Beginning
Molitva za osvetu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«.
1 Vladari[a], donosite li presude pravedno?
Sudite li ljudima pošteno?
2 Ne, jer u srcu zlo smišljate
i po zemlji činite nasilje.
3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe,
od rođenja griješe i laži govore.
4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice,
kao kobra koja je gluha
5 pa ne čuje krotitelja zmija
iako joj vješto svira.
6 Bože, razbij im zube u ustima,
BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.
7 Neka nestanu kao voda koja otječe,
neka budu zgaženi kao trava na stazi.[b]
8 Neka budu kao puž koji se rastapa,
kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.
9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri,
neka Božjim gnjevom budu progutani.[c]
10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni,
i oprat će noge u njihovoj krvi.
11 Tada će ljudi reći:
»Zaista pravednici primaju nagradu.
Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.[d]«
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio.
1 Bože, spasi me od mojih neprijatelja,
zaštiti me od tih nasrtljivaca.
2 Izbavi me od zlonamjernih
i spasi me od krvoločnih
3 jer u zasjedi čekaju da me ubiju!
Silnici su se udružili protiv mene,
a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.
4 Ništa nisam skrivio,
a oni trče i zauzimaju položaje.
Probudi se!
Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!
5 Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov,
ustani i kazni sve pogane.
Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah
6 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
7 Gle, na usta im idu bljuvotine,
režu riječima kao mačevima,
nije ih briga tko ih čuje.
8 A ti im se, BOŽE, smiješ,
svim poganima se izruguješ.
9 Tebe iščekujem, snago moja,
jer ti si mi, Bože, kao tvrđava.
10 Moj Bog me voli i dolazi k meni,
moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima.
11 Nemoj ih samo pobiti
jer moj narod će to zaboraviti.
Nego ih svojom silom rasprši
pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče.
12 Zbog grijeha njihovih usta,
zbog riječi njihovih usana,
neka se uhvate u zamku svoje oholosti.
Zato što govore kletve i laži,
13 u srdžbi ih dokrajči.
Dokrajči ih, da ih više ne bude!
Tako će se znati po cijelom svijetu
da Bog vlada u Jakovljevom narodu.
14 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
15 Lutaju uokolo, jelo traže,
ako se ne nažderu, opet zavijaju.
16 A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi,
o tvojoj vjernoj ljubavi.
Jer, ti si mi kao tvrđava,
utočište u vrijeme nevolje.
17 Snago moja, tebi pjevam hvalospjev.
Ti si mi, Bože, kao tvrđava,
ti si Bog koji mi ljubav pruža.
Molitva naroda nakon poraza
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljan saveza«. Davidov »miktam«, za pouku. Napisan kad se borio protiv Aramejaca iz Naharaima i Sobe, i kad se Joab vratio i pobio dvanaest tisuća Edomaca u Dolini soli.
1 Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas,
bio si ljut, a sada, obnovi nas.
2 Potresao si zemlju i rascijepila se.
Zatvori joj pukotine jer još se trese.
3 Pokazao si svom narodu što su nevolje,
napio nas vinom, posrćemo kao pijanice.
4 Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni,
da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah
5 Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni,
da se mogu spasiti tvoji voljeni.
6 Bog je rekao u svom svetištu:
»Uživat ću u pobjedi
i zemlju svom narodu[e] podijeliti.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
7 Gilead je moj, Manaše je moj,
Efrajim mi je kao kaciga,
Juda moja vladarska palica.
8 Moab mi je posuda za pranje,
na Edom bacam sandalu[f],
nad Filistejom slavim pobjedu.«
9 No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada?
Tko će me dovesti do Edoma?
10 Zar nećeš ti, Bože,
ti koji si nas odbacio,
ti, Bože, koji ne ideš u bitku
s našim vojskama?
11 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska je pomoć ništavna.
12 S Bogom ćemo uspjeti,
on će naše neprijatelje zgaziti.
Molitva za zaštitu i blagoslov
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Bože, čuj moj vapaj,
moju molitvu poslušaj!
2 S kraja zemlje te dozivam,
slab sam i očajan.
Visoko na stijenu, odvedi me,
3 jer ti si moje sklonište i čvrsta kula,
braniš me od neprijatelja.
4 Daj da zauvijek u tvom šatoru boravim,
pod tvoja krila da se sklonim. Selah
5 Bože, čuo si što sam se zavjetovao
i dao si mi nasljedstvo koje pripada
štovateljima tvog imena.
