvo sjesti i razmisliti može li se sa svojih deset tisuća ljudi suprotstaviti onome koji ide na njega s dvadeset tisuća ljudi? ³² Ako to ne može, poslat će izaslanike i pitati za uvjete mira još dok je njegov neprijatelj daleko. ³³ Isto tako, dakle, nitko od vas tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Sol svijetu

(Mt 5,13; Mk 9,50)

³⁴ »Sol je dobra. Ali ako izgubi svoj okus, što će joj ga vratiti? ³⁵ Nije više dobra ni za tlo ni za gnojivo, nego se baca.

Tko sluša, neka shvati!«

Izgubljena ovca

(Mt 18,12-14)

15 Mnogi su se poreznici i grešnici okupljali oko Isusa da ga čuju. ² A farizeji i učitelji Zakona počeli su mrmljati i govoriti: »Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima.«

³ Zato im je Isus ispričao sljedeću usporedbu: ⁴ »Recimo da netko od vas ima stotinu ovaca i izgubi jednu od njih. Zar neće ostaviti u divljini onih devedeset i devet pa krenuti u potragu za onom izgubljenom sve dok je ne nađe? ⁵ A kad je nađe, stavit će je radosno na ramena. ⁶ Kad dođe kući, pozvat će svoje prijatelje i susjede te im reći: ‘Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!’ ⁷ Kažem vam, tako će i na Nebu biti više radosti zbog jednoga grešnika, koji se obrati, nego zbog devedeset i devet pravednika koji se ne trebaju obratiti.

⁸ Recimo da žena ima deset srebrnjaka^[a]. Ako izgubi jedan, zar neće upaliti svjetiljku, pomesti kuću i pomno ga tražiti dok ga ne nađe? ⁹ A kad ga nađe, pozvat će svoje prijateljice i susjede te im reći: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla srebrnjak koji sam bila izgubila!’ ¹⁰ Kažem vam, ista je takva radost među Božjim anđelima zbog jednoga grešnika koji se obrati.«

Izgubljeni sin

¹¹ Zatim je rekao: »Bio jedan čovjek koji je imao dvojicu sinova. ¹² Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada!’ I otac je podijelio sinovima svoje bogatstvo. ¹³ Nedugo zatim mlađi je sin uzeo svoje stvari i krenuo u daleku zemlju. Tamo je razuzdano živio i potrošio sav novac. ¹⁴ Uskoro je nastala velika glad u cijeloj zemlji i on se našao u oskudici. ¹⁵ Otišao je i zaposlio se kao najamnik kod stanovnika te zemlje. Gospodar ga je poslao u polje da čuva svinje. ¹⁶ Mladić je čeznuo da se najede ljusaka od rogača kojima su se hranile svinje, ali mu ih nitko nije dao. ¹⁷ Tada je došao k sebi i rekao: ‘Svi najamnici moga oca imaju obilje hrane, a ja ovdje umirem od gladi. ¹⁸ Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ ²⁰ Ustao je i otišao svom ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga. ²¹ Sin mu je rekao: ‘Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom!’ ²² A otac je rekao slugama: ‘Požurite! Donesite najbolju odjeću i odjenite ga! Na ruku mu stavite prsten, a na noge sandale! ²³ I donesite utovljeno tele! Zakoljite ga pa ćemo jesti i slaviti! ²⁴ Jer, ovaj je moj sin bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sada je nađen.’ I počeli su slaviti.«

Stariji sin

²⁵ »Stariji je sin bio u polju. Kad se približio kući, začuo je glazbu i ples. ²⁶ Pozvao je slugu i upitao ga što se to događa. ²⁷ Sluga mu je odgovorio: ‘Došao je tvoj brat. Vratio se živ i zdrav pa je tvoj otac zaklao utovljeno tele za jelo.’ ²⁸ Stariji sin se razljutio i nije htio ući u kuću pa je otac izašao i počeo ga moliti. ²⁹ A sin je odgovorio ocu: ‘Gle, sve ove godine služio sam ti i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, a ti mi nikad nisi dao ni jare da se proveselim sa svojim prijateljima. ³⁰ A sada, kad ti je došao ovaj sin, koji je s prostitutkama potrošio sve tvoje bogatstvo, za njega si zaklao utovljeno tele.’ ³¹ Otac mu je rekao: ‘Sine moj, ti si uvijek sa mnom i sve što imam, pripada tebi. ³² Ali morali smo proslaviti i veseliti se jer je tvoj brat bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sad je nađen.’«

Istinsko bogatstvo

16 Isus je rekao svojim učenicima: »Bio jednom neki bogataš, a imao je upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje. ² Bogataš je pozvao upravitelja i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Podnesi račun o svome upravljanju. Ne možeš više biti upravitelj.’ ³ Na to je ovaj rekao u sebi: ‘Što da napravim? Gospodar mi oduzima upraviteljsko mjesto. Nisam dovoljno jak da kopam, a sramim se prositi. ⁴ Znam što ću: učinit ću tako da će me ljudi, kad više ne budem upravitelj, primati k sebi u kuću.’ ⁵ I pozvao je k sebi sve gospodareve dužnike, jednog po jednog. Prvome je rekao: ‘Koliko si dužan mom gospodaru?’ ⁶ Dužnik je odgovorio: ‘Stotinu mjerica maslinovog ulja.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i brzo napiši pedeset!’ ⁷ Drugoga je upitao: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ Ovaj je odgovorio: ‘Stotinu mjerica pšenice.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i napiši osamdeset!’ ⁸ Kasnije je gospodar pohvalio nepoštenog upravitelja zbog njegove snalažljivosti. Da, ljudi su ovoga svijeta mudriji od duhovnih ljudi u ophođenju prema sebi sličnima. ⁹ Kažem vam, stecite prijatelje svojim svjetovnim bogatstvom pa ćete, kad ono nestane, biti primljeni u vječni dom. ¹⁰ Čovjeku, kojemu se može vjerovati u malome, može se vjerovati i u velikom. A čovjek, koji je nepošten u malome, bit će nepošten i u velikom. ¹¹ Ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu svjetovnoga bogatstva, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo? ¹² A ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu tuđega vlasništva, tko će vam dati vaše?

¹³ Ni jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će jednomu biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Božji Zakon

(Mt 11,12-13)

¹⁴ Farizeji, koji su bili pohlepni, čuli su sve ovo i podsmjehivali se Isusu. ¹⁵ A on im je rekao: »Vi se volite praviti dobri pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Ono što ljudi smatraju vrijednim, Bogu se gadi.

¹⁶ Zakon i proroci bili su na snazi do Ivana. Od tada se propovijeda Radosna vijest o Božjem kraljevstvu i svatko navaljuje da u njega uđe. ¹⁷ Pa, ipak, lakše će nestati i Nebo i Zemlja nego što će propasti ijedna točkica Zakona.«

Isus poučava o razvodu

¹⁸ »Svatko tko se rastavi od svoje žene i oženi drugom, čini preljub. I onaj tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub.«

Bogataš i Lazar

¹⁹ »Bio jednom neki bogataš. Odijevao se u najbolju odjeću i svakodnevno se obilno gostio. ²⁰ A siromašni čovjek po imenu Lazar ležao je pred njegovim vratima sav u čirevima. ²¹ Čeznuo je da se najede mrvica s bogataševog stola. Čak su i psi dolazili te mu lizali čireve. ²² Jednoga je dana siromah umro, a anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo naručje. I bogataš je umro i pokopali su ga. ²³ Dospio je u svijet mrtvih i ondje je bio na mukama. Kad je pogledao uvis, u daljini je spazio Abrahama, a u njegovom krilu Lazara. ²⁴ Povikao je i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovoj vatri!’ ²⁵ A Abraham je rekao: ‘Sine moj, sjeti se da si za svoga života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. Ali sada je on ovdje utješen, a ti se mučiš. ²⁶ Osim toga, između nas i vas velik je ponor. Oni koji odavde žele doći k vama, ne mogu, niti tko od vas može doći k nama.’ ²⁷ Bogataš je rekao: ‘Onda te molim, oče, pošalji Lazara u kuću moga oca, ²⁸ jer imam petero braće. Neka ih upozori da i oni ne dođu na ovo mjesto muka!’ ²⁹ A Abraham je odgovorio: ‘Imaju Mojsija i proroke. Neka njih slušaju!’ ³⁰ Bogataš je odgovorio: ‘Neće, oče Abrahame, ali ako tko od mrtvih dođe k njima, obratit će se.’ ³¹ A Abraham mu je odgovorio: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati ni onoga koji ustane od mrtvih.’«