6 Umnoži dane kraljevog života,
daj mu puno godina.
7 Neka zauvijek sjedi na prijestolju pred Bogom,
neka ljubav i vjernost bdiju nad njim.
8 Zato ću uvijek slaviti tvoje ime
i svaki dan izvršavati svoje zavjete.
Samo u Bogu je sigurnost
Voditelju zbora, Jedutunu. Davidova pjesma.
1 Samo je u Bogu moja duša smirena,
jedino u njemu je sigurna.
2 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda,
gdje me nitko ne potresa.
3 Dokle ćete me napadati?
Svi me želite oboriti
dok sam poput nagnutog zida
ili klimave ograde.
4 Urotu su skovali protiv mene,
da me s uzvišenog mjesta obore.
Uživaju u lažima,
ustima blagoslivljaju,
a u sebi proklinju. Selah
5 Samo je u Bogu moja duša smirena,
on mi je nada jedina.
6 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda
gdje me nitko ne potresa.
7 On me izbavlja i brani moju čast.
Bog mi je čvrsta stijena i utočište.
8 Ljudi, u njega se uvijek pouzdajte,
svoje srce pred njim izlijevajte.
Bog je naše utočište. Selah
9 Ljudska bića samo su dah,
u njih se ne može pouzdati.
Da ih se sve izvaže,
od daha bi lakši bili.
10 Ne oslanjajte se na nasilje,
ne nadajte se koristi od pljačke.
Ako vam se uveća imetak,
neka vam se srce za njega ne veže.
11 Bog je jednom rekao,
a ja sam vrlo jasno čuo:
»Od Boga dolazi snaga!«
12 Gospodaru, tvoja ljubav je stalna.
Ti svakom vraćaš prema njegovim djelima.
Čežnja za Bogom
Davidova pjesma, napisana kada je bio u judejskoj pustinji.
1 Bože, ti si Bog moj,
tebe tražim.
Za tobom čeznem,
čitavim bićem za tobom žudim,
u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.
2 U Hramu[g] sam tebe vidio,
tvoju snagu i slavu promatrao.
3 Da, tvoja je ljubav bolja od života,
moje će te usne slaviti.
4 Blagoslivljat ću te dok sam živ,
dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.
5 Duša mi je sita k'o od jela najboljega,
radosno te hvalim svojim usnama.
6 Na tebe mislim na svom ležaju,
o tebi razmišljam u noćnim satima.
7 Jer, ti si onaj koji mi pomaže,
kličem pod tvojim krilima.
8 Duša mi se k tebi privija,
tvoja me snažna ruka pridržava.
9 A oni koji mi žele uzeti život,
otići će duboko u podzemlje.
10 Maču će biti predani,
plijen šakala će postati.
11 A kralj će se radovati
zbog Božjih djela.
Ponosit će se svi koji se u Boga pouzdaju[h],
a usta lažljivaca bit će začepljena.
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Bože, poslušaj moju žalbu,
sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
2 Sakrij me od zavjere opakih,
od spletki zločinačkih.
3 Jezike oštre kao mačeve
i odapinju riječi kao otrovne strijele.
4 Iz zasjede gađaju nedužnoga,
napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
5 Ustrajavaju u zlim namjerama,
dogovaraju se gdje će staviti zamke
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
6 Zlodjela smišljaju i govore:
»Savršen zločin smo smislili.«
Da, lukave su misli i srce čovječje.
7 Ali Bog će ih gađati strijelama,
iznenada će ih raniti.
8 Zbog svojih riječi oni će nastradati.
Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
9 Ljude će spopasti strah,
pričat će što je Bog učinio,
iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
i u njemu nalaze utočište.
Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.
Zahvala za izobilje
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
da zavjete tebi izvršavamo.
2 Tebi koji čuješ molitve,
tebi će doći svako ljudsko biće.
3 Kad nas naši grijesi svladaju,
ti ih uklanjaš i brišeš.
4 Blago onima koje si izabrao i doveo
da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
tvog svetoga Hrama.
5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
ti si nada svim ljudima
do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6 Svojom silom planine postavljaš
jer toliko si moćan.
7 Ti stišavaš huku mora,
bijes njihovih valova
i bunu naroda.
8 Čak i oni što žive nakraj svijeta
boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
ljudi ti kliču od radosti.
9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom
i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
a doline žitom odjenule.
Svi kliču i pjevaju od radosti.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